Saborski su zastupnici jučer počeli raspravljati o konačnom prijedlogu Obiteljskog zakona. Radi se o jednom od onih zakona koji se doista tiču svakog građana, međutim interes, kontroverze i napade koje je od samog početka izrade doživio ovaj zakon i njegovi autori iznad svakog su očekivanja: i prije nego što je upućen u proceduru, najavljena je ustavna tužba, jedna od suautorica zbog sudjelovanja na njegovoj izradi vodi presedanski spor protiv zagrebačkog Pravnog fakulteta zbog mobbinga, profesori obiteljskog prava s različitih fakulteta tvrde da je loš, nevladine udruge da je neprovediv.
Izrada zakona, ukratko, spojila je nespojivo: radi se o osobama i udrugama koje su, sve do jedne, inače međusobno u jako lošim odnosima. Ipak, unisono smatraju da je zakon loš.
Razlozi za to su višestruki.
Izrada novog Obiteljskog zakona povjerena je mlađoj profesorici dr. Branki Rešetar s osječkog Pravnog fakulteta, čime su preskočeni do tada nedodirljivi autoriteti, profesorice sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koje su posljednjih 25 godina vodile izrade svih obiteljskih zakona. Slučajno ili ne, nakon što nisu pozvane u radnu skupinu, svi ostali profesori obiteljskog prava u Hrvatskoj odbili su sudjelovati, ali su nakon samog izlaska prijedloga zakona poslali protestno javno pismo i, gotovo neumjesno, iskritizirali zakon. Jedina koja je pristala sudjelovati, Ivana Milas Klarić, u sudskoj tužbi tvrdi da je zbog toga bila izložena nevjerojatnim pritiscima, uvredama i mobbingu, iako je sudjelovala samo u izradi dijela zakona o skrbništvu, području na kojem je doktorirala - jedina u državi.
Nevladine udruge nezadovoljne su raznim dijelovima zakona, s obzirom na djelokrug koji pokrivaju: udruge očeva nezadovoljne su njihovom ulogom, feminističke udruge nedovoljnom zaštitom žena itd. Međutim, sasvim je sigurno da je njihovo žestoko protivljenje novom Obiteljskom zakonu dobrim dijelom poligon za izražavanje općeg nezadovoljstva ukupnom socijalnom politikom u mandatu ove Vlade i ministrice Milanke Opačić: s obzirom na sva događanja, njihovo je nezadovoljstvo potpuno opravdano, stoga i legitimno.
Brojne odvjetnice Obiteljskog prava, dakle žene s dugogodišnjim iskustvom u praksi, pozabavile su se praktičnim dijelom zakona i njegovom provedbom. Također mu se oštro protive te su čak najavile i ustavnu tužbu odmah nakon njegova donošenja i stupanja na snagu, koje je planirano za 1. srpnja ove godine.
A upravo je provedba najtanji dio ovog zakona - na njoj će ministrica Opačić ili trijumfirati ili potpuno izgubiti kredibilitet.
Naime, zakon donosi niz novosti, prvenstveno u područjima razvoda i posvojenja. Svrha donošenja je, kako se stalno ističe, zaštita djece. Sporovi oko djece nakon razvoda svake su godine sve brojniji i sve gadniji. Bivši supružnici se tuže, optužuju za nasilje, zovu policiju, prepucavaju se preko djece bez kraja i konca, a nadležne službe s tim se više doista ne mogu nositi. I doista je bilo krajnje vrijeme da se ovo područje uredi.
Prema novom zakonu, roditelji maloljetne djece neće se moći razvesti ako ne prođu savjetovanje i ne sastave plan zajedničke roditeljske skrbi, u kojem će se dogovoriti s kojim će roditeljem dijete živjeti, u kojem će do posljednjeg detalja definirati kako će viđati drugog roditelja i kolika će biti alimentacija. Ako se roditelji ne dogovore, bit će to znak da nisu zreli roditelji te će biti upućeni na obaveznu obiteljsku medijaciju. Ako se ni tamo ne dogovore ili ako joj uopće ne pristupe, o skrbi nad djecom odlučit će sud, ali će na sudu svojeg odvjetnika imati i dijete: bit će to stručnjak s pravosudnim ispitom zaposlen u Centru za posebno skrbništvo, a njegove će troškove snositi - roditelji. Samo na taj način dijete će biti doista zaštićeno.
To je doista dobar plan. Međutim, godišnje se rastane 5000 roditeljskih parova. Trećina njih ne uspije se ni oko čega dogovoriti: gdje su ti stručnjaci koji će zastupati djecu u 1500 postupaka? A to su samo razvodi - još je niz postupaka koje treba voditi. Gdje su obiteljski medijatori? Gdje su dodatni socijalni radnici?
U ovom trenutku centri za socijalnu skrb - koji dobivaju ogroman niz novih zaduženja i od kojih se očekuje daleko manje administriranja i daleko više ozbiljnog socijalnog rada s obitelji - imaju trećinu ljudi manje od propisanog normativa. Stručna skupina koja je radila Zakon od početka godine vodi radionice i priprema ih za novi zakon. Ljudi su zadovoljni, kažu da je zakon dobar. Ali pitaju: tko će to raditi?
A ne bude li se radilo dobro, posljedice će biti strašnije nego da zakon uopće nije donesen.