Otkad su aktualni aspiranti za predsjednika Republike objavili svoje kandidature, znao sam da ću glasati za Vesnu Pusić, iako su me prijatelji i dobri znanci mahom obeshrabrivali: “Da, Vesna je zaista najbolji kandidat, ali što nam to vrijedi, kad nema šanse!”. Objašnjavali su mi da Vesna prema anketama ima preniski rejting, da se ne može probiti u drugi krug, pa je glas za Vesnu izgubljeni glas. Radije će glasati za svog rezervnog kandidata, koji je za većinu bio Ivo Josipović.
Unatrag deset, petnaest dana dogodio se obrat i ponešto se promijenilo. Vesnin rejting u anketama počo je rasti. Nekoliko dana uoči izbora ona je ipak među kandidatima za drugi krug, a moji prijatelji i dobri znanci koji su je prije dva mjeseca gotovo otpisali, sada se spremaju glasati za nju. Jedan od njih, kojem je glavna simpatija Ivo Josipović, a Vesna Pusić tek kandidat broj 2, rekao mi je: “Moj broj 1 sigurno prolazi, glasat ću za Vesnu da mu bude društvo u drugome krugu, pa mi onda neće biti žao ma tko od njih dvoje pobijedi!”. Drugi je skeptičniji, boji se, kao i prije, da njegova kandidatkinja neće dospjeti do drugog kruga, ali ipak će glasati za nju: “Neka Vesna bar dobije više glasova, bit će to dobar znak da postoji građanska Hrvatska dosljedne europske orijentacije”.
Mislim da je za ovaj obrat u rejtingu Vesne Pusić najzaslužnija televizija, iako bez takvih uredničkih namjera, pa i s neobično oskudnim praćenjem predizborne kampanje. U svim “sučeljavanjima” (ne volim tu riječ, pa je zato stavljam u navodnike) Vesna Pusić na većinu je gledatelja ostavljala najbolji dojam.
Za razliku od onih predsjedničkih kandidata koji su se bavili nebuloznim obećanjima, ona je precizno definirala predsjednikove ustavne ovlasti i jasno rekla što u tim okvirima hoće i može učiniti. Stavove je iznosila sažeto i uvjerljivo, a osjećalo se i njeno samopouzdanje da te stavove dosljedno zastupa i odlučno provodi (striktno poštivanje ustavnog slova, europska orijentacija bez fige u džepu, beskompromisna borba protiv korupcije i za pravnu državu, za antifašizam i afirmaciju ljudskih prava, demokratskih i socijalnih vrijednosti i institucija).
Po tim stavovima i po odlučnosti za njihovo beskompromisno provođenje Vesna Pusić bliska je predsjedniku Mesiću, a Stjepan Mesić je tijekom svojih 10 godina na Pantovaku u više od 90% razdoblja i anketa bio ocjenjivan kao najpozitivniji hrvatski državnik i političar. Vrijednosti što ih je Mesić u hrvatsku politiku ugradio i s predsjedničkom funkcijom povezao, s Vesnom Pusić kao predsjednicom po mojem bi mišljenju bile potvrđene i dalje razvijane, iako bi u nekim pojedinostima i u stilu javnog komuniciranja bilo i neminovnih promjena.
Iz ustavnih odredbi proizlazi, a u praksi se već i pokazalo, da je najvažnija funkcija predsjednika Republike zastupanje Hrvatske pred svijetom. O njemu u velikoj mjeri ovisi kako će se svijet odnositi prema Hrvatskoj, a za malu zemlju kao što je naša to često može biti od presudne važnosti. Predsjednik Franjo Tuđman svojim je postupcima i ponašanjem doveo Hrvatsku u pogibeljnu izolaciju, ali predsjednik Stjepan Mesić već je svojim prvim nastupima tu izolaciju razbio. Hrvatskoj je otvorio prozore i vrata prema svijetu, a svijetu otvorio prozore i vrata prema Hrvatskoj.
Na jednom takvom poslu, daleko manjem po značaju i opsegu, ali sličnome po karakteru, upoznao sam Vesnu Pusić. Od 1993. do 1998. godine zajedno smo uređivali časopis Erasmus. Gotovo kroz cijelo to vrijeme imali smo česte sastanke s predstavnicima nekih međunarodnih institucija i s brojnim ličnostima iz međunarodnog javnog života. Neposredno sam gledao kako Vesna svojim kultiviranim nastupom, obrazovanjem i erudicijom, kao i perfektnim engleskim osvaja simpatije, a u pregovorima relativno često postiže i željene rezultate.
Njen CV svuda joj otvara vrata: po struci je sociolog politike, istaknuti znalac područja kojim se bavi, sveučilišna profesorica s radovima prevedenima na desetak svjetskih jezika i objavljenima u stručnim časopisima, gostujuća profesorica 1997.-98. godine na sveučilištu Georgetown u Washingtonu, na katedri koju je 80-ih godina vodila Madeleine Albright, a 90-ih na njoj gostovali vođe i državnici i politolozi iz zemalja postkomunističke tradicije.
U posljednje vrijeme Vesna Pusić je stekla i neposrednu diplomatsku praksu, kao predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom Unijom. Na toj je funkciji postigla zavidnu reputaciju u vodećim krugovima Unijine administracije u Bruxellesu. Nisam u njenoj stranki jer već od 1990. imam rezerve prema domaćoj stranačkoj politici općenito, pa i prema Vesninoj. Međutim, kad se radi o kvalitetama za funkciju predsjednika Republike, držim da je Vesna Pusić najpogodnija osoba da poslije Stjepana Mesića predvodi Hrvatsku na putu u Europu i u napredniji dio svijeta. Zato glasam za Vesnu.