Zašto kuna ne smije devalvirati

    AUTOR:
    • Davor Butković

  • OBJAVLJENO:
  • 31.01.2009. u 06:36

Dakle, devalvacija kune mogla bi izazvati katastrofalno stanje u zemlji. Hrvatska još nije osjetila prave posljedice ove goleme svjetske ekonomske krize. Rušenje tečaja kune moglo bi dovesti najgore oblike krize u našu zemlju”, rekao je jučer jedan od čelnika Hrvatske narodne banke.

Posljednjih se tjedana u javnosti sve češće govori o mogućnosti devalviranja kune, jedne od najstabilnijih svjetskih valuta. O devalvaciji kune spekuliraju bankari, poduzetnici i menadžeri iz izvozno orijentiranih sektora hrvatskoga gospodarstva, a za rušnje tečaja kune založio se, uvjetno rečeno, i ugledni profesor Vladimir Gligorov, čije se ekonomske analize već godinama prate s velikom pozornosti. Ovo, naravno, nije prvi pokušaj stvaranja atmosfere za obaranje tečaja nacionalne valute. Primjerice, u prvoj polovici dvijetisućitih jedna je grupa hrvatskih ekonomista, od kojih su neki bili bliski Uredu predsjednika, vodila pravu kampanju za devalvaciju kune, uz obrazloženje da je rušenje kune najefikasniji alat za podržavanje izvoznika. Svojedobno je i predsjednik Mesić davao slično intonirane izjave. Ta je kampanja danas već zaboravljena.

Povećao bi se dug banaka

No u aktualnim, krajnje nepovoljnim i nestabilnim ekonomskim i socijalnim okolnostima, pozivi na rušenje tečaja imaju znatno veću težinu nego prije pet ili šest godina. Čini se da dio stručne i političke javnosti smatra da je devalvacija kune jedno od rješenja u borbi protiv ekonomske krize. U Hrvatskoj narodnoj banci, čiji je guverner Željko Rohatinski nedavno proglašen najboljim središnjim bankarom na svijetu, misle sasvim suprotno, i ne pada im na pamet uopće razmišljati o devalvaciji. Sugovornik uredništva Jutarnjeg lista, visokopozicionirani menadžer u HNB-u, smatra da bi devalvacija ugrozila sve segmente hrvatskoga gospodarstva.

“Devalvacija kune ne može biti gotovo nikome u interesu. Prvo, poskupjele bi rate kredita za građane, što nema samo socijalni, nego i ekonomski efekt. Dio građana vrlo vjerojatno više ne bi mogao otplaćivati kredite, što bi izravno ugrozilo poslovanje banaka koje su im dale kredite. Devalvacija je već na toj razini opasna za banke.

Drugo, devalvacija bi ugrozila banke i zato što su se one, da bi plasirale kredite, zaduživale u inozemstvu, u eurima. Pad tečaja kune povećao bi i njihov dug, što znači da bi rušenje tečaja destabiliziralo cijeli financijski sektor.

Sjetimo se vlade Milke Planinc

Treće, devalvacija kune najteže bi pogodila sama poduzeća jer su i njihovi krediti indeksirani u eurima. Kompanijama bi se, dakle, u slučaju devalvacije eura, značajno povećali troškovi poslovanja. Utoliko je dilema devalvacija ili radna mjesta posve pogrešna. Dapače, devalvacija bi mnoge ljude dovela do toga da ostanu bez radnih mjesta, a još bi im poskupjela kreditna rata, koju, naravno, pošto ostanu bez posla, više ne bi mogli plaćati. Naposljetku, devalvacijom kune bio bi povećan i državni dug, što znači da bi se država, koja i sada ima problema sa servisiranjem kredita, našla u gotovo nemogućoj situaciji. Ponovio bih, dakle, da devalvacija ne donosi samo više kreditne rate za građane, nego, kako je vidljivo, ugrožava kompletni ekonomski, pa i socijalni sustav ove zemlje”, uvjeren je  sugovornik Jutarnjeg lista iz Hrvatske narodne banke.

Na naše pitanje o tome mogu li se gospodarski rast i izvoz financirati rušenjem tečaja kune, kao što predlažu pojedini ekonomisti, dobili smo vrlo decidirani odgovor.

”Naravno da ne mogu. U Hrvatskoj ne mogu. Svi eksperimenti u novijoj hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti govore upravo suprotno. Sjetimo se vlade Milke Planinc koja je pokušavala oporaviti gospodarstvo kroz devalvaciju i inflaciju. Sve što smo dobili bile su visoke cijene i nestašica svega i svačega. Sjetimo se zadnjih jugoslavenskih vlada, prije reforme Ante Markovića, kada smo imali inflaciju koja se mjerila u tisućama postotaka. Sjetimo se, napokon, vlade Hrvoja Šarinića, koja je potkraj 1992. i početkom 1993. izazvala galopirajuću inflaciju, koja se riješila tako što su Borislav Škegro i Nikica Valentić, koji su u proljeće 1993. naslijedili Šarinićevu ekipu, odmah fiksirali tečaj”, argumentira svoje stavove dužnosnik Hrvatske narodne banke.

“Poznato je da u Hrvatskoj postoji veliki učinak devalvacije na inflaciju. Taj se učinak temelji na dva elementa. Prvo, velik dio našeg tržišta ovisan je o uvoznoj robi. Dođe li do devalvacije, uvoznici će automatski podignuti cijene. Znači, bit će nemoguće izbjeći inflaciju. Drugo, u Hrvatskoj je oduvijek postojao strah od inflacijskih posljedica, što se manifestira u psihozi stvaranja inflacije. Prije sedam ili osam mjeseci Hrvatska je bila suočena s relativno visokom inflacijom, ne samo zbog ondašnjeg rasta cijena nafte, nego i zato što su proizvođači i trgovci u svoje cjenike ukalkulirali inflatorna očekivanja. Nema nikakve sumnje da bi se to dogodilo i u slučaju devalvacije kune. Ukratko, lako je predvidljivo da bi devalvacija kune izazvala inflatornu spiralu s dosta groznim posljedicama za većinu hrvatskih građana, za većnu poduzeća, za financijski sektor i za samu državu. Krajnje je neodgovorno igrati se najavama devalvacije ili prizivati devalvaciju. Hrvatskom gospodarstvu trebaju strukturne reforme, koje su, dakako, pitanje političke volje. Sasvim nam sigurno ne treba ugrožavanje najstabilnijeg elemenata kompletnog hrvatskog ekonomskog sustava”, tvrdi naš sugovornik, jedan od važnijih ljudi u hijerarhiji Hrvatske narodne banke.

Pogrešna procjena turističkih menadžera


Uistinu je teško zamisliti tko bi u Hrvatskoj mogao imati koristi od devalvacije i inflatornog kaosa koji bi vjerojatno uslijedio. Građani sasvim sigurno ne jer su opterećeni kreditima, veći dio gospodarstva očigledno ne, političke stranke također ne. Posve je nevjerojatno, primjerice zamisliti da bi se HDZ, bez obzira na brojna razmimoilaženje vlade i guvernera Rohatinskog, usudio izvršiti pritisak na tečaj. Hrvatska demokratska zajednica uskoro ulazi u kampanju za lokalne izbore i ne želi se suočiti s bijesom osirmašenih birača; Ivo Sanader nije dopustio da Zagrebačka banka, kao privatna financijska institucija, podigne kamate, a kamoli da bi se uspustio u rizik devalvacije u izbornoj godini.

Dio turističkih menadžera i poduzetnika vjerojatno priželjkuje devalvaciju, no bojimo se da je tu riječ o bitno pogrešnoj poslovnoj procjeni. Hrvatski je turizam, unatoč dobrim brojkama, počeo pokazivati naznake krize, i to u svojim luksuznim segmentima, još lanjske godine, kada su hoteli s pet zvjezdica na najprestižnijim hrvatskim destinacijama uočili da im se ne vraćaju gosti iz prethodnih sezona. Strukturni je problem hrvatskog turizma, osobito onog koji pokušava biti luksuzan, što postavlja previsoke cijene za prenisku razinu usluge, pa se gosti, prirodno, osjećaju razočarano i prevareno. Problem neopravdano visokih cijena u Dubrovniku ili na Hvaru (koje su, zbog čvrste kune i pada drugih europskih valuta sada postale još više), ne može se sanirati devalvacijom. Riječ je, naprosto, ili o pogrešnom pozicioniranju na tržištu ili o nesposobnosti pojedinih hotela ili restorana da ponude onu razinu usluge, koja bi bila bar donekle adekvatna traženim cijenama.

Tečaj je element povjerenja

Osim toga, brojna su turistička poduzeća također opterećena kreditima, pa je vrlo dvojbeno bi li turizam, kao najvažniji hrvatski izvozni proizvod, značajnije profitirao od pada tečaja. A svi drugi bi očigledno izgubili. Tečaj kune, koji već godinama fluktuira u poznatim granicama (uvijek iznad sedam i nikada na osam za jedan euro), jedan je od rijetkih elemenata povjerenja u hrvatskom gospodarstvu.

Ugrožavati tečaj u ovoj, globalno katastrofalnoj situaciji, kada je povjerenje u ekonomiju dostiglo najdonje zabilježene rekorde, doima se kao neobično  neodgovorno i gotovo suicidalno ponašanje.


Davor Butković

Izdvajamo