Prije 60 godina, 11. listopada 1946. bio je osuđen kardinal Alojzije Stepinac. Je li Hrvatski sabor 14. veljače 1922. stavio točku na pitanje o toj komunističkoj osudi? Saborska Deklaracija vrlo je dragocjena, ali u crkvenim krugovima nije ugasla svijest da je to samo politički, a ne pravni čin. Stepinca je Vrhovni sud ondašnje NR Hrvatske bio osudio kao zločinca. Saborska Deklaracija opravdano ističe da je dalekosežni cilj te nepravedne osude kardinala Stepinca bio "uništenje Katoličke crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskoga naroda". Ali, u crkvenim se krugovima uvijek iznova ističe da saborska Deklaracija nije pravno ukidanje sudske presude. Zar je ta presuda još formalno na snazi? Pitanje nije samo formalno. Kako će sutrašnji povjesničari razlikovati koje su presude iz doba komunističke vlasti i dalje na snazi, a koje nisu?
Ako je sud ondašnje NRH nekoga osudio za ubojstvo, može ga se smatrati ubojicom, dok se protivno sudski ne dokaže. Ne znači li to da treba sudski dokazati, a ne samo saborski izjaviti da je Stepinac bio nepravedno osuđen? Taj bi sudski proces mogao svestrano osvijetliti ulogu Crkve u doba II svjetskog rata. Ako se iz Crkve čuju kompetentni zahtjevi za obnovu onoga procesa (GK 15. 10. 2006.), značilo bi da se crkveni ljudi ne boje da bi takav proces mogao imati i neugodnih posljedica, možda otkriti i nešto što bi bilo bolje zaboraviti. Budući da bi sada to obnovljeno suđenje moglo biti sasvim objektivno, bio bi to i čin povijesnog čišćenja savjesti i Crkve i drugih sastojnica hrvatskog društva u onom razdoblju. Ako među odgovornim političarima još prevladava mišljenje da u našoj državi ne bi bilo dobro provoditi ono što se zove "lustracija", bit će da mnogi od njih za to imaju razloga. Zahtjevi za obnovu suđenja Stepincu kao da znače da se u Crkvi ne boje takve "lustracije". Pa, zašto im ne udovoljiti? Umjesto novinskih prepucavanja o ulozi nekih svećenika u doba II svjetskog rata, ovo bi bilo sustavno, hladno i kompetentno proučavanje.
Živko Kustić
Ako je sud ondašnje NRH nekoga osudio za ubojstvo, može ga se smatrati ubojicom, dok se protivno sudski ne dokaže. Ne znači li to da treba sudski dokazati, a ne samo saborski izjaviti da je Stepinac bio nepravedno osuđen? Taj bi sudski proces mogao svestrano osvijetliti ulogu Crkve u doba II svjetskog rata. Ako se iz Crkve čuju kompetentni zahtjevi za obnovu onoga procesa (GK 15. 10. 2006.), značilo bi da se crkveni ljudi ne boje da bi takav proces mogao imati i neugodnih posljedica, možda otkriti i nešto što bi bilo bolje zaboraviti. Budući da bi sada to obnovljeno suđenje moglo biti sasvim objektivno, bio bi to i čin povijesnog čišćenja savjesti i Crkve i drugih sastojnica hrvatskog društva u onom razdoblju. Ako među odgovornim političarima još prevladava mišljenje da u našoj državi ne bi bilo dobro provoditi ono što se zove "lustracija", bit će da mnogi od njih za to imaju razloga. Zahtjevi za obnovu suđenja Stepincu kao da znače da se u Crkvi ne boje takve "lustracije". Pa, zašto im ne udovoljiti? Umjesto novinskih prepucavanja o ulozi nekih svećenika u doba II svjetskog rata, ovo bi bilo sustavno, hladno i kompetentno proučavanje.
Živko Kustić