Prema mojem iskustvu, a sad i prema antropološkim istraživanjima, Hrvatska je ipak posebna zemlja. Vjerojatno je slična BiH i Srbiji, ali kudikamo manje jednoj od osam zemalja svijeta u kojima je devet antropologa s University College London (UCL) provelo golemo istraživanje pod naslovom “Kako je svijet promijenio društvene mreže” (How the World Changed Social Media).
Istraživači su petnaestak mjeseci proveli u Turskoj, Italiji, Indiji, Engleskoj, Čileu, Trinidadu i Brazilu, a dvojica su bila u Kini.
Uobičajeno se pretpostavljalo da su socijalne mreže u svijetu mjesto političkog aktivizma, političke rasprave i političkog organiziranja. O tome su pisane i studije, kako internet demokratizira i čak oslobađa. Poslije, pojavilo se i naličje. No, ovdje nije o tome riječ, nego o zapažanju antropologa da se na javnim socijalnim mrežama većina ljudi susteže od politike, a ako se neke vrijednosti ipak ističu, onda su to konzervativne.
Konzervativne se vrijednosti ističu prije svega zbog konformizma, razumljivog nakon razdoblja intenzivnog korištenja mreža za političke obračune iz kojih je rijetko tko od onih koji su se upustili izišao neokrznut. Da, u Engleskoj se na socijalnim mrežama govori o politici, zaključuje se u analizi, ali politika uvijek služi kao predmet zabave. U Čileu je nepristojno pričati o politici i praviti se važan. Treba li objašnjavati u čemu je Hrvatska različita?
Druga “otkrića” nisu tako zabavna, korisna ni otrežnjujuća. Unatoč intenzivnoj promociji tvrdnje da socijalne mreže “osamljuju”, da potiču individualizam, istraživači su prije pronašli potvrdu suprotne tendencije, da socijalne mreže socijaliziraju. Kad je pak riječ o privatnosti, zapadnjački pogled zakriljuje stvarnost.
Neka “otkrića” su pompozna: jednakost na mreži ne znači i jednakost u stvarnom životu! Zar stvarno?! No, hajde, ima taj zaključak svoju analizu. U nekim zemljama kupnja pametnog telefona i mogućnost pristupa mreži simbolizira uspon na društvenoj ljestvici. No nejednakost se još očituje i na internetu zbog diskriminatorne cijene pristupa. Ponekad zaboravljamo koliko su neki dijelovi svijeta siromašni, a vrijedi podsjetiti da je prema europskom istraživanju cijena pristupa internetu diskriminatorna i u Hrvatskoj (u europskim razmjerima).
“Otkriće” broj 2 odnosi se na obrazovanje, a glasi da “neke ljude socijalne mreže ne odvlače od obrazovanja, nego predstavljaju obrazovanje”.
Napokon, pitanje jesu li ljudi na mrežama sretniji provlači se od samog početka njihova razvoja. Antropolozi s UCL-a nastojali su izbjeći zamku da se uvuku u generalnu raspravu jesu li ljudi na mrežama sretniji ili manje sretni. Mnogi ljudi mogu biti nesretni ako se na mrežama uspoređuju s drugim ljudima, gdje sve putuju i kako im je život generalno “divan”. Poznata novinarka Sanja Modrić jednom je napisala na Facebooku - svaka vam čast moji prijatelji koliko ste pametni, uspješni i kako super živite. Istraživači zaključuju da, predstavljajući se sretnima ljudi zapravo izražavaju svoje aspiracije, čime pretendiraju na život kakav žele živjeti.