Željko Šelendić: Bandiću će građani podignuti spomenik

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 06.05.2006. u 18:55

Predsjednikov čovjek od povjerenja i kućni prijatelj gradonačelnika Milana Bandića sintagme su kojima se u medijima već godinama opisuje utjecajnog obrtnika Željka Šelendića. Javnost je za njega prvi put čula kad je Zagrebu darovao restauraciju kipa bana Josipa Jelačića. Veliku medijsku pozornost nedavno je, pak, privukao skandalom sa stolicama u KD-u Vatroslav Lisinski. Optužen je da je taj posao izrade tisuća stolica za koncertnu dvoranu dobio zbog prijateljstva s gradonačelnikom Milanom Bandićem.

• Kako ste dobili posao sa stolicama za KD Vatroslava Lisinskog?

- Optužen sam ni kriv ni dužan. Na tom sam natječaju bio najpovoljniji i uvijek sam spreman svakome reći: "Molim vas, napravite kalkulaciju te stolice".

• Sporno je bilo što ste stolice napravili prije nego što je natječaj uopće bio raspisan.

- I sada neke prototipe stolica radim u većim serijama i prije natječaja jer me to neznatno više košta. Ja sam uspješan već 40 godina koliko radim za željeznicu. Ako je mjerilo uspjeha automobil, zna se kakav auto vozim već 40 godina. Poznato je da sam dobar automobil vozio i prije nego sam upoznao Milana Bandića i Stipu Mesića.

Prozivanja za posao u Lisinskom povrijedila su me jer sam jedini proizvođač tih stolica u Zagrebu i za taj grad sam napravio puno, a prikazan sam u medijima kao da sam samo napisao račun. To me jako povrijedilo.

• Koliko su na kraju koštale stolice? 14 milijuna kuna?

- Manje. 12 milijuna bez PDV-a.

• Hoćete li ubuduće raditi s Gradom Zagrebom?

- Ako bude natječaja i ako se budem osjećao spreman i sposoban, natjecat ću se, pa neka bolji pobijedi. Ne znam zašto bih bježao od Zagreba, pa jedan sam od najjačih donatora u povijesti tog grada.

• Tko vam je savjetovao taj mudar potez restauracije kipa bana Jelačića, čime ste si otvorili brojna vrata?

- Sam sam se toga dosjetio. Davne 1987. godine s jednim sam prijateljem otišao u podrum Gliptoteke pogledati rastavljenog Bana. Ono što je tada bilo zabranjeno, bilo mi je nekako najdraže, a zabranjeno je bilo, među ostalim, pjevati "Ustani, bane". Zbog te sam pjesme imao jedan spor s bivšom vlasti, pa...

• Kakav spor?

- Posvađao sam se s policijom u vrijeme Jugoslavije jer se u jednom društvu pjevalo "Ustani, bane", ali su se nakon dolaska policije svi sakrili pa sam se ja javio da sam pjevao. Zapisali su me, a ja sam im u šali dobacio: "Vratit ću vam Bana." I to se dogodilo. Vratio sam Bana.

• Uvijek ste bili tako nacionalno orijentirani?

- Oduvijek. Kod nas u kući vladali su vjera u Boga, obitelj i svoju domovinu. Nikad nisam bio nikakav šovinist. Stvarno sam dobar sa svim ljudima i nikad nisam gledao tko je tko po nacionalnosti, a i moja djeca su tako odgojena. Meni se to kasnije prikrpalo zbog Bana, a ja sam Bana restaurirao zato što sam osjetio da to mogu kvalitetno napraviti.

• Kojim ste putem dobili taj posao? Na natječaju ili...?

- Bio je raspisan natječaj za restauraciju kipa bana Jelačića na kojem sam pobijedio jer sam bio besplatan. Jelačić je bio jedna tragična figura. Napravio sam i jednog gipsanog Bana i spremili smo ga u Gliptoteku u slučaju da u ratu strada onaj na trgu.

• Koliko je trajala restauracija?

- Tri mjeseca. Bio je to krvavi posao, ali to je bilo takvo vrijeme i nikome nije bilo teško to raditi.

• Koja je vrijednost vaše donacije?

- Tada je restauracija procijenjena na 650 tisuća njemačkih maraka, što možda danas ne zvuči puno, ali je tada to više vrijedilo. Preko restauracije Bana upoznavao sam tisuće ljudi. Dopremio sam ga u svoje dvorište i ljudi su dolazili da ga vide. Tako sam i upoznao sve te političare. Prije se nisam toliko družio s njima

• Tako ste se upoznali i s predsjednikom Stipom Mesićem ?

- Ne, njega sam znao još od ranije. Svi me povezuju s političarima, ali ja se nisam želio okoristiti politikom i ne žalim.

• Pisalo se da ste pomirili Zdravka Mamića i Zlatka Canjugu?

- Pomirio sam ih, da se ljudi ne svađaju, da se Zlatko makne iz Dinama, da Mamić preuzme Dinamo i da se vrati ime Dinamo. Uvijek mi je bilo teško što se Dinamo ne zove Dinamo. Mogu se pohvaliti da sam inicijator povratka imena Dinamo.

• Jeste li i Bandića upoznali u dvorištu "preko Bana"?

- Pa tu negdje sam ga upoznao jer je on uvijek u središtu velikih događaja. Ali ponavljam da sam sa svakim čovjekom dobar.

• Pa nisu Mesić, Bandić, Mamić, Pašalić obični ljudi i nije svaki obrtnik dobar s njima. Kao što i ne rješavaju obrtnici odnose između Canjuge i Mamića. Očigledno ste vrlo utjecajni, iako vi to negirate.

- Malo je ljudi s kojima nisam dobar. Je li to grijeh biti dobar s utjecajnim ljudima? Mamiću i Canjugi pomogao sam da nesporazume riješe na fin i kulturan način, da između njih ne bude gužve i mislim da sam uspio. Pa Mamić nije tukao Canjugu, a to je velika stvar. Ali nikad ni od jednog političara nisam tražio, a ni dobio posao.

• Zaslužuje li Milan Bandić spomenik?

- Za života se nikome ne radi spomenik, a poslije će se vjerojatno napraviti. Bandić je napravio puno za Zagreb.



• Hoćete li se vi javiti na taj natječaj?

- Pa di bum ja?! On je mlađi od mene. Ne radim ja spomenike, Ban je bio iznimka, a Bandiću će građani napraviti spomenik.

• Naručio je već portret, pa je možda naručio i neki spomenik.

- Ne znam, nije od mene. On će svojim radom i upornošću napraviti tunel kroz Sljeme. Pa Jankomirski most je napravio u rekordnom vremenu. On stvarno ima dobrih poteza, iako ga neki malo špotaju.

• Holjevac je dobio spomenik pa se može pretpostaviti da je to i Bandićeva želja.

- Pa će ga dobiti kontra Holjevca da se gledaju!

• Vaša supruga Dragica bila je HDZ-ova gradska zastupnica. Jeste li vi član HDZ-a?

- Nisam stranački obilježen jer kad je čovjek u stranci mora poštivati program stranke. Ja to ne mogu. Volim uvijek reći što mislim, a time uvijek nekome smetaš. Supruga se učlanila u HDZ, malo su je prijateljice nagovorile na to, ali se kasnije povukla. No, dok je ona bila zastupnica, nisam ni jedan posao radio s Gradom. Isto tako, dok je bila u Nadzornom odboru ZET-a, ni s njima nisam htio raditi, a nisu me ni zvali.



Josip i Novica bili su prijatelji

•Kako ste se osjećali kad se saznalo da su vam Petrači planirali kidnapirati sina Josipa?

- Ne vjerujem da su to stvarno planirali jer su Josip i Novica bili prijatelji od malih nogu.

• Niste htjeli raditi s njima iz moralnih razloga ili ste imali druge razloge?

- Oni su već imali svoj sistem nabave i nisam htio u to ulaziti. Nisam toliko pohlepan, pa moraju i drugi ljudi živjeti i raditi.

• Kad ste imali najveći poslovni boom?

- Od 1985. do 1989. godine kad sam u Grazu i u Zagrebu imao prodavaonice s mesinganim namještajem. Nakon 1990. godine nestao je srednji stalež, pa sam se toga počeo rješavati.

• Kako je danas biti obrtnik?

- Zagreb su uvijek priznavali kao modno središte u Jugoslaviji i budući da je nakon 1990. nestalo to tržište, neki obrtnici su stradali. Puno je ljudi nastradalo. To su frizeri, šnajderi, šusteri, klobučari... Kinezi su došli u Europu, a naše modne tvornice i obrti propadaju. Tko se nije uspio na vrijeme preorijentirati, gadno je prošao. U budućnosti našu šansu na tržištu vidim u proizvodnji zdrave hrane i pitke vode te traženju tržišta među nesvrstanima.

• Bojite li se ulaska u EU?

- Moj obrt je specifičan. Uvijek treba popravljati vagone i mijenjati dijelove i zbog toga se ne bojim za svoj posao, ali ništa ne traje vječno.

• Sljedeći tjedan slavite 100 godina obrta. Tko ga je započeo?

- Započeo ga je moj djed Ivan Šelendić na Novoj Vesi 1906. godine, a nastavio ga je moj otac koji je 1946. godine otvorio ljevaonicu. Od 1969. godine radio sam u ljevaonici mog oca i onda sam 1973. godine počeo širiti posao na strojnu obradu. Odrastao sam kao obrtničko dijete i počeo raditi uz oca, a imao sam i nekih sklonosti prema tom poslu jer rijetko se koji obrt održao 100 godina. Naš glavni prozivod danas su dijelovi za vlakove. Osvojio sam veliki dio tržišta i u Sloveniji, Italiji i Austriji, a počela se javljati i Bosna te imamo upite i iz Srbije. Za Italiju radimo i sjedala za vlakove.

• Jesu li vaša sjedala i u nagibnim vlakovima?

- Nisu. Čuo sam da su sadašnja neudobna jer je onaj tko je naručivao dijelove za taj nagibni vlak naručio sjedala za vlakove koji voze do 100 kilometara udaljenosti, a do Splita ima oko 400 kilometara i mnogo sati za sjednje. Nadam se da će netko sjetiti zamijeniti ta sjedala s mojima jer su ona ipak kvalitetnija.

• S HŽ-om idete u izravne pogodbe ili se javljate na javne natječaje?

- Uglavnom se javljam na natječaje, to je obvezno po Zakonu o javnoj nabavi.

• Vidite za svoju tvrku posla na prigradskim vlakovima, koje je najavio Bandić, i metrou?

- Interes nam je raditi na budućem prigradskom vlaku. A metro je budućnost. To će raditi moji praunuci.


- Radio sam oltar za njega kad je posjetio Hrvatsku, pa  sam kao donator bio pozvan kod njega u Vatikan

• Gdje je danas taj oltar?

- Rastavili su ga i dijelove su smjestili po crkvama da imaju uspomenu na Papu. Meni je ostala stolica koju mi je poklonio gdje se on odmarao za vrijeme mise. To držim kod kuće. 

Zadržao sam Papinu stolicu

• Odakle vam toliko fotografija s Papom Ivanom Pavlom II?


Vanja Nezirović

Izdvajamo