Najveća sportašica svih vremena je Nadia Comaneci. Ona je prije 36 godina u Montrealu za dvije vježbe zaradila desetku. Ali, tu ocjenu kompjutori iz “kamenog doba” nisu mogli prepoznati i glupi stroj se poslužio jeftinom prijevarom - otkucao je ocjenu 1. Već tada smo zaključili da nitko nije savršen, osim Nadie Comaneci.
Subjektivno uteg
Ne bih vas davio još jednim mudrovanjem je li veći olimpionik Michael Phelps ili 77-godišnja ruska gimnastičarka Larisa Latinjina, koja teško podnosi da je pala na drugo mjesto vječnih olimpijskih pobjednika. Nadia Comaneci ne uzrujava se zbog takvih sitnica, makar je 1976. godine njenu vježbu u Montrealu pratilo 19.000 gledatelja, a ulaznice su se za nastup rumunjske atletičarke na crno prodavale po 200 dolara. Tada je to bilo puno novca...
Otkud tolika moja simpatija prema Nadiji Comaneci? Uvijek je u pitanju neki subjektivni uteg. 1989. godine tadašnji glavni urednik Sportskih novosti, Vilko Luncer, uznemireno je slutio definitivni kraj komunizma. Zakuhalo se u Rumunjskoj i poslao me u tu konfuznu državu, u kojoj je vladala obitelj Ceausescu. Preko Temišvara, koji je tih dana bio prilično krvav, dospio sam do Bukurešta.
U rumunjskoj metropoli čekao me George Glisici, špijun koji je radio za sve obavještajne službe svijeta pod krinkom dopisnika zagrebačkih Sportskih novosti. Bio je vrlo praktičan tip - svaku informaciju naplatio bi mi kantom Castrola koji se tada u Bukureštu mogao kupiti jedino za dolare.
Jednoga dana ponudio mi je intervju s majkom Nadie Comaneci, Stefanijom, gospođom u najboljim godinama, i sve to za 20 dolara. Nadia je pobjegla iz Bukurešta. Kupio sam kantu Castrola i jedan žalosni intervju je potekao…
Ponižavanje diktatora
Gospođa Stefania pričala je kako je Nicu Ceausescu, diktatorov sin, ponižavao Nadiju prisiljavajući je da bude konobarica u njegovu uredu, kada bi se razbjesnio u nastupu ljubomore, čupao joj je nokte, kosu... Bila je to grozna priča o djevojci koja je za vježbu, na deset cm širokoj gredi, dobivala desetke.
Bilo je kasno i Stefania je predložila da prespavamo u njezinoj kući jer je u to doba bio velik rizik lutati bukureštanskim ulicama. Glisici je samo slegnuo ramenima, ali ja sam ipak odlučio poći u svoj hotel. Znao sam da bi me Rumunj kad-tad ucijenio. Lagao bih kad bih rekao da je Stefania bila silno razočarana…
Nadijine slike, koje mi je pokazivala Stefania Comaneci, zauvijek su mi se urezale u pamćenje. Uostalom, kao i njezine vježbe u Montrealu, pa zvižduci sovjetske publike na OI u Moskvi četiri godine poslije, kao i hrpa smeća koje su američke novine objavile o “loše obučenoj izbjeglici s Istoka”. A na drugoj strani obitelj Ceausescu je iskorištavala Nadiju kako bi u svijet emitirala sretnu sliku jedne nezadovoljne zemlje, Nadia je bila trofej za pokazivanje.
Ako Usain Bolt u Londonu doista istrči 9,4 sekunde, to još uvijek nije za dvije desetke, niti će zbuniti kompjutor. Nadia je to učinila prije 36 godina. I zato je Bo Derek, glumica koja je snimila film “Desetka”, najobičnija falsifikatorica. Jedino pravo na desetku ima Nadia Comaneci.