Evo opet počinje histerija. Nadali smo se, lakovjernici, da će se ova predizborna utakmica napokon voditi oko gospodarstva i ekonomičnijeg uređenje države, oko toga da Hrvatska brže napreduje i da se u Hrvatskoj bolje i lakše živi. Ali vraga. To je bilo prije ljeta kad su se dvije najveće stranke, a onda i njihovi potencijalni koalicijski partneri, oštro ali uljudno, nadigravali oko ekonomskih pitanja, treba li država biti jači korektiv tržišta nego do sada ili ne, Vlada je dobro vladala - Vlada nije dobro vladala, treba li nam drugačiji porezni sustav, bi li bilo pametno stimulirati obnovu industrije ili ostati na uslužnom sektoru, što s inozemnim dugom, kakvo zdravstvo, školstvo i pravosuđe želimo itd.
To se mnogim ljudima jako svidjelo jer je otvaralo bitna pitanja i pošteno podastiralo suprotstavljene argumentacije, pa neka 25. studenog svatko odabere onu koja mu bolje zvuči. To i jest smisao izbora, zar ne?
Ali ta je slatka predigra kratko trajala, to je gotovo, i do izbora više neće biti povratka. Kormilo kampanje okrenuo je Sanader, vraćamo se u kameno doba plašenja i zastrašivanja birača ljutim ideološkim neprijateljima kao i 90-ih. Tadašnji okvir za podjele bio je simplificiran prema onodobnim kriterijima. Tada je palilo to "domoljubi" protiv "izdajica", "nacionalisti" protiv "internacionalista", "Europljani" protiv "Balkanaca", "kolektivisti" protiv "individualista", "mi Hrvati" protiv svih ostalih. Sada je rječnik promijenjen, Sanader ima drugu formulu. No osnova ove nove, banalne strategije HDZ-a opet je provociranje straha, kao i onda. A kad se u biračko tijelo odluči pumpati strah, tada iznošenje činjenica, dokazivanje, kritiziranje i obrazlaganje politika postaju sasvim sporedna aktivnost. Igra je krajnje jednostavna i vodi se pamfletima. Emocije umjesto razuma.
Zato Sanader i njegovi suradnici iz vrha HDZ-a na svojim skupovima i mini saborima ovih dana operiraju isključivo s tri ili četiri jednostavne fraze namijenjene ubrzanoj ideološkoj rovovskoj konfrontaciji i strašenju elektorata. Bubanj bubnja. Za SDP ne treba glasati jer su to "crveni". SDP želi oporezovati poštene male hrvatske ljude i posisati im zadnju kap krvi. SDP želi plansku privredu umjesto tržišta (sjećate se: socijalizam, komunizam!), SDP je protiv Hrvata iz dijaspore, uzet će im sva prava.
Jasno je da HDZ ni oko jedne od tih stvari koje povišenim tonom gura u prvi plan - a koje jesu važne izborne teme - ne želi ni raspravu, ni razloge za i protiv, niti se želi gnjaviti simulacijama, računicama, teorijama, troškovima, sučeljavanjima ili bilo čime što bi narodu razjasnilo zašto je jedno dobro a drugo nije. Pa neka onda birači kažu za što jesu, a za što nisu.
Njihova kampanja se naprosto ne vodi na taj "dosadni" način, koji bi uvažavao inteligenciju i dostojanstvo građana Hrvatske i pošteno se trsio oko njihova glasa. Očigledno je odlučeno da će se igrati na jeftine etikete.
Pa što je nego etiketa to o zastrašujućim "crvenima" kad se zna da čak i u vrhu HDZ-a "crvenih" ima ko pljeve, a neki od njih bili su nekad čak i sekretari organizacija SK. Jadranka Kosor, Božidar Kalmeta, Vladimir Šeks, Luka Bebić, Darko Milinović koji je u Gospiću nosio štafetu, Miomir Žužul, Ivan Jarnjak, Branko Vukelić, Marina Matulović-Dropulić, Božo Biškupić, koji je bio urednik časopisa Samoupravljač u kulturi i šef SIZ-a za kulturu grada Zagreba... Pa onda dio HDZ-ovih župana, gradonačelnika, načelnika općina, direktora javnih poduzeća... Zovem se crveni?
Naravno da je danas potpuno deplasirano plašiti narod "crvenima", ni Zoran Milanović, novi vođa socijaldemokrata, nije bio član Partije, ali zašto onda Sanader to čini ako ne zbog sitnog utrška na ideološkoj pijaci: svaki glas je važan čak i ako je dat u zabludi? Pa to bi ozbiljnom čovjeku trebalo biti neugodno.
No, nije rečeno, možda će se HDZ-u isplatiti ta strategija s izmišljenim baukom komunizma, socijalizma, državne ekonomije i drugih ideoloških strašila koja se na svakom HDZ-ovom predizbornom skupu iznova podižu na visoke motke da ih publika dobro vidi. Ako da, neka bude. No, velika je šteta što se u toj zaglušnoj buci više niotkuda neće čuti nijedno objašnjenje ni o čemu što je za Hrvatsku doista bitno. Kad se raspale iracionalne strasti, tko će više slušati ikoga tko je otvorio usta da progovori o bilo čemu smislenome?
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Sanja Modrić
To se mnogim ljudima jako svidjelo jer je otvaralo bitna pitanja i pošteno podastiralo suprotstavljene argumentacije, pa neka 25. studenog svatko odabere onu koja mu bolje zvuči. To i jest smisao izbora, zar ne?
Ali ta je slatka predigra kratko trajala, to je gotovo, i do izbora više neće biti povratka. Kormilo kampanje okrenuo je Sanader, vraćamo se u kameno doba plašenja i zastrašivanja birača ljutim ideološkim neprijateljima kao i 90-ih. Tadašnji okvir za podjele bio je simplificiran prema onodobnim kriterijima. Tada je palilo to "domoljubi" protiv "izdajica", "nacionalisti" protiv "internacionalista", "Europljani" protiv "Balkanaca", "kolektivisti" protiv "individualista", "mi Hrvati" protiv svih ostalih. Sada je rječnik promijenjen, Sanader ima drugu formulu. No osnova ove nove, banalne strategije HDZ-a opet je provociranje straha, kao i onda. A kad se u biračko tijelo odluči pumpati strah, tada iznošenje činjenica, dokazivanje, kritiziranje i obrazlaganje politika postaju sasvim sporedna aktivnost. Igra je krajnje jednostavna i vodi se pamfletima. Emocije umjesto razuma.
Zato Sanader i njegovi suradnici iz vrha HDZ-a na svojim skupovima i mini saborima ovih dana operiraju isključivo s tri ili četiri jednostavne fraze namijenjene ubrzanoj ideološkoj rovovskoj konfrontaciji i strašenju elektorata. Bubanj bubnja. Za SDP ne treba glasati jer su to "crveni". SDP želi oporezovati poštene male hrvatske ljude i posisati im zadnju kap krvi. SDP želi plansku privredu umjesto tržišta (sjećate se: socijalizam, komunizam!), SDP je protiv Hrvata iz dijaspore, uzet će im sva prava.
Jasno je da HDZ ni oko jedne od tih stvari koje povišenim tonom gura u prvi plan - a koje jesu važne izborne teme - ne želi ni raspravu, ni razloge za i protiv, niti se želi gnjaviti simulacijama, računicama, teorijama, troškovima, sučeljavanjima ili bilo čime što bi narodu razjasnilo zašto je jedno dobro a drugo nije. Pa neka onda birači kažu za što jesu, a za što nisu.
Njihova kampanja se naprosto ne vodi na taj "dosadni" način, koji bi uvažavao inteligenciju i dostojanstvo građana Hrvatske i pošteno se trsio oko njihova glasa. Očigledno je odlučeno da će se igrati na jeftine etikete.
Pa što je nego etiketa to o zastrašujućim "crvenima" kad se zna da čak i u vrhu HDZ-a "crvenih" ima ko pljeve, a neki od njih bili su nekad čak i sekretari organizacija SK. Jadranka Kosor, Božidar Kalmeta, Vladimir Šeks, Luka Bebić, Darko Milinović koji je u Gospiću nosio štafetu, Miomir Žužul, Ivan Jarnjak, Branko Vukelić, Marina Matulović-Dropulić, Božo Biškupić, koji je bio urednik časopisa Samoupravljač u kulturi i šef SIZ-a za kulturu grada Zagreba... Pa onda dio HDZ-ovih župana, gradonačelnika, načelnika općina, direktora javnih poduzeća... Zovem se crveni?
Naravno da je danas potpuno deplasirano plašiti narod "crvenima", ni Zoran Milanović, novi vođa socijaldemokrata, nije bio član Partije, ali zašto onda Sanader to čini ako ne zbog sitnog utrška na ideološkoj pijaci: svaki glas je važan čak i ako je dat u zabludi? Pa to bi ozbiljnom čovjeku trebalo biti neugodno.
No, nije rečeno, možda će se HDZ-u isplatiti ta strategija s izmišljenim baukom komunizma, socijalizma, državne ekonomije i drugih ideoloških strašila koja se na svakom HDZ-ovom predizbornom skupu iznova podižu na visoke motke da ih publika dobro vidi. Ako da, neka bude. No, velika je šteta što se u toj zaglušnoj buci više niotkuda neće čuti nijedno objašnjenje ni o čemu što je za Hrvatsku doista bitno. Kad se raspale iracionalne strasti, tko će više slušati ikoga tko je otvorio usta da progovori o bilo čemu smislenome?
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Sanja Modrić