ZAGREB - Katolička crkva ima prilično tolerancije kada je u pitanju zlostavljanje žena u obitelji. Crkva, naime, nema nikakve zaštitničke i obrambene mehanizme za zaštitu zlostavljanih žena i majki, štoviše, čak se čini da župnici svojom pasivnošću staju na stranu nasilnika, nagovarajući žene da trpe i prešućuju svoje patnje u obitelji.
"Ipak razmisli malo, pa to je brak... Trebate pretrpjeti, probati, on je imao problema, ovakvih, onakvih, pa možda je to zato što pije, pa tu su djeca, pa nemojte, vi ste ta koja trebate to trpjeti, izdržati... nemoj, probaj, žena je ta koja treba pretrpjeti, udovoljiti...", savjeti su župnika koje je objavila časna sestra Rebeka Anić u zborniku "Nasilje nad ženama", koji je prošli tjedan predstavljen u Zagrebu.
Ona je za potrebe svog istraživanja kako Crkva može pomoći zlostavljanim ženama razgovarala sa 21 djelatnicom/volonterkom crkvenih (uglavnom Caritasovih) i nevladinih udruga te 14 žena obiteljskog nasilja u pet gradova u različitim krajevima Hrvatske. Većina žena koje su sudjelovale u istraživanju su vjernice i aktivno sudjeluju u crkvenom životu, ali nisu pomoć pronašle u Crkvi. To svjedoči i žena koja pjeva u crkvenom zboru, a jedno je vrijeme bila i u karizmatskom pokretu.
U istraživanju se navodi i primjer žene koju je upravo svećenik doveo do Caritasa. Kada je nakon brojnih pokušaja da sam sudjeluje u ozdravljenju obitelji uvidio da nema nikakva boljitka, rekao je ženi: "Bježite, nema tu kruha. Morate si naći negdje da se maknete".
"Očekujem da župnik, makar kad posvećuje kuće, kad ide u blagoslov, da makar deset minuta posveti obitelji. Nedostaje razgovor koji bi dao nekakav uvid u stanje njegovih župljana", priča ona, a s. Rebeka Anić kaže da bi strah da će žena biti odbačena i osuđivana od crkvene zajednice da ne zna dovoljno trpjeti, trebao zabrinuti Crkvu.
- Trebala bi nas zabrinuti spoznaja da se ljudi u Crkvi susreću, surađuju, mole, a da pri tome skrivaju i negdje drugdje rješavaju svoje životne teškoće - kaže s. Anić, dodajući da je u teološkoj literaturi u Hrvatskoj tema obiteljskog nasilja posve zanemarena pa i svećenici preporučuju ostanak u braku bez obzira na zlostavljanje. Tako je jednoj ženi mladi svećenik rekao da suprugu zlostavljaču mora dati šansu jer je grijeh razvesti se.
No, s. Rebeka Anić kaže kako bi bilo teško pretpostaviti da pastoralni djelatnici u Hrvatskoj ne znaju da crkveni zakonik dopušta bračnim parovima mogućnost rastave uz trajanje ženidbenog veza i da rastavljeni supruzi nakon rastave, ako nisu ušli u novu vezu, nisu u grešnom stanju.
- Pastoralni djelatnici tu zakonsku mogućnost ili ne poznaju ili pak zlostavljanim ženama tu mogućnost prešućuju - tvrdi ona i dodaje da sve to ujedno ukazuje na potrebu da Crkva, koja se uvijek jasno zauzimala i zauzima se za zaštitu braka i obitelji, jasnije istakne i to da se "ni ta institucija ne može čuvati po svaku cijenu: po cijenu života pojedinih članova obitelji".
Ona kaže da razgovori sa ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, upozoravaju i na pogrešno poimanje da brak daje pravo jednom supružniku da gospodari tijelom i spolnošću drugog supružnika ne uzimajući u obzir njegove želje i potrebe.
- Ovakav odnos prema partneru ne iznenađuje u nasilničkim odnosima jer se u njima spolnost rabi kao sredstvo iskazivanja moći i vladanja nad drugom osobom - upozorava s. Anić. Međutim, s. Rebeka Anić upozorava na važnu činjenicu da se zlostavljanja ne događaju samo u siromašnim obiteljima te da je potrebno "razgraditi i mit da su siromašnije obitelji pogodnije za nasilničko djelovanje".
"Žene koje imaju veću izobrazbu i zaposlenje, rijetko traže smještaj u skloništima za žene i djecu", kaže ona u svome istraživanju i dodaje da je važno da upravo svećenici pristupaju obitelji bez tih predrasuda.
Štoviše, ona pred svećenike stavlja vrlo zahtjevan zadatak, a on bi se trebao provoditi kroz zaručničke tečajeve, za koje se često čuje prigovor zbog njihova "frontalnog načina rada", odnosno predavanja s premalo osobnih susreta te neposredne izmjene misli i iskustva.
- Mnoge obitelji trpe nasilje jer se supružnici nisu dostatno upoznali prije braka. Pitanje je koliko se na tečajevima upozorava na moguće nasilje u braku i obitelji, na znakove koji bi mogli upućivati na nasilničko ponašanje - kaže s. Anić.
Kako bi dobila što konkretnije odgovore kako crkvene ustanove pomažu žrtvama obiteljskog nasilja, poslala je upitnike na 14 nadbiskupija. Odgovore je dobila od svih, osim od Krčke biskupije, čiji je biskup Valter Župan, da paradoks bude veći, predsjednik Vijeća za obitelj HBK.
"U sklopu Crkve u Hrvatskoj postoje samo dva savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja: jedno u Zagrebačkoj nadbiskupiji te jedno u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Postoji osam kuća za žrtve obiteljskog nasilja", iznosi s. Rebeka Anić.
- Unatoč brizi, obiteljsko nasilje u Crkvi u Hrvatskoj nije uočeno kao jedan od prijepora od kojih trpe članovi obitelji i stoga nije postalo pastoralno-teološkom temom - kaže s. Rebeka Anić, dodajući da savjeti koji se daju ženama žrtvama obiteljskog nasilja (da izdrže još malo, da trpe) pokazuje da se ne poznaje dinamika zlostavljanja u obitelji te da se "time nepravedno religiozno opravdava i osmišljava patnja koja nema smisla" i "samo podržava kružni tok nasilja i patnje umjesto da se žene ohrabri da se nasilju usprotive".
Naime, mnoge vjernice žrtve zlostavljanja uvjerene su da njihove patnje, po uzoru na samoga Krista, imaju neki, za njih, naravno, nevidljiv i nedokučiv smisao. "Pa vidiš li ti Bože što ja trpim? Isuse i ti si trpio. Što da radim", vapila je jedna od sugovornica.
U tome trpljenju s. Anić navodi i primjere recepata spašavanja braka, među kojima je onaj s dodatnim rađanjem djece jedan od najpogubnijih. Sestra Anić kaže da postoje slučajevi da je rođenje djeteta popravilo brak, ali kada je riječ o pravim nasilničkim situacijama, dijete ne rješava problem.
- Mnoge žene svjedoče da su ih supruzi počeli tući upravo tijekom prve trudnoće, odnosno da su ih tukli bez obzira na trudnoću - kaže s. Anić.
Časna Rebeka Anić pripada redu školske sestre franjevke, doktorica je teologije, na službi zamjenice ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira.
"Ovim zbornikom želimo dati prinos povećavanju stupnja osjetljivosti na nasilje nad ženama", napisao je u predgovoru fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira i gvardijan samostana u Sinju, pojašnjavajući kako je taj zbornik sastavni dio njihova projekta o obiteljskim odnosima.
Cilj istraživača nije bio nanijeti bilo kakvu štetu Crkvi, nego upravo suprotno, pokrenuti umrtvljene pastoralne procese, kako bi Crkva pokrenula mehanizme unutar društva i stala u zaštitu onih najugroženijih. Istraživanje o nasilju u obitelji vezano je, pojašnjava fra Vuleta, uz istraživanje s kraja 2005. godine, a rezultati će uskoro biti objavljeni.
- Potrebno bi bilo uložiti dodatne napore u tumačenju da su i žena i muškarac jednako slike Božje - upozorava i dodaje da bi teološki trebalo promicati "model uzajamnosti" koji ne isključuje spolne razlike, ali ih ne izdiže kao pravilo. Upozorava na stav koji je bio prisutan u katoličkoj literaturi u Hrvatskoj do Drugog vatikanskog sabora, a koji kaže da "u obitelji ne može vladati potpuna jednakost između muža i žene jer obitelj ne može imati dvije jednake glave" te da je "muž, stoga, glava obitelji i njemu pripada vlast u obitelji". - On se skrbi za uzdržavanje. Žena je srce obitelji i ima biti mužu podložna. Pokoravajući se mužu, ona se pokorava Bogu (muž je zamjenik Božji), no on tu vlast ne smije zlorabiti - navodi s. Anić.
"Došla mi je jedna korisnica i rekla da je razgovarala sa župnikom i da se on više založio za to da ona još malo razmisli. A ona je u braku 17 godina i razmislila je već mnogo puta i zaključila svaki put isto na temelju konkretnih dokaza. Župnik ju je opet poljuljao."
Seksualno zlostavljanje
"Dolazio je kasno, pijan i onda sam morala što mi je najteže bilo... Kažem, udarci vam prođu, ali ožiljci na duši ne prođu... kad vi morate s njim takvim spavati. Ja sam morala spavati s njim, a on je znao pred malim reći: 'Mamu treba tući, mama je samo kurva koju treba tući i spavati s njom.'
Djeca rješavaju sve probleme
"Sjećam se jednog slučaja koji se dogodio prije nekoliko godina s područja Splita.
Žena se obratila za pomoć župniku i on je rekao: 'Rodite još djece pa će vam biti bolje, situacija će se u obitelji popraviti.' To je krajnje promašen oblik savjetovanja."
Župnik se pravio da ne čuje
"Pitam jednu djelatnicu crkvene ustanove za pomoć zlostavljanim ženama, koju je samo zid odvajao od župnog stana: 'Pa što župnik, je li on čuo, zna li on?' A ona kaže: 'Pa dašta, znao je. Nije se htio miješati.' Žalosno. Kad bi otac došao kući usred noći, kćer od 16 godina tukao je daskom"
Darko Pavičić
"Ipak razmisli malo, pa to je brak... Trebate pretrpjeti, probati, on je imao problema, ovakvih, onakvih, pa možda je to zato što pije, pa tu su djeca, pa nemojte, vi ste ta koja trebate to trpjeti, izdržati... nemoj, probaj, žena je ta koja treba pretrpjeti, udovoljiti...", savjeti su župnika koje je objavila časna sestra Rebeka Anić u zborniku "Nasilje nad ženama", koji je prošli tjedan predstavljen u Zagrebu.
Ona je za potrebe svog istraživanja kako Crkva može pomoći zlostavljanim ženama razgovarala sa 21 djelatnicom/volonterkom crkvenih (uglavnom Caritasovih) i nevladinih udruga te 14 žena obiteljskog nasilja u pet gradova u različitim krajevima Hrvatske. Većina žena koje su sudjelovale u istraživanju su vjernice i aktivno sudjeluju u crkvenom životu, ali nisu pomoć pronašle u Crkvi. To svjedoči i žena koja pjeva u crkvenom zboru, a jedno je vrijeme bila i u karizmatskom pokretu.
U istraživanju se navodi i primjer žene koju je upravo svećenik doveo do Caritasa. Kada je nakon brojnih pokušaja da sam sudjeluje u ozdravljenju obitelji uvidio da nema nikakva boljitka, rekao je ženi: "Bježite, nema tu kruha. Morate si naći negdje da se maknete".
|
Dobar savjet
|
- Trebala bi nas zabrinuti spoznaja da se ljudi u Crkvi susreću, surađuju, mole, a da pri tome skrivaju i negdje drugdje rješavaju svoje životne teškoće - kaže s. Anić, dodajući da je u teološkoj literaturi u Hrvatskoj tema obiteljskog nasilja posve zanemarena pa i svećenici preporučuju ostanak u braku bez obzira na zlostavljanje. Tako je jednoj ženi mladi svećenik rekao da suprugu zlostavljaču mora dati šansu jer je grijeh razvesti se.
No, s. Rebeka Anić kaže kako bi bilo teško pretpostaviti da pastoralni djelatnici u Hrvatskoj ne znaju da crkveni zakonik dopušta bračnim parovima mogućnost rastave uz trajanje ženidbenog veza i da rastavljeni supruzi nakon rastave, ako nisu ušli u novu vezu, nisu u grešnom stanju.
- Pastoralni djelatnici tu zakonsku mogućnost ili ne poznaju ili pak zlostavljanim ženama tu mogućnost prešućuju - tvrdi ona i dodaje da sve to ujedno ukazuje na potrebu da Crkva, koja se uvijek jasno zauzimala i zauzima se za zaštitu braka i obitelji, jasnije istakne i to da se "ni ta institucija ne može čuvati po svaku cijenu: po cijenu života pojedinih članova obitelji".
Ona kaže da razgovori sa ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, upozoravaju i na pogrešno poimanje da brak daje pravo jednom supružniku da gospodari tijelom i spolnošću drugog supružnika ne uzimajući u obzir njegove želje i potrebe.
- Ovakav odnos prema partneru ne iznenađuje u nasilničkim odnosima jer se u njima spolnost rabi kao sredstvo iskazivanja moći i vladanja nad drugom osobom - upozorava s. Anić. Međutim, s. Rebeka Anić upozorava na važnu činjenicu da se zlostavljanja ne događaju samo u siromašnim obiteljima te da je potrebno "razgraditi i mit da su siromašnije obitelji pogodnije za nasilničko djelovanje".
"Žene koje imaju veću izobrazbu i zaposlenje, rijetko traže smještaj u skloništima za žene i djecu", kaže ona u svome istraživanju i dodaje da je važno da upravo svećenici pristupaju obitelji bez tih predrasuda.
Štoviše, ona pred svećenike stavlja vrlo zahtjevan zadatak, a on bi se trebao provoditi kroz zaručničke tečajeve, za koje se često čuje prigovor zbog njihova "frontalnog načina rada", odnosno predavanja s premalo osobnih susreta te neposredne izmjene misli i iskustva.
- Mnoge obitelji trpe nasilje jer se supružnici nisu dostatno upoznali prije braka. Pitanje je koliko se na tečajevima upozorava na moguće nasilje u braku i obitelji, na znakove koji bi mogli upućivati na nasilničko ponašanje - kaže s. Anić.
Kako bi dobila što konkretnije odgovore kako crkvene ustanove pomažu žrtvama obiteljskog nasilja, poslala je upitnike na 14 nadbiskupija. Odgovore je dobila od svih, osim od Krčke biskupije, čiji je biskup Valter Župan, da paradoks bude veći, predsjednik Vijeća za obitelj HBK.
"U sklopu Crkve u Hrvatskoj postoje samo dva savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja: jedno u Zagrebačkoj nadbiskupiji te jedno u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Postoji osam kuća za žrtve obiteljskog nasilja", iznosi s. Rebeka Anić.
- Unatoč brizi, obiteljsko nasilje u Crkvi u Hrvatskoj nije uočeno kao jedan od prijepora od kojih trpe članovi obitelji i stoga nije postalo pastoralno-teološkom temom - kaže s. Rebeka Anić, dodajući da savjeti koji se daju ženama žrtvama obiteljskog nasilja (da izdrže još malo, da trpe) pokazuje da se ne poznaje dinamika zlostavljanja u obitelji te da se "time nepravedno religiozno opravdava i osmišljava patnja koja nema smisla" i "samo podržava kružni tok nasilja i patnje umjesto da se žene ohrabri da se nasilju usprotive".
Naime, mnoge vjernice žrtve zlostavljanja uvjerene su da njihove patnje, po uzoru na samoga Krista, imaju neki, za njih, naravno, nevidljiv i nedokučiv smisao. "Pa vidiš li ti Bože što ja trpim? Isuse i ti si trpio. Što da radim", vapila je jedna od sugovornica.
U tome trpljenju s. Anić navodi i primjere recepata spašavanja braka, među kojima je onaj s dodatnim rađanjem djece jedan od najpogubnijih. Sestra Anić kaže da postoje slučajevi da je rođenje djeteta popravilo brak, ali kada je riječ o pravim nasilničkim situacijama, dijete ne rješava problem.
- Mnoge žene svjedoče da su ih supruzi počeli tući upravo tijekom prve trudnoće, odnosno da su ih tukli bez obzira na trudnoću - kaže s. Anić.
Časna Rebeka Anić pripada redu školske sestre franjevke, doktorica je teologije, na službi zamjenice ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira.
"Ovim zbornikom želimo dati prinos povećavanju stupnja osjetljivosti na nasilje nad ženama", napisao je u predgovoru fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira i gvardijan samostana u Sinju, pojašnjavajući kako je taj zbornik sastavni dio njihova projekta o obiteljskim odnosima.
Cilj istraživača nije bio nanijeti bilo kakvu štetu Crkvi, nego upravo suprotno, pokrenuti umrtvljene pastoralne procese, kako bi Crkva pokrenula mehanizme unutar društva i stala u zaštitu onih najugroženijih. Istraživanje o nasilju u obitelji vezano je, pojašnjava fra Vuleta, uz istraživanje s kraja 2005. godine, a rezultati će uskoro biti objavljeni.
Časna sestra Anić franjevka i teologinja
|
- Potrebno bi bilo uložiti dodatne napore u tumačenju da su i žena i muškarac jednako slike Božje - upozorava i dodaje da bi teološki trebalo promicati "model uzajamnosti" koji ne isključuje spolne razlike, ali ih ne izdiže kao pravilo. Upozorava na stav koji je bio prisutan u katoličkoj literaturi u Hrvatskoj do Drugog vatikanskog sabora, a koji kaže da "u obitelji ne može vladati potpuna jednakost između muža i žene jer obitelj ne može imati dvije jednake glave" te da je "muž, stoga, glava obitelji i njemu pripada vlast u obitelji". - On se skrbi za uzdržavanje. Žena je srce obitelji i ima biti mužu podložna. Pokoravajući se mužu, ona se pokorava Bogu (muž je zamjenik Božji), no on tu vlast ne smije zlorabiti - navodi s. Anić.
Ženi se još sugerira da manje vrijediIako je odavno napuštena postavka o ženi kao nepotpunoj slici Božjoj, tj. kao o ženi kao biću manje vrijednom od muškarca, s. Anić tvrdi da razgovori sa ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, upozoravaju da je ta postavka u Hrvatskoj još prisutna. |
"Došla mi je jedna korisnica i rekla da je razgovarala sa župnikom i da se on više založio za to da ona još malo razmisli. A ona je u braku 17 godina i razmislila je već mnogo puta i zaključila svaki put isto na temelju konkretnih dokaza. Župnik ju je opet poljuljao."
Seksualno zlostavljanje
"Dolazio je kasno, pijan i onda sam morala što mi je najteže bilo... Kažem, udarci vam prođu, ali ožiljci na duši ne prođu... kad vi morate s njim takvim spavati. Ja sam morala spavati s njim, a on je znao pred malim reći: 'Mamu treba tući, mama je samo kurva koju treba tući i spavati s njom.'
Djeca rješavaju sve probleme
"Sjećam se jednog slučaja koji se dogodio prije nekoliko godina s područja Splita.
Žena se obratila za pomoć župniku i on je rekao: 'Rodite još djece pa će vam biti bolje, situacija će se u obitelji popraviti.' To je krajnje promašen oblik savjetovanja."
Župnik se pravio da ne čuje
"Pitam jednu djelatnicu crkvene ustanove za pomoć zlostavljanim ženama, koju je samo zid odvajao od župnog stana: 'Pa što župnik, je li on čuo, zna li on?' A ona kaže: 'Pa dašta, znao je. Nije se htio miješati.' Žalosno. Kad bi otac došao kući usred noći, kćer od 16 godina tukao je daskom"
Svjedočanstva zlostavljanih ženaOdgovaranje od razvoda |
Darko Pavičić