Nakon kupovine rabljenog automobila potrebno je napraviti nekoliko zahvata kojima ćete mu ubrizgati novu energiju i vratiti nekadašnji sjaj. Neke od njih moguće je napraviti u vlastitom aranžmanu, a neke zahtijevaju pomoć stručnjaka
1. ZUPČASTI REMEN - Zbog dijela od stotinjak kuna ne riskirajte uništenje cijelog motora
Zupčasti se remen troši, baš kao i njegovi ležajevi i natezači. Ako se ne promijeni na vrijeme, prijeti puknućem i totalnom štetom na motoru.
Klipovi udaraju u ventile, oni se savijaju i oštećuju vodilice i dosjede, a na klipovima i glavama motora često nastaju rupe dok komadići odlomljenih ventila tvore ubojitu zvečku koja harači sve dok motor ne stane.
Reparacija je moguća, ali je često, čak i kod novijih automobila, posve neisplativa. Najbolja opcija onima kojima se taj nemar dogodi najčešće je kupnja čitavog motora iz kakvog razbijenog auta s autootpada.
A većina motora za sinkronizaciju klipnog i razvodnog mehanizma koristi baš zupčasti remen. Motori s razvodnim lancem rjeđi su, ali u pravilu ne traže održavanje.
No, u današnje vrijeme, zbog brzine proizvodnje, koja jednostavno ne dopušta temeljito odležavanje i kaljenje materijala, lanci su često nekvalitetni, razvuku se, pa čak i pucaju.
Zupčasti remeni stoga su opet u modi i proizvođači im se masovno vraćaju. A uz nove materijale i tehnologiju izrade, sad traju i do 300.000 kilometara. No, treba ih redovno provjeravati i povremeno zamijeniti. Najbolje po propisanom intervalu proizvođača, koji se kreće od 60 do 120 tisuća kilometara.
Sam remen stoji tek stotinjak kuna. No, uz njega, ovisno o motoru, mijenjaju se i ležajevi po kojima klizi (kotačići, odnosno rolice, kako ih vole zvati) te natezač koji stalnom silom opruge remen drži propisno napetim, da ne preskoči za zub ili više njih.
Kod zamjene zupčastog remena najčešće se preventivno mijenja i pumpa za vodu, koja stoji od 150 do 1500 kuna. A mijenja se zato što je njezin ležaj također važna karika u sustavu razvoda i u slučaju kvara na ležaju također je ugrožen cijeli motor, s efektom istim kao kad otkaže napinjač ili neka rolica.
- Mnogi misle da proizvođači zarađuju kad traže servis na određeni rok. No, to što niste napravili 90.000 km ne znači i da vam je remen u dobroj formi. Guma i polimerne niti od kojih je napravljen stare, postaju krte i mogu napuknuti
2. UDUBLJENJA OD LEDA - Za uklanjanje tragova traži se dobar vid
Ako vas tuča ulovi u autu, savjet je jednostavan: imate li na vidiku mjesto na kojem se odmah možete skloniti, ispod drveća ili nadvožnjaka, ne oklijevajte.
Ako ga nema, ne tražite ga nego se zaustavite i pričekajte, čak ako se nalazite i na čistini pod izravnim udarom tuče. Jer ona uvijek pada po vjetru i pod određenim kutom pa auto strada samo s jedne strane. Ostane li auto u slučaju nepogode nezaštićen, šteta od tuče može se umanjiti, ali ne i sasvim izbjeći.
Ako ima pristupa unutarnjoj strani pogođene površine, primjerice, radi li se o krovu ili poklopcu motora, udubina se poravnava pritiscima s druge strane, a gdje to nije moguće (npr. na nosačima krova), rupe se izvlače čepićima različitih veličina, koji se upotrebljavaju u kombinaciji s ljepilima, slabijima ili jačima, ovisno o potrebi.
Zatim slijedi fino poravnavanje, za koje se upotrebljavaju veći ili manji čekići i slični alati, i potrebe za lakiranjem više neće biti.
- Prije samog popravka majstori će automobil pomno pregledati i na njemu izmjeriti i označiti sva oštećenja i tragove tuče, od najsitnijih točkica do najvećih udubljenja služeći se posebnim alatima i rasvjetom
3. POLIRANJE FAROVA - Od jeftinog poliranja isplativije je nešto malo skuplje lakiranje
Poliranje farova radi danas svaka malo bolja autopraonica, no problem je što su farovi u tvornici bili zaštićeni lakom, koji ne propušta UV zrake, od kojih plastika požuti, pa farovi nakon poliranja ostaju bez zaštitnog sloja. Najtrajnije rješenje stoga je lakiranje farova.
Taj postupak u stanju je obaviti svaka autolakirnica. Demontirani far prvo se pere od nečistoća, a potom na suho brusi grubljim, potom sve finijim brusnim papirom. Polikarbonat tad poprima finu, ravnu matiranu površinu, koja se još dodatno čisti sredstvima za odmašćivanje.
Potom je red na lakiranje. Sprej Dynalight američke tvrtke Dynabrade jedno je od kvalitetnijih i jednostavnijih rješenja, ali se lakiranje može izvesti i klasičnim autolakom, ako je predviđen za korištenje na plastici.
Nakon nanošenja i sušenja prvog sloja, nanose se dva sloja bezbojnog laka, koji se potom grije infracrvenom lampom kakvu ima svaka autolakirnica.
Da se slučajno ne pretjera s temperaturom, majstori pritom koriste posebne samoljepljive termometre koji ovisno o temperaturi mijenjaju boju. I nakon 15 minuta pečenja laka - far je spreman za montiranje na automobil.
4. POLIRANJE - S malo truda do vidljivih rezultata
Premda većina naših vozača o poliranju ne razmišlja sve dok oštećenja laka nisu tolika da im ne može pomoći ništa manje od profesionalne strojne obrade, uvijek je dobro znati da se takav razvoj situacije uz malo dobre volje i ulaganja može spriječiti i u vlastitoj režiji.
Prije takvog poliranja automobil je potrebno temeljito oprati, isprati i obrisati te se baciti na posao dok mu je lak još uvijek rashlađen. Dakle, nikako ne dok je vruć i na izravnom suncu…
Od materijala koji treba pripremiti za posao izdvajaju se spužvica za nanošenje i tretiranje, krpica za brisanje i, dakako, sredstvo za poliranje.
Na tržištu ih ima mnoštvo, a tvrtka Sonax u svojoj ponudi ima sredstva koja se razlikuju po gradaciji, odnosno sadržaju i odnosu voska i abrazivne komponente.
“Jedinica” tako predstavlja praktički čisti vosak, nema ni malo abrazivnosti u njemu, “dvojka” je negdje na pola puta, najpogodnija za automobile od godinu - dvije starosti, a “trojka” je najpogodnija za aute koji već imaju više tragova i oštećenja po sebi.
Bez obzira koji od navedenih proizvoda koristili, prije nanošenja na spužvicu treba ga promućkati, da se granulacije u njemu dobro promiješaju i spoje.
Treba ići segment po segment na vozilu, odabrati plohu koja nije prevelika da se ne zamarate više nego što treba, i tek nakon što završite s njom, ići dalje.
Nakon obavljenog posla auto je ”miran” dva do tri mjeseca, a savjet je ovako ga tretirati barem dva puta godišnje, prije ljeta i prije zime.
Time se dobiva čistoća laka, ali i glatka površina koja omogućava lakše održavanje. Prašina koja pada na auto neće završiti na površini laka nego na zaštitnom vosku.
5. KRPANJE BRANIKA - Stoji tek trećinu od cijene novog
Zavarivanjem plastike u Hrvatskoj se danas bavi mnogo tvrtki, pa gotovo da i nema većeg grada u kojem bar neka radionica ne posjeduje opremu za jednostavnije popravke. Riječ je o tehnologiji koja je već godinama u upotrebi i vrlo je pouzdana.
Posebnim puhalom rastapa se mjesto koje treba zavariti, a zatim se elektrodom od odgovarajućeg materijala popunjava pukotina. Naoko jednostavno, ali ipak traži iskustvo, dobre materijale i alate.
Plastika koja se zakrpa čvrsta je kao i prije, slabost pokazuju tek ušice branika koje su ionako krhke. Kad je varenje gotovo, mjesto popravka iznutra se ne dira, a izvana se brusi da bi se pripremilo za lakiranje.
Cijeli proces brz je i jeftin. U prosjeku, da se popravi branik koji je napukao, a ne nedostaje mu nijedan dio, dovoljna su dva do tri sata.
6. POPRAVAK I LAKIRANJE FELGI - Četiri puta povoljniji od kupnje novih felgi
Osim kad se oštete, naplatci se u posljednjih nekoliko godina sve češće lakiraju i iz čisto estetskih razloga. Naplatak se prvo stavlja na stroj za balansiranje koji će pokazati u kakvom je stanju, odnosno treba li ga centrirati.
Po potrebi slijedi tokarenje i uređivanje rubova, koji najčešće stradaju u srazu s rubnicima. Na njih se tad nanosi aluminij-kit, koji nakon sušenja valja fino izbrusiti.
Samo u iznimnim slučajevima naplatak je potrebno i pjeskariti, no aluminij na modernim, suvremenim naplacima, slažu se stručnjaci, gotovo nikada ne strada toliko da bi to bilo potrebno.
Lakiranje blago ogrebane felge je najbolje što se može dobiti i najbliže tvorničkom stanju, a ujedno je i jeftinija opcija, jer cijene počinju na 350 kuna. Za potvrdu ove tvrdnje dovoljno je tek malo ozbiljnije zaviriti u cjenike.
Aluminijske felge, koje najčešće dolaze u dimenzijama od 17 cola naviše mogu stajati 3000 kuna po komadu, dok se popravak i novo lakiranje s balansiranjem i centriranjem može dobiti već za 750 kuna.
- Na aluminijske naplatke čiji su rubovi stradali u srazu s rubnicima nakon kontrole i centriranja nanosi se aluminij-kit, a nakon što se osuši na redu je njegovo fino brušenje
- Nakon čišćenja i brušenja felga je spremna za lakiranje, a zatim se treba sušiti barem jedan dan. Rezultat izgleda odlično te je ovako lakirani naplatak nemoguće razlikovati od sasvim novog