Pa naravno, za off road smo uvijek spremni, spremno smo odgovorili na Volkswagenovu ponudu. A gdje će biti održan, zanimalo nas je. Lika, Velebit? Ma kakvi, ako pristajete - spremite se za Oman! Naravno da smo pristali i već mjesec dana kasnije preko Dohe sam letio za Muscat, glavni grad Omana, nestrpljivo iščekivajući dolazak u, kako piše u brošuri, autentičan, poviješću, ali i naftom te plinom bogati arapski sultanat. U potpuno novom Airbusu A350-1000, inače prvom na svijetu, koji je tek nekoliko tjedana ranije isporučen Qatar Airwaysu, sletio sam na potpuno novi terminal međunarodne zračne luke u Muscatu, otvoren tek četiri dana ranije! Da, to je taj novi rastući i bogati arapski svijet, prošlo mi je kroz misli dok sam hodao blještavim terminalom, toliko čistim i urednim da se tamo komotno možete jesti i s poda.
Sve to na mene je ostavilo sjajan dojam, a takvo je bilo i iskustvo vožnje s taksistom Saidom, koji nas je te tople arapske večeri vozio prema hotelu. Bio je spreman na sva pitanja, jer se od svakog Omanca na neki način zahtijeva da bude i turistički vodič i dobar izvor informacija za strance, pa smo tako odmah doznali i da u Omanu stanuje 4,5 milijuna stanovnika, baš kao i u Hrvatskoj, ali s tim da je njihova domovina šest puta veća od naše!
Zanimljivo je pritom i da su od ukupnog broja stanovnika tek polovica pravi Omanci, a ostatak strani radnici. Pa onda ispada da svaki Omanac ima jednog stranca koji radi za njega, našalio sam se, a Said je radije priču okrenuo na nogomet i rafalno nabrojao prvu jedanaestoricu hrvatske reprezentacije, a pohvalio se da zna i za trenera Branka Ivankovića... Svaka čast! Najavio nam je i daljnje ugodno gostoprimstvo, jer su, kaže, u odnosu na Katarce, Dubaijce, Emiraćane, Saudijce i Kuvajćane, Omanci bitno prijateljskiji narod. Narod koji se, kako nam je pokušao objasniti, ne postavlja u stilu “I am the boss”... I bio je u pravu - Omanci su doista vrlo otvoreni i ljubazni prema strancima. I nema u njih nikakve nadmenosti.
Na gotovo tisuću kilometara dugu ekspediciju Omanom krenuli smo sljedeće jutro, raspoređeni u deset Amaroka. Sa snažnim V6 TDI motorima sa 224 KS i 550 Nm. Te brojke osiguravaju mu maksimalnu brzinu od gotovo 200 km/h i ubrzanje do 100 km/h iz stajanja za kratkih 7,9 sekundi. Što je djelovalo obećavajuće za avanturu u visokim brdima i nepreglednoj pustinji. Na savršeno ravnoj autocesti (na kojoj je dozvoljena maksimalna brzina od 120 km/h) ipak nismo isprobavali sve mogućnosti motora zbog brojnih radara i kamera, ali smo zato uživali u udobnom ovjesu, upravljanjem brojnim značajkama od povezivosti do putnog računala i vrhunskog audio uređaja putem prekidača na upravljaču, te izvrsnim ergoComfort sjedalima za vozača i suvozača u kojima uz pomoć električnog podešavanja baš svatko može pronaći idealan smještaj.
Vozeći prvom etapom uz more stigli smo do plaže Fins, gdje smo se okupali i ručali. Odmah potom je uslijedio prvi pravi off road izazov koji je na kušnju stavio moment motora, 4Motion pogon i ovjes Amaroka - uspon masivom Hajar od mora do platoa Salma, smještenog na 1840 metara nadmorske visine, i to po više od stotinu kilometara iznimno loše brdske makadamske ceste. Ta nazovi cesta uvija se prema vrhu stjenjaka s brojnim usponima i do gotovo 90 stupnjeva i nemoguće ju je prijeći osim vozilom sa sposobnim 4x4 pogonom, pa smo ju kolega Matko i ja odmah krstili arapskim makadamskim Passom dello Stelvijom.
Kad smo napokon dosegli plato, prvo smo u blizini posjetili zaštićenu lokaciju Majlis al-Jinn, koja je tek jedna od atrakcija koje Oman skriva, a riječ je o navodno drugoj najvećoj spilji na svijetu. Premda sa samog vrha spilje nismo mnogo vidjeli, tek crnu rupu u zemlji, naš novi omanski prijatelj Khalid, domaćin i vodič naše male ekspedicije, rekao nam je da u tu spilju stane čak 10.000 Amaroka! No tu nije bio kraj čudesima - na platou Salma dočekalo nas je i dvadesetak neobičnih, tri tisuće godina starih grobnica u obliku kamenih kula visokih i do sedam metara. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća otkrili su ih njemački arheolozi i potom ih u pet godina potpuno konzervirali. No, nisu otkrili zašto su postavljene baš na plato i tko su bili u njima sahranjeni pokojnici. Lokalno stanovništvo i nomadi ih izbjegavaju, jer se boje duhova tih tajanstvenih pokojnika, no mi se nismo uplašili i nedaleko njih smo podigli mali kamp. Kako je sunce zalazilo iza planine temperatura je rapidno padala s visokih 35 do ugodnih 5 stupnjeva uz lagani vjetrić, a lokalci su nam brzo priredili superukusnu i superaromatičnu janjetinu i piletinu s roštilja uz puno svježeg povrća. Dan, doduše, nismo mogli završiti s pokojom bocom ledenog piva, jer je u Omanu alkohol zabranjen. Može ga se naći tek u nekoliko hotela sa pet zvjezdica koji imaju dozvolu da ga toče strancima, pa smo tako uz bezalkoholno pivo prvi put kušali i bezalkoholno vino. Koje ima okus poput malinovca za razrjeđivanje...
Spavanje u šatorima na 1800 metara s otvorenim pogledom u bistro nebo s milijardu zvijezda koje kao da možeš dotaknuti rukom bilo je doista posebno iskustvo. Rano ustajanje već oko šest sati donijelo nam je još uzbudljiviji dan, pun vožnje po pustinjskim dinama, no do pustinje Wahiba imalo se još što i voziti i posjetiti. Glavna atrakcija pri spuštanju na južnu stranu stjenjaka bila je vožnja kamenitim suhim koritom rijeke, što nam je donijelo i najviše stresa u kabini, no posebna metalna zaštita na diferencijalima Amaroka te robusne terenske gume s “puno mesa” zaslužni su što je naša karavana i taj težak teren prošla neokrznuto. Omanci dolinu s koritom rijeke zovu wadi, a tamo ih ima mnogo i većinu vremena su suhe, no kad jednom u pet godina padne kiša tad ne samo da se vodom koja se strmoglavila s planine napune korita rijeka već i cijele doline. Zbog tog fenomena specifične su i cesta koje vode kroz wadije, s velikim otvorima za prolaz vode ispod, kako je divlja bujica ne bi odnijela. Mi smo prvo posjetili Wadi Bani Khalid, zelenu oazu s prirodnim vodenim bazenima u suhoj planskoj goleti gdje uvijek ima vode. Ima tamo čak i restoran, kao i dječji park.
No, bez obzira na izgrađenost, Wadi Bani Khalid ipak je većim dijelom ostala divlja zbog nepristupačnosti terena uz rijeku koja zavija u kanjonu. U kojoj se može i kupati, što čine mnogi turisti, no mi to nismo učinili već smo ponovno uskočili u aute i krenuli u pustinju da iz same vožnje u nekoliko ekstremnih ispita isprobamo sve mogućnosti Amaroka i u dubokom pustinjskom pijesku. Naravno, prvo smo tankali i ispustili gume kako bi imale više “gripa” na specifičnoj podlozi i krenuli na posljednju etapu do pustinjskog resorta 1000 Nights Camp. Deva je bilo sve više, čak i beduina, a improviziranih nastambi sve manje i nakon nekog vremena oko nas su ostale samo dine. Baš kako sam i zamišljao pustinju takva me i dočekala - nepregledno i pusto prostranstvo bez hlada. Mnogo uspinjanja i spuštanja Amaroku nisu bili problem, no ne i onima među nama koji se nisu držali glavnih postulata vožnje po dinama: obavezan 4x4 pogon, isključen ESP i samo gas! Jer čim ga pustiš slijedi zakopavanje. Srećom, s nama je bio i iskusni lokalni vodič Jaffar, koji je uvijek našao načina “iskopati” Amarok iz dubokog pijeska.
Nakon puno uzbuđenja počeo je padati mrak pa smo se okrijepili u resortu, uživajući u tipičnim arapskim delicijama, no bezalkoholno smo vino preskočili željno iščekujući iduću noć u hotelu Grand Hyatt, gdje su nam obećali pravo pivo, vino i sve što nam drago! No, trebalo se i vratiti do Muskata do kojeg nas je čekalo još mnogo kilometara, sad prema sjeveru, a u mjestu Samail u vlastitoj nas je kući ugostio vodič Khalid. Tamo smo ručali tradicionalne specijalitete koje su za nas pripremile njegove četiri žene koje, naravno, nismo mogli vidjeti... Sve to pokazalo nam je da danas u Omanu, koji je dugo bio jedna od najzatvorenijih i najnazadnijih arapskih zemalja, zahvaljujući nafti, ali i dosta progresivnom sultanu, rijetki oskudijevaju. A tome valja dodati i djelomičnu demokraciju te otvorenost prema svijetu, lijepu netaknutu prirodu, zanimljive običaje i dobre ljude. Snažni Volkswagen Amarok V6 TDI, pak, sa sposobnostima pravog terenca te luksuzom i komforom kakve nude moderni SUV-ovi, pokazao se najboljim mogućim izborom za ovu avanturu. A ona se uistinu pokazala kao pravo on i off road putovanje za pamćenje!
Ukratko
Volkswagen je na impresivnu off road avanturu s Amarokom u Oman doveo šest grupa novinara, a nama je pripala čast atraktivnu trasu odraditi među prvima... Tri etape u tri dana: od autoceste preko iznimno loše brdske makadamske ceste do isušenog korita rijeke i pustinjskih dina, sve to Volkswagen Amarok V6 TDI odradio je uz dosta napora, ali bez ikakvih problema. U goleti vapnenjačkog masiva Hajar odradili smo prvi off road ispit - više od 100 km očajne makadamske ceste od mora do platoa Salma na 1840 metara nadmorske visine
Od 4,5 milijuna stanovnika Omana njih milijun i pol skućilo se u glavnom gradu dok je ostatak raštrkan na području površine velike kao šest Lijepih naših... Mnogi su i pravi nomadi, no svi su iznimno srdačni i prijateljski nastrojeni i uvijek s vama spremni podijeliti sve što imaju. Od mora preko golog 300 metara visokog stjenjaka do pustinje: Volkswagen Amarok je savladao sve nudeći pritom i zavidan komfor za putnike u kabini
Moćni Amarokov V6 TDI motor od 272 konjskih snaga i uvjerljivi 4Motion pogon na sve kotače s blokadom diferencijala pravi su recept za svladavanje negostoljubivih omanskih pustopoljina i pješčane pustinje Wahiba. Wadi Bani Khalid je zelena oaza u suhoj planskoj goleti, koja se uvijek diči s obiljem vode. U kojoj se nismo okupali bez obzira na to što nas je na to jako nagovarao omanski prijatelja Jaffar. Koji ne zna plivati...
Strani turisti, čini se, rado uživaju u kupanju u prirodnoj oazi. Mogu se s njima tamo kupati i strankinje, ali su bikini kupaći kostimi strogo zabranjeni. Oni jednodijelni, srećom, nisu.... Pod zvjezdanim nebom na planinskom platou Salma, spavali smo u šatorima podignutim nedaleko neobičnih, zagonetnih kamenih grobnica u obliku kula, starih više od tri tisuće godina
Premda je islamska zemlja u kojoj se živi prema strogom šerijatskom zakonu, u Omanu se potiču vjersku toleranciju, razumijevanje i miran suživot, a žene tamo voze automobile, školuju se i ravnopravne su muškarcima. S obzirom na to da Oman leži na plinu i nafti benzin je tamo čak i razmjerno skup, a preračunato u naš novac stoji 5 kuna, što nama djeluje badava... A smanjenje bara prije vožnje po pustinji - obavezna je radnja!
Muscat je prepun povijesne baštine, a posebna atrakcija su stari bazar u luci Mutrah i obližnja riblja tržnica. Brze auto servise i izmjene ulja u omanskom ćete glavnom gradu pronaći na svakom koraku. Lokalci tamo najviše se voze istočnjačke bijele terence i pick upove, a ako auto nije čist, slijedi kazna!