Svako zlo za neko dobro, kažu. Koliko god da prvu ružno zvučalo, ispada da je takav slučaj i sa stravičnom nesrećom na naplatnoj postaji Sveta Helena koju je sredinom srpnja prošle godine izazvao Ozren Mlinarić kada je brzinom od 150 km/h bez kočenja naletio na tročlanu obitelj u netom zaustavljenoj u Škodi.
Mađarski turisti su usprkos teškim ozljedama nekim čudom preživjeli siloviti nalet – što mogu zahvaliti i pravovremenoj reakciji vatrogasaca i liječnika koje je kasnije u Zagrebu osobno odlikovao mađarski ministar vanjskih poslova – no još značajniji dobitak od tog nemilog događaja jest da je pažnju usmjerio na problem koji se već godinama, pa i desetljećima, uspješno gurao pod tepih.
Pokazalo se, naime, da je Mlinarić umalo pobio cijelu obitelj s valjanom vozačkom u džepu, što je, pak, mogao zahvaliti samo činjenici da baš nitko iz zdravstvenog sustava nije pronašao za shodno upozoriti policiju na njegovo krajnje upitno zdravstveno stanje, usprkos evidentiranoj ovisnosti o drogi GHB (droga za silovanje) te nedavnom liječenju u psihijatrijsku bolnicu na Rabu.
I potom se dogodilo čudo – nakon što je uhitila krivca za nesreću, policija je pokucala i na vrata Mlinarićeve obiteljske liječnice zbog sumnje da nije ispoštovala članak 233. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojemu prilično jasno piše da su zdravstvene ustanove dužne izdati uvjerenje i dostaviti ga u roku od osam dana policijskoj upravi ako utvrde da vozač nije sposoban sigurno upravljati vozilom.
Nije to, doduše, prvi puta da je policija krenula istraživati odgovornost liječnika u ovakvoj situaciji. Godišnje se pokrenu jedan ili dva prekršajna postupka prema liječnicima zbog nepoštivanja ove odredbe, a ponekad, kao primjerice 2016., niti jedan, no ti sporadični slučajevi dosad su se odvijali u tišini, bez prevelike medijske pažnje i zanimanja javnosti. Sad je bilo drugačije, dobrim dijelom i zbog zastrašujuće snimke s nadzorne kamere na kojoj se jasno vidi tragedija mađarske obitelji. I rezultat ovaj puta nije izostao.
Nakon prvotnog opiranja pa i lakrdijaških izjava pojedinaca da će “liječnik koji policiji prijavi pacijenta za kojega smatra da ne može upravljati automobilom gotovo sigurno izgubiti njegovo povjerenje, a to znači da će “otići iz kruga liječenih”, liječnici su ovaj put ipak dokučili da bi trebali pomoći policiji maknuti sa cesta tabletomane, alkoholičare i teško oboljele, odnosno sve kojima psihičko ili fizičko stanje ne dopušta da sigurno upravljaju automobilom.
Posljedice su gotovo nestvarne. Dok proteklih godina liječnici nisu imali običaj policiji prijaviti više od 1000 svojih vozački upitnih pacijenata, pa je policija tako u 2017. zaprimila 897 obavijesti, u 2018. njih 821, do kraja ove godine došlo je do čudesnog skoka i broj prijava je porastao na čak 7000. A najviše njih, preko 80 posto, stiglo je nakon ljeta, kada su liječnici konačno shvatili da je vrag odnio šalu.
Takvom senzacionalnom obratu svakako je pomogla i konkretna, odlučna akcija policije prema liječnici evidentiranog ovisnika o drogi za silovanje, čiji se razvoj poput kakve sapunice mogao pratiti po medijima. U prvi mah, vrijedi podsjetiti, liječnica po dolasku policije nije bila sklona suradnji. Policiju, međutim, nije obeshrabrilo što je odbila predati zdravstvenu dokumentaciju pacijenta pozivajući se na “liječničku tajnu”.
Pokrenuto je kriminalističko istraživanje, a pregledom zdravstvenih podataka do kojih se ipak došlo po nalogu suda utvrđeno je da je liječnica prekršila zakon. Zbog toga je brzopotezno kažnjena s 5000 kuna, što zapravo i nije velika sankcija s obzirom na posljedice do kojih može doći kad na cestu pustite bolesnog, psihički neuračunljivog vozača. Liječnice se, međutim, žalila na presudu.
Tvrdila je da se ne smatra krivom jer nigdje nije jasno propisano što je točno trebala prijaviti, a u njezinu zaštitu stali su i mnogi drugi liječnici, tvrdeći da je zakon loš, kako ne znaju koji su im pacijenti vozači, da nigdje nije objavljen popis dijagnoza i lijekova s kojim se ne bi smjelo voziti…
Sud, međutim, nije prihvatio takvu argumentaciju te ponovno citirao zakon koji govori da liječnici imaju dužnost prijave već u slučaju sumnje da pacijent nije za vožnju, a odluku o privremenoj ili trajnoj zabrani upravljanja ionako ne donosi on, već komisija koja analizira rezultate izvanrednog liječničkog pregleda. I liječnica je u konačnici ipak platila kaznu od 5000 kuna.
U tom trenutku priču su promijenili i u Koordinaciji hrvatske obiteljske medicine (KoHom), te prestali ponavljati filozofske dosjetke “da bi svaki pojedinac trebao biti odgovoran i znati kad može, a kad ne sjesti za upravljač, i da oni nisu policajci koji bi sve to skupa trebali kontrolirati”, nego su izašli s jasno priopćenjem u kojemu su svojim članovima preporučili da se striktno pridržavaju odredbi zakona “dok su one na snazi”. Kao da nisu na snazi još od daleke 1993…
Liječnici su tako kao novost prihvatili nešto što je trebalo biti pravilo već desetljećima, a ta promjena daleko je najveći doprinos sigurnosti na cestama još od kada su izgrađene autoceste.
Ukratko
U cijeloj 2018. liječnici su policiji prijavili svega 821 pacijenta pod sumnjom da možda više nisu za vozača. Prošle godine broj “sumnjivih” pacijenata se iznenada gotovo udesetostručio…
Policija je pritiskom na liječnike i micanjem većeg broja bolesnika sa cesta napravila veću stvar za sigurnost prometa nego ikad, a to pokazuje i statistika.
Statistički dokazano
Od siječnja do kraja studenog na našim je prometnicama poginulo 260 ljudi, dok je u istom razdoblju prošle godine broj mrtvih bio 298. Ministarstvo unutarnjih poslova pohvalilo se prošlog tjedna tom brojkom jer vjeruju kako je ona rezultat strožih i dosljedno provođenih sankcija za vozače koji ugrožavaju sigurnost na cestama. No, koliko god bila istina da je povećanju sigurnosti na cestama pomoglo revnije kažnjavane prekršitelja i paprenije kazne od kojih se normalnim vozačima diže kosa na glavi (najveća potvrđena iznosi čak 30.500 kuna), čini se da je ovom iskoraku još više pomoglo što su liječnici, pod otvorenom prijetnjom sankcijama, konačno krenuli micati sa cesta pacijente koji više nisu za vozače.
Horvatinčićev poučak
Iznenadni gubitak svijesti, čini se, zvuči zabrinjavajuće
Kako stvari treba jasnije postaviti svjedoči slučaj poduzetnika Tomislava Horvatinčića. Nakon što se u suđenju za pomorsku nesreću počela spominjati sinkopa, policija se obratila njegovom liječniku, koji je ocijenio da “ne postoje zdravstveni razlozi za izvanredni liječnički pregled”. Ispalo je tako da liječnik na cestu može poslati i vozača sklonog iznenadnom gubitku svijesti, ako procijeni da ne predstavlja opasnost.
No, to nije slučaj. U zakonu stoji da liječnik mora obavijestiti policiju ako kod pacijenta primjeti promjene koje mogu utjecati na sigurno upravljanje vozilom. A odluka je li on za vozača ili nije donosi se na izvanrednom liječničkom pregledu. Ipak, nema razloga da se ne napravi popis svih dijagnoza i terapija koje vode ka izvanrednom liječničkom pregledu.