Kad se krajem 2017. pročulo da kreće “liberalizacija autoškola”, mnogi su se poveselili da će povoljnije do vozačke. I tko će ih kriviti. Posljednji poznatiji slučaj “liberalizacije”, onaj s obveznim autoosiguranjem, upravo je za rezultat imao značajno pojeftinjenje police od preko 40 posto. Do njega je, doduše, došlo tek kad smo pristupili Europskoj uniji i po nalogu iz Brusselsa počeli provoditi zakon izglasan još 2008., no i to je svojevrsna poveznica. Liberalizacija poslovanja autoškola, naime, također nije tek puka volja našeg zakonodavca, već nalog iz EU. Posljednjim izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i propisivanjem samostalne izrade cjenika za uslugu osposobljavanja za vozača naše je Ministarstvo unutarnjih poslova zapravo priznalo da su određivanjem minimalne cijene nastavnog sata u autoškolama godinama kršili Direktivu 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu. Znači, od srpnja 2013.
I zbog toga se, dakle, moglo zaključiti da će sad put do vozačke biti kudikamo povoljniji od dosadašnjeg. Odnosno, da će kandidati nastavni sat iz predmeta Prometni propisi i sigurnosna pravila (PPST) plaćati manje od 17,70 kuna, kao i da će se za sat Upravljanja vozilom (UV) davati manje od 115 kuna. Barem prije nego država naplati PDV od 25 posto. Takve cijene je, uz jednu korekciju 2009., od 2004. sve do početka 2018. propisivao dokument prilično dugačkog naziva - Pravilnik o jedinstvenim minimalnim izračunskim elementima vrijednosti nastavnog sata u autoškoli. Posljedično, kandidati za vozače posljednjih su desetak godina samo te dvije stavke uz propisani broj sati plaćali minimalno 5695 kuna. A kad bi se zbrojili i ostali neizbježni troškovi cijena koju bi kandidati plaćali penjala bi se na nimalo bezazlenih 7300 kuna.
Nije stoga čudno što su se mnogi poveselili što će rad autoškola biti “liberaliziran”, tim više jer to osim slobodnog određivanja cijena donosi i slobodu otvaranja autoškola, bez dotad propisanih ograničenja kojima je država ograničavala dozvoljeni broj autoškola po svakoj županiji ovisno o broju kandidata. Zna se, naime, da brojnija konkurencija na tržištu redovito ruši cijene. No, pola godine kasnije možemo utvrditi da se zasad ta očekivanja nisu ostvarila. A prema Nikoli Vidakoviću, predsjedniku udruge Hrvatske autoškole, niti neće. Barem kad je riječ o troškovima same autoškole. “Cijena nastavnog sata treba rasti ako se želi kvalitetno osposobiti kandidata za vozača. Tu nema sentimentalnosti, to su budući vozači koji na cesti odlučuju o tuđim sudbinama”, govori prvi čovjek udruge koja okuplja 104 autoškole u Hrvatskoj. Od njih oko 350. No, pritom upozorava da prostora za uštedu sigurno ima, i to na ostalim sastavnicama cijene – “Na cijenu autoškole od 4600 kuna država danas zaračunava PDV od 1150 kn, liječnički pregled se plaća 432 kn, tečaj prve pomoći stoji 450 kn, dok Hrvatski autoklub ispite naplaćuje dodatnih 502,50 kuna. Svi ti troškovi ukupno iznose 2534,50 kuna, što u konačnici povećava cijenu autoškole za 55 posto”, govori Vidaković koji se zalaže da država autoškole vodi kao obrazovnu djelatnost i oslobodi ih plaćanja PDV-a. A uštedu bi svakako donijelo i smanjenje propisanih sati vožnje. “U Hrvatskoj su kandidati dužni odvoziti, a samim time i platiti barem 35 sati. S druge strane u Sloveniji kandidati mogu na ispit već nakon 20 sati vožnje, dok u Njemačkoj trebaju voziti tek 12 sati”, govori nam Hrvoje Štrk iz zagrebačke autoškole Rotor.
Ipak, praksa pokazuje kako načina za umanjenje cijene nastavnog sata ipak ima, samo je pitanje koliko je takav pristup održiv. Dio autoškola, naime, registriralo je novi obrt, a priliku za nižu cijenu im pruža odredba Zakona o porezu na dohodak na račun koje poduzetnik u prvoj godini poslovanja ne plaća PDV. Samim time, takve “novootvorene” autoškole mogu nuditi popust od 25 posto. Priliku za “plivanje u mutnom” dobile su i tvrtke kojima je autoškola tek jedna od djelatnosti, pa kako ne ovise samo o jednom izvoru prihoda mogu nuditi usluge po dumpingaškim cijenama i tako se rješavati konkurencije. Barem u teoriji, jer takvu praksu nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja još nije zabilježila. No, treba reći i da se cijene prilično razlikuju ovisno o gradu u kojem posluje autoškola, što pokazuje da kakvog-takvog prostora za korekciju cijena ipak ima. Kao i to da tržišna utakmica ipak može dati određene rezultate...
Proučavanjem cjenika primijetili smo da su autoškole u prosjeku najskuplje u Splitu, gdje će kandidat propisane nastavne sate za B kategoriju platiti 6600 kuna, u Zagrebu, Daruvaru i Sisku ista stvar se plaća oko 5700 kuna, u Zaboku i Poreču 6400 kuna... A u Samoboru je moguće proći i s tek 4900 kuna, što je najpovoljnija ponuda na koju smo naišli. Problem je, međutim, što će rijetko tko imati koristi od takvog stanja stvari, obzirom da je krajnje nepraktično pohađati autoškolu izvan mjesta boravišta. Upravo zato oči bode što su cijene po gradovima poprilično ujednačene, što u sjećanje poziva zgodu iz 2009., kad je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanje optužila 15 autoškola za udruživanje u kartel nakon što se ušlo u trag njihovom sporazumu o jedinstvenoj cijeni. Primjerice, dvije autoškole iz Poreča sada imaju izvješenu u lipu istovjetnu cijenu za B kategoriju, koja iznosi točno 6368,75 kuna. U takvim situacijama se teško oteti dojmu da je došlo do usklađivanja cijena. Ipak, teško će biti dokazati da je to usklađivanje i dogovorno, jer danas više nitko nije toliko naivan da zabranjen kartelni sporazum stavi na papir, kao što je bio slučaj 2009. I tako si na vrat navaliti optužni prijedlog s vrlo izvjesnim ishodom...
Autoškola u Splitu 6600, u Samoboru 4900 kuna
U Hrvatskoj trenutačno posluje oko 350 autoškola, od čega njih oko 60 samo u Zagrebu. Proučavanjem cjenika primijetili smo da su autoškole u prosjeku najskuplje u Splitu, gdje će kandidat propisane nastavne sate za B kategoriju platiti 6600 kn. Najpovoljniju ponudu od 4900 kn našli smo u Samoboru. Problem je, međutim, što će rijetko tko imati koristi od takvog stanja stvari, obzirom da je krajnje nepraktično pohađati autoškolu izvan mjesta boravišta.
Dragutin Tončić, AŠ Semafor Kolegama se nije svidjelo kad sam spustio cijenu na 4400 kn
Kako će autoškole s “liberalizacijom” ipak osjetnije pojeftiniti, barem u gradovima s većom konkurencijom poput Zagreba, moglo se zaključiti i iz poteza Dragutina Tončića (68), vlasnika autoškole Semafor iz Dubrave. Početkom 2018., odmah po ukidanju minimalne propisane cijene, on je cijenu B kategorije spustio na 4400 kuna. U trenutku dok je većina autoškola dizala cijene, on ju je srušio, tvrdeći da si to može priuštiti jer vozače obučava u vozilima na plin i sam predaje u svojem prostoru. No, s vremenom je ipak morao korigirati cjenik. “Ubrzo su krenuli pozivi usred noći, ljudima nije bilo drago što imam takvu cijenu. A zvali su me i iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja zbog sumnje u dumping”, rekao nam je Tončić. Zbog toga, ali i zbog poskupljenja plina sada školovanje za B kategoriju naplaćuje 5400 kn, što je, kaže, i dalje najpovoljnija cijena u Zagrebu.
Porezna omča Država i dalje drži ključeve cijene autoškole
Poslovanje autoškola nakon “liberalizacije” prepušteno je tržištu, no država i dalje itekako ima priliku utjecati na cijenu autoškole. Predstavnici autoškola slažu se da bi jedan od dobrih poteza bio smanjiti propisanih minimalnih 35 sati vožnje, čime se značajno pumpa ukupna cijena. Također, na cijenu bi se moglo utjecati i nizom poreznih olakšica kod nabavke i korištenja automobila. Primjerice, kad bi se vozila namijenjena školovanju oslobodilo plaćanja trošarine, baš kao što je slučaj s vozilima namijenjenima taksiranju ili rent-a-caru. Još veći, pa čak i izravan utjecaj na cijenu autoškole imalo bi kad bi država autoškole oslobodila od plaćanja poreza na dodanu vrijednost od 25 posto, što je Zakonom inače i predviđeno kod stručnog osposobljavanja.
U autoškolu preko granice Polaganje u EU moguće, ali neisplativo
Vozačka dozvola izdana bilo gdje u Europskoj uniji priznaje se u svim zemljama članicama, pa tako i u Hrvatskoj. Formalnih zapreka za polaganje u Sloveniji, Italiji ili Mađarskoj tako nema, no to eventualno može biti isplativo jedino studentima koji borave u inozemstvu. U Mađarskoj se, primjerice, B kategorija može polagati već sa 16,5 godina, u nekim autoškolama i na engleskom, propisanih 30 sati vožnje plaća se 3745 kn, a ukupni troškovi iznosi 5600 kn, no pritom morate imati prijavljeno boravište barem šest mjeseci.
U Sloveniji je potrebno odvoziti minimalno 20 sata, a u autoškolu se kao i kod nas može krenuti sa 17,5 godina. Izabere li se 21 sat vožnje može se proći i sa 4500 kn, uključujući sve troškove poput zdravstvenog pregleda (300 kn), prve pomoći (190 kn)...
Potencijalno najpovoljniji scenarij nudi se u Italiji, gdje je moguće izaći na tečaj bez sata obuke, no u praksi se većina ipak odlučuje na pohađanje tečaja u autoškoli. Prosječan sat vožnje stoji oko 300 kn, a ukupni troškovi autoškole najčešće iznose oko 6600 kn.
Ukratko
Trošak autoškole naveden u karti pokriva nastavne sate Prometnih propisa i sigurnosnih pravila (PPST) te Upravljanja vozilom (UV). Na putu do vozačke dozvole treba platiti još liječnički pregled (432 kn), tečaj prve pomoći (450 kn) te ispite dodatnih 502,50 kuna
Umjesto pojetfinjenja, “liberalizacijom” su autoškole poskupjele ili, u najboljem slučaju, stoje isto kao i kad je minimalnu cijenu propisivala država. Cijene po gradovima su ujednačene, pa priliku za uštedu treba tražiti u akcijskim ponudama kakvu trenutačno ima autoškola Rotor, gdje se B kategorija u srpnju nudi za 5395 kn
Veliki broj propisanih sati vožnje, njih čak 35, velika je prepreka pojeftinjenju autoškole. U Sloveniji kandidati trebaju obavezno odvoziti 20 sati, u Njemačkoj 12, dok u Italiji broj sati uopće nije propisan