Kad vidim Alfa Romeo uvijek skinem šešir, govorio je svojedobno veliki Henry Ford. Američki industrijalac, otac masovne proizvodnje automobila, gajio je prema talijanskoj ikoni poštovanje kakvo je i nas obuzelo u trenu, čim smo bacili pogled na plato pored trkaće staze Balocco. Na kojem nas je čekala Giulia Quadrifoglio oslonjena, bolje rečeno ukopana na 19-colne kotače (245/35 sprijeda, 285/30 straga) iz kojih su vrištala crvena Brembo kočiona kliješta sa šest klipića što grizu diskove načinjene od ugljičnih vlakana i keramike. Automobil kojeg su Britanci nazvali najiščekivanijim u 2016. bio je napokon tu ispred nas, spreman da pokaže sve što može i ispuni davno obećanje vjernom puku poklonika tradicionalnih vrijednosti Alfa Romea.
Foto: Massimiliano Serra
No, zašto Giulia Quadrifoglio? Zašto ne Quadrifoglio Verde? Na banalno pitanje kojim smo na trenutak pokušali skratiti posljednje minute iščekivanje prije sjedanja za volan, dobili smo jednako banalan odgovor: – Nema posebnog razloga. Samo smo malo pojednostavili ime, objašnjava nam sugovornik iz Alfinog tabora. No, tradicionalna zelena djetelina sa četiri lista ipak je i tu na svom uobičajenom mjestu, kao posljednji detalj na savršeno ukomponiranoj slici.
Forme, pregibe, pa i najsitnije detalje nove Giulije već smo temeljito apsolvirali na salonu u Frankfurtu, pa je uobičajeni krug oko auta prije posezanja za ručicom na vratima bio je tek dio rituala. Upoznali smo i sve ključne karakteristike mehanike, ali brojka od 510 KS još uvijek nam je odzvanjala u ušima. No,vrlo brzo zamijenio ju je fenomenalni zvuk što se probio kroz četiri ispušne cijevi čim smo pritisnuli crvenu tipku smještenu na upravljaču. Uživanje u opojnom zvuku V6 biturbo motora uskoro je zasjenila odlučnost kojom je Giulia krenula stazom.
Upravljači s električnim servom posljednjih su godina strašno napredovali i potpuno potisnuli klasične hidraulične izvedbe, ali Alfin je jednostavno savršen. Uvijek spreman, milimetarski precizan, naizgled lagan, ali osjećaj koji pruža s povećanjem brzine jednostavno je ono što se u konačnici očekuje i traži od ovakvog auta. Za paklenu poslušnost prednjih kotača zaslužan je aktivni razdjelnik protoka zraka u podnožju prednjeg odbojnika koji uz pomoć elektromotora mijenja nagib za 10 stupnjeva i, prema tvorničkim podacima, stvara potisak od 100 kg pri 300 km/h.
Istodobno neravnine ne ostavljaju ni najmanji trag na upravljaču. Zasluga je to prednjeg ovjesa sa dvostrukim preklopljenim trokutastim nosačima. Konfiguraciji koja ulijeva povjerenje od prvog zavoja i nakon samo par minuta vožnje fokus se prebacuje na ogromno krdo razigranih konja koji dolaze iz V6 motora s cilindrima smještenim pod kutom od 90 stupnjeva. Razvijen u Ferrarijevim pogonima na temeljima V8 motora (s kojim dijeli provrt u hod, moć i snagu) javlja se promuklim, provokativnim zvukom koji je tek neznatno zagušen turbinama, ali zauzvrat pakleno vuče već od minimuma i ne prestaje sve do 7000 okretaja. Brzina kojom se kazaljka okretaja diže proporcionalna je brzini kojom pod kotačima Giulije nestaju pravci, a snažna reakcija nakon najdužeg pravca na Baloccu opravdala je kredit koji su Brembo kočnice zaslužile već i svojim izgledom. Pritisak na pedalu ima trenutno djelovanje i lako je kontrolirati silu zagriza čeljusti na kompozitne diskove, koji s porastom temperature (maltretiranjem) sve bolje rade.
Uz zavidan omjer težine i snage (2,99 kg na 1 KS) motor nikad ne gubi dah, ali u konačnici dinamičkim osobinama upravlja Chassis Domain Control (CDC), elektronski mozak koji prilagođava sve komponente željenom stilu vožnje (uključujući i već spomenuti prednji aktivni razdjelnik zraka). Talijani su temeljito dotjerali načine rada koji se biraju rotacijskim prekidačem uz ručicu mjenjača i u čijem je središtu prekidač za upravljanje tvrdoćom amortizera. Uz Dynamic i Natural, novost je Advanced Efficient, kojim se utječe na potrošnju, no najzanimljiviji je onaj posljednji pretprogramirani način rada, Racing. Njegovim aktiviranjem Giulija se oslobađa svih elektroničkih sigurnosnih spona i pretvara u pravi-pravcati automobilistički Disneyland. Über alles...
Ukratko Čekanje se isplatilo: svi Alfisti napokon mogu biti mirni - sva su obećanja o ravnopravnom natjecanju Giulijie Quadrifoglio s najboljim njemačkim rivalima doista ispunjena. Položaj pedala s metalnim elementima oduševit će ljubitelje driftinga. Bježanje stražnjeg kraja lako je isprovocirati, ali zahvaljujući upravljaču i kontrolirati Talijani su ostali vjerni klasičnim instrumentima nadopunjenim displejem, ali najsnažnija Giulia zaslužuje malo više od djeteline u brzinomjeru. Prtljažnik nema veliki otvor, ali je s 480 litara u skladu s kategorijom. Obaranje stražnjih naslona nije ni među opcijama. Sjedala Sparco ne ostavljaju mjesta za primjedbe, a da je Ferrari bio uzor vidljiv je i na mogućnost podešavanja amortizera bez obzira na odabrani način vožnje Aerodinamički dodatak od ugljičnih vlakana na rubu prtljažnika stanjen je u središnjem dijelu zbog trećeg stop svjetla. Atraktivni 19-colni aluminijski naplatci dio su serijske opreme, dok se diskovi od kompozitnih materijala nadoplaćuju Ručni mjenjač i diferencijal stižu s potpisom ZF, a elektronika se brine za prilagodbu okretaja motora pri promjeni stupnjeva prijenosa i vozač može stalno držati puni gas. Benzinski V6 biturbo načinjen od aluminija teži 218 kilograma, može biti i štedljiv zahvaljujući sustavu koji kod lagane vožnje gasi jedan red cilindara |