Premda je nasljednik modela 650S pod nazivom 720S u ožujku premijerno predstavljen na Salonu automobila u Ženevi, hardcore verziju koja će naslijediti 675LT još će trebat pričekati neko vrijeme. Zato nam nije teško palo u Italiji sjesti za volan sjajnog McLarena i nagaziti njegov Twin-turbo V8. No krenimo od izgleda: ljepota je uvijek u očima promatrača, ali objektivno, teško je pronaći razloge zbog kojih bi McLaren 675LT na nekom natjecanju ljepote zaslužio prvu nagradu.
Nedostatak originalnosti priznao je svojedobno i glavni dizajner McLarena Dan Parry-Williams nazvavši 675LT tehničkom skulpturom, no to je ujedno i jedino poglavlje o kojem se može raspravljati. Jer, sve ostalo Britanci su doveli gotovo do savršenstva.Za početak valja reći da je danas teško pronaći auto u kojem se tako dobro sjedi za upravljačem. Nisko sjedenje obilježje je većine sportskih automobila, ali u McLarenu se sjedi još niže, malo više prema sredini i prema naprijed. U pitanju su centimetri, ali vrlo važni, jer u konačnici čine veliku razliku.
Foto: Massimiliano Serra
Sjedala načinjena od ugljičnih vlakana, prekrivena tankim slojem brušene kože uz poneki sloj spužve na strateškim mjestima, podešavaju se samo po dužini, ali uz obimne pomake upravljača po dubini i visini, i to je dovoljno. Smanjivanje razmaka između sjedala, omogućilo je i manju prednju površinu automobila uz pozitivan učinak na aerodinamiku, ali i ugođaj za upravljačem. Premda vozač nije u sredini kao u legendarnom McLarenu F1 iz devedesetih, pogled na cestu je širom otvoren.
Teško je ostati ravnodušan i na vrata koja se dižu i istodobno rotiraju. Ulazak je spektakularan, ali i zahtjevan zbog širokog praga. Pedale su načinjene od golog metala, a ona od gasa donjim rubom vezana je za podnicu. Posebna priča je upravljač. Krajnje je jednostavan i potpuno u suprotnosti s aktualnim trendovima. Na sebi nema ni jednu jedinu komandu, prekidač ili tipku. Odnosno, služi za zakretanje prednjih kotača i ništa više. No, istodobno su njegove dimenzije prave, zadebljanja pogođena i čim ga primite pretvara se u produžetak ruku.
Želite li, pak, promijeniti rad ovjesa, aerodinamike ili se poigrati s dostupnim programima vožnje, valja ruku staviti na središnji greben, na dva rotacijska prekidača i pet tipki za podešavanje motora, mjenjača, ovjesa i elektronike koja upravlja kontrolnim sustavima, dok je umjesto dvije zasebne poluge iza upravljača klackalica za izmjenu stupnjeva prijenosa. Twin-turbo V8 motor razvijen u suradnji s britanskom kompanijom Ricardo (proizvođačem mjenjača za bolide Formule 1) ovdje je dobio dodatnih 25 konjskih snaga u odnosu na varijantu koja pokreće model 650S. No, razlika nije samo u dodatnoj konjici. Lista novotarija je poduža, a najvažniji detalj je točno sto kilograma manja masa. Uklonivši sve što se moglo, dotjeravši svaki, pa i najmanji detalj, motor djeluje još snažnije i njegov rad osjeća se svim čulima. Svaki od 675 konja sad se nosi sa 2,15 kilograma mase i za ubrzanje do 200 km/h potrebno je tek 7,9 sekundi.
Poklonici visokih tonova atmosferskih motora možda neće biti oduševljeni zvukom, ali kad se kazaljka okretaja popne na 8000 teško je sakriti osmijeh na licu. Motor uvjerljivo vuče na nižim okretajima, na srednjima ulijeva strah, a 700 Nm na raspolaganju je sve do 6500 okretaja. Superlative zaslužuje i automatski mjenjač s dvostrukom spojkom i sedam stupnjeva prijenosa. Brzinom, preciznošću i omjerima savršeno prati motor i želje vozača, te s lakoćom podnosi maltretiranja na stazi.
Naš testni guru za najbrže automobile Marijan Projić u razgovoru s tehničarom McLarena
No, ni motor ni mjenjač nisu ono najbolji što McLaren 675LT nosi u sebi. Najimpresivnije je upravljanje i kontrola koju pruža upravljač. Možda je u pitanju položaj ili sjedalo koje doslovno zagrli vozača, ali osjećaj kontrole i kontakta s asfaltom jednostavno je savršen. Za skretanje dovoljno je samo pomisliti i pogledati u željenom smjeru. Prednji kotači postavljaju se milimetarskom preciznošću i uvijek daju do znanja što se događa. Jedinstven doživljaj svojstven najboljim trkaćim strojevima, toliko poseban i različit od svega što se može osjetiti u bilo kojem sportskom automobilu koji na sebi nosi registracijske oznake.
Na cesti je potreban oprez, jer nije lako bez pogleda na instrumente ocijeniti brzinu vožnje, a perspektiva svijeta mijenja se iz temelja. No, preveliko opuštanje nije dozvoljeno ni na stazi, gdje se 675LT snalazi kao riba u vodi. Jer, za razliku od Ferrarija ili Porschea koji će svojim elektronikom i od prosječnog vozača napraviti pilota, 675LT ne podilazi nikome. Oštar poput britve zahtjeva pažnju i preciznost, puno iskustva i respekta u rukovanju s gasom, upravljačem i kočnicama. McLaren 675LT ekstremno je darežljiv, ali istodobno i jednako zahtjevan prema vozaču, koji uvijek mora biti svjestan svojih granica. Jer, one McLarenove mogu pronaći samo pravi majstori.
Ukratko Oznaka LT (Long Tail) podsjetnik je na posljednji McLaren F1, koji je devedesetih dominirao GT prvenstvom, no 675 nema produžen stražnji kraj kao slavni prethodnik nego tek 50 posto veći stražnji spojler koji pomaže i pri kočenju. McLaren 675LT je zapravo hardcore izvedba modela 650S na kojem je izmijenjeno više od trećine komponenti da bi se dobio brži, jači i sto kila lakši cestovno legalni model Aerodinamika je jedna od specijalnosti britanskih inženjera. Nagib stražnjeg krila kontinuirano se mijenja, a tijekom kočenja postavlja se u gotovo okomiti položaj i pretvara u pravu zračnu kočnicu. U suludoj potrazi za lakoćom elementi načinjeni od ugljičnih vlakana nisu lakirani, čime se uštedjelo nekih pedesetak grama, a motor je prekriven pleksijem Analogni pokazivač okretaja na kojem crvena zona započinje na 8500 okretaja dovoljno govori, a donjem kutu je i displej koji otkriva brzinu kretanja. Ferrarijev manettino vizualno je efektniji i jednostavniji, ali McLarenov sustav podešavanja (ovjesa, motora, mjenjača i elektronike) je učinkovitiji. Nevjerojatna upravljivost i luđačka preciznost prednjeg dijela prisiljava stražnje kotače (305/30ZR20) na ogroman posao kako bi prenijeli 675 konja na asfalt |