Brzo, brže, prebrzo? Vremena su takva da više ne znamo ništa raditi polako, naročito kad sjednemo za volan. Stalno jurimo s jedne strane na drugu, pokušavajući čim prije uraditi ono što mislimo da moramo - stići na posao, vratiti se kući, odvesti djecu do vrtića, škole, na plivanje, strani jezik ili na balet. Trebalo bi posjetiti roditelje, pomoći prijatelju koji se seli pa onda na brzinu skoknuti do najbližeg šoping centra. Navečer, ako ostane vremena, mogli bi svratiti u multipleks ili odjuriti do prijatelja na utakmicu i pivo. I sve mi to uglavnom stižemo, ali za to plaćamo veliku cijenu.
Doista, moramo li baš uvijek svugdje stići prvi, voziti slalome po zelenim valovima, ubacivati se ispred reda, jurcati kroz raskrižja na kojima se žuto svjetlo pretvara u crveno? Moramo li vječno trubiti sporijima i opreznijima od nas, pokazivati srednji prst onima koji se bezuspješno pokušavaju uključiti u promet iz sporedne ceste i psovati sve po spisku onima koji zapravo rade isto ono što i mi, samo još brže i bezobzirnije?
Sad je vrijeme za akciju u gradu
Što bi nam se to tako loše dogodilo kad bi malo stisnuli kočnicu; digli nogu s gasa, propustili drugog vozača ili usporili ispred pješačkog prijelaza, zapitali su se u Renaultu i pokrenuli natječaj "Zavladaj asfaltnom džunglom" kojom razotkrivaju psihologiju bezobzirne vožnje.
Tko su uopće ti bezobzirni vozači? Rađaju li se takvima ili to postaju iz potrebe? Je li u pitanju zakon preživljavanja? Klasična psihološka podjela na tipove vozača ovdje ne prolazi. Nije važno jeste li sangvinik, kolerik, melankolik ili flegmatik.
- Kad izađete na cestu važno je samo jedno - pridržavate li se pravila, ističe mr. Snježana Kovač, profesor savjetnik i školski psiholog na Školi za cestovni promet u Zagrebu i članica ekspedicije "Zavladaj asfaltnom džunglom".
SUV Renault ekspedicija otkriva psihologiju bezobzirne vožnje! Cesta nije ni trkaća pista niti borilačka arena. Sudjelovati u prometu ne znači boriti se do zadnjeg gasa. Tu ne bi trebalo biti najvažnije tko je od koga brži, tko će prije krenuti, tko koga može preteći i tko se usudi projuriti kroz crveno svjetlo. Bit će nam svim bolje kad shvatimo: briga za druge najbolja je vozačka strategija. SUV Renault zato je pokrenuo posebnu ekspediciju i u svoja tri terenca posjeo troje avanturista s kojim je krenuo u asfaltnu džunglu. Kako su se i uz čiju pomoć snašli u njoj, provjerite na Facebook stranici Renault Hrvatska. Tu možete glasati za vozača koji se najbolje snašao u ovom izazovu. Najboljeg vozača po vašem izboru čeka i nagrada: luksuzan vikend za dvoje na čudesnoj lokaciji Plitvičkih jezera uz welness program. |
GLASOVANJE JE ZAVRŠENO.
Mlad ili star, to već čini razliku
Vozači se ipak razlikuju poput dana i noći. Dovoljno je stati pored ceste i pogledati promet ujutro i navečer. Ujutro za upravljačima najčešće sjedi samo jedan čovjek koji ide na posao. Navečer, automobili su načičkani grupicama mladih koji izlaze u provode. Onaj koji sjedi za upravljačem pod posebnim je pritiskom jer zna da ga drugi procjenjuju.
- U prometu se brzo vidi je li netko mlad ili star vozač. I pritom se ne misli samo na dob vozača, nego i na njegovo iskustvo. Za razliku od starijih, iskusnijih vozača, mladi su impulzivni. Vole se pokazivati i dokazivati. Skloni su riziku i ne znaju procijeniti svoje sposobnosti. To je glavni razlog zašto srljaju, kaže mr. Kovač.
Tko je tu zapravo bolji vozač?
Najčešće pitanje čisti je stereotip: jesu li muškarci doista bolji vozači od žena? Odgovor tipičnog muškarca bit će tipičan - naravno da jesu. No što uopće znači biti dobar vozač; je li bolji onaj koji je lake noge na gasu, onaj koji se brže ubaci na jedino prazno mjesto na parkiralištu ili onaj koji vozi u skladu s propisima?
- Istina, muškarci su u prosjeku bolji vozači ako je mjerilo brzina reakcije. Motorički su vještiji i bolje se snalaze u prostoru. Žene su pak puno brižnije i puno više drže do sigurnosti u prometu. I još nešto: ženama u principu nije problem priznati da su muškarci bolji vozači; muškarci pak gotovo nikad ne bi priznali suprotno, kaže psihologinja Kovač.
Džungla na asfaltu i kako preživjeti u njoj?
Vožnja je prilično stresna stvar. Podaci, prikupljeni u njemačkim, britanskim, američkim i kanadskim istraživanjima, pokazuju da vozači imaju više razine mnogih indikatora stresa: srce im brže kuca, tlak im je viši i tjeskobniji su. Slučajno ili ne, više dana provode na bolovanju i češće posjećuju liječnike. Što se više vremena provede za volanom to je niži prag tolerancije i razumijevanja za druge sudionike u prometu. No bez auta se ne može. Pa kako se onda nositi sa stresom u asfaltnoj džungli?
- I u džungli treba naći ljepotu, a ne u svemu vidjeti samo opasnost. Svugdje ima ljepote i ne ponašaju se svi oko vas kao da su u džungli, veli psihologinja Kovač.
Sa stresom se treba znati nositi. Umjesto da se nerviramo, trebali bi razmisliti o tome što nam je činiti. Dobro je planirati unaprijed i preduhitriti gužvu. Odgoditi put, krenuti drugim putem. Micanje iz stresnih situacija ponekad je najbolji način da se riješimo stresa.
Planiranje je najbolja strategija. No ako nam ni to ne može pomoći, uvijek možemo sve okrenuti na šalu. Upaliti radio, poslušati neki pjesmu, zapjevati. Bitno je samome sebi reći: neću dopustiti da me ova situacija izbaci iz takta. Ako se počnemo ljutiti, ako nam skoči tlak, nećemo moći razmišljati. Treba stati na loptu, duboko udahnuti i pomisliti na nešto lijepo što nas čeka na kraju puta.
Mi smo gospodari situacije
Oduzimanje prednosti, prolasci kroz crveno, nekulturno ponašanje drugih vozača... Mnoge nas stvari mogu naljutiti dok sjedimo za volanom. Ako su drugi grozni prema nama, smijemo li i mi pokazati emocije?
- Ljudski je naljutiti se. Svatko od nas prije ili kasnije poželi opsovati ili nekom pokazati srednji prst. No mi smo ti koji biramo kako ćemo reagirati. Bitno je odabrati drukčiji put. Hoćemo li biti kao oni koji nas svojim ponašanjem izbacuju iz takta, ili ćemo pokušati biti bolji, kulturniji, tolerantniji... Mnogi često zaboravljaju da vožnja nije natjecanje nego komunikacija i suradnja. Biti bolji ne znači biti brži, jači i neodgovorniji. Upravo suprotno. Najbolji smo vozači kad poštujemo pravila ponašanja i dosljedno se pridržavamo prometnih propisa, kaže mr. Kovač.
Dakle, nije upitno znanje vozača, njihova sposobnost. Naše ponašanje na cesti nije određeno našim znanjem i sposobnostima nego našim stavom, odnosom prema drugima. Važno je razumjeti čemu služe pravila. Shvatiti da poštivanje propisa i uljuđeno ponašanje od nas ne čini mekušce nego odgovorne ljude, vozače koji štite svoj i tuđe živote.
Stres u vožnji i kako ga izbjeći Ako ste skloni stresu dok sjedite za upravljačem, ovo je nekoliko načina da ga izbjegnete. Ne koštaju ništa, a daju puno Kupite si dodatno vrijeme. Krenite ranije na put. Provjerite unaprijed uvjete na cesti. Tako ćete najlakše do odredišta stići na vrijeme i nećete biti pod pritiskom da kasnite na odredište. Isključite mobitel. Ili mu uključite "ne smetaj" opciju. Dokazano je da kad telefon zazvoni, ljudi se osjećaju obvezni odgovoriti na poziv. Ista je stvar s email i sms porukama. Budite primjer. Vozite upravo onako kako biste htjeli da se drugi ponašaju za upravljačem. Propustite drugog vozača da se uključi u promet. Neka vam to pređe u naviku i osjećat ćete se bolje. Pratite što se događa na cesti. Pokušajte predvidjeti reakciju vozača ispred vas. Planiranje će vam omogućiti da se lakše suočite s nepredviđenim situacijama. Budite suosjećajni. Ponekad vozači pogriješe bez ikakve zle namjere, jednostavno im se dogodi. Pokažite razumijevanje za tuđe pogreške i ispričajte se za vlastitu pa će tenzije odmah splasnuti. Izbjegavajte trubu. Dizajneri su trubu smjestili na upravljač s valjanim razlogom: da druge upozorite na vašu prisutnost. Pa kad netko zasjedne na trubu jer je nervozan ili ljut, nemojte mu se pridružiti. Radije odšutite. Klonite se agresivnih vozača. Pobrinite se da između vaših vozila uvijek bude dovoljno slobodnog prostora. Izbjegavajte nagla skretanja, kočenja i ubrzavanja. Ako vam se netko zalijepi za rep, sklonite mu se s puta i pustite ga da prođe. Neka njegova agresivnost ne bude vaša briga. |