Zastava 750 ili popularni Fićo kao licencni talijanski Fiat 600 na ovim je prostorima davno stekao status kultnog automobila. I to ne samo zato što je 1960-ih pokrenuo masovnu motorizaciju, nego i stoga što je bio jedan od omiljenih trkaćih strojeva tadašnjih domaćih automobilističkih asova. Maleni Fiatov četverosjed s oznakom 600, malo duži od tri metra, sa samonosivom karoserijom, dvojim vratima i straga smještenim četverocilindrašem hlađenim vodom obujma 633 ccm (22 KS), bio je osnova za prve pokusne Zastave 600D iz Kragujevca, a modernija verzija Zastava 750 s motorom od 767 ccm serijski počinje silaziti s traka od 1962., sve do znaka identična Fiatovu proizvodu.
Foto: Ivan Lacković
Fiat 1970. ukida taj model, no Fićo se i dalje proizvodi sve do 1985., kad nastaje posljednji od ukupno 923.487 primjeraka. Auto se stalno unapređivao, a najpopularnija je bila izvedba 850 s motorom od 843 ccm i 32 KS preuzetim iz Fiata 850, koji je najbrže vozio do 125 km/h. Uz Stojadin (Zastavu 101) i Yugo, Fićo je na ovim prostorima ostao najveća legenda na četiri kotača, postavši i elementom popularne kulture, u pjesmama, vicevima, filmovima, a pojavio se 1982. čak i na omotu Azrina dvostrukog albuma “Filigranski pločnici”. Posebnu slavu stekao je na utrkama domaćeg prvenstva kao omiljen i priuštiv trkaći auto, a tu u priču ulazi Abarth.
Znak škorpiona na crveno-žutom štitu na glavi motora ili ispuha kod Fićeka je značio dodatnu snagu, a upravo su 1960-e bile zlatne godine Abartha. Vlasnik Carlo Abarth dotad se već proslavio ispušnim sustavima na Fiatovim motorima za vlastite trkaće aute, kao i kompletnim kitovima za samostalnu ugradnju s dvije usisne grane i dva rasplinjača. Po tome je Abarth bio ispred svog vremena, a njegovi trkaći automobili osvajali su sve što se moglo osvojiti na trkalištima, osobito Abarthi na bazi Fiata 600, a u 13 godina Abarth je postigao što nije nitko: više od 7300 pobjeda u brojnim natjecanjima.
Fićo s Abarthovim kitom postao je simbolom našeg autosporta, a originalnih Fiata Abartha zapravo je bilo vrlo malo. Domaći entuzijasti i trkači obožavali su Fićo dorađen kod Abartha, a o tom dobu možda najbolje svjedoči film Gorana Markovića “Nacionalna klasa” iz 1979. u kojem je glavnu ulogu lokalnog trkača Floyda tumačio Dragan Nikolić. Sama nacionalna klasa tada je bila iznimno popularna disciplina u kojoj je mogao sudjelovati svako tko je imao Fiću 850 s Abarthovim kitom. Poslije su stigli NSU-i i BMW-i Alpine, no Fiće Abarthi bili su neupitni vladari domaćih trkališta. Domaći profesionalni autosport pamti velike vozače poput Jovice Palikovića i Mladena Gluhaka, no najveći za volanom Fiće Abartha bio je neponovljivi Đani Šverko, pravi specijalist za Abarthe koji si je sam slagao aute za utrke u kojima je često “zapaprio” vozačima u snažnijim klasama.
“Trkaćeg Fiću” kod nas još održava nekolicina autoentuzijasta koji su potrošili puno vremena, truda i novca kako bi se i danas vozili u Fićekima Abarth. Najdalje je s replikom Fiata 850 TC (Turismo Competizione) otišao 29-godišnji grafički dizajner Damir Vidaković iz Zaprešića, poznat domaćim autoentuzijastima. Na nju je potrošio dvije godine. Htio je složiti repliku Abartha 1000 TC, no slučajno je naletio na već započeti projekt Abartha 850 TC u Rijeci. Velik je zaljubljenik u Fićeke, a kako njegov 850 TC izgleda nakon više od 700 dana provedenih u radionici, limariji i lakirnici, zorno svjedoče fotografije.
Kaže da su karoserije originalnog Fiata 600 kod nas prava rijetkost i da samo jedan Abarth 850 TC u Hrvatskoj ima takvu, dok je on za svoj projekt iskoristio karoseriju Fiće iz 1977. U protekle dvije godine uz dvojicu prijatelja o slaganju auta puno je naučio: prije se nikad time nije bavio, a sad sam zna rastaviti i sastaviti cijeli auto. Dijelove nije bilo teško nabaviti, ali nisu baš jeftini, a snalazio se diljem Europe, najviše u Njemačkoj i Italiji te na forumima fanova i sajmovima oldtimera poput najpoznatijeg u Padovi. Danas je zaista rijetkost izrada automobila u kućnoj radinosti s toliko strpljenja i entuzijazma. Da se isplatilo, uvjerili smo se u vožnji kad se pri svakom pritisku na gas Damiru osmijeh razvlačio od uha do uha. Rustikalan osjećaj u kabini, goli lim, niski trkaći položaj pri sjedenju i velika buka pri pokretanju mehaničkih dijelova te izgaranju benzina kao vremeplov su nas vratili u prošlost, a ovakav, detaljno sređeni Abarth 850 TC ne može proći neopaženo: oblijetali su nas i stari i mladi, prvi iz nostalgičnih pobuda, a drugi zbog atraktivnosti crveno-bijele kombinacije, kako su sami rekli, kao iz crtića “Cars”.
Ukratko Obujam Autobianchijevog 112 motora od 965 ccm je povećan na 1050 ccm i 70 KS. Felge su magnezijske Campagnolo Ragno, Dijelovi ovjesa i spremnik goriva su pjeskareni, cinčani i potom plastificirani u crnu ili crvenu boju, a karoserija je varena na spojevima. Ukupno dvije godine rada i mukotrpne potrage za originalnim dijelovima, što je stajalo 100.000 kuna, Damir zaboravi čim sjedne u svoj Abarth 850 TC i uputi se na neki skup oldtimera ili vlasnika Fiće Iz Fiata 600 od 1956. do 1966. izvedeno je nekoliko serija Abartha, a najpoznatije su bile 850 TC i 1000 TC početkom 1960-ih s dodacima R te Nürburgring koje u originalu danas stoje oko 50.000 eura, a ovako savršene replike 20.000 eura. U spartanskoj unutrašnjosti osim originalnih oznaka pronalazimo i Abarth trokraki volan, ručicu ojačanog 4-brzinskog mjenjača, ali i instrumente iz Porschea 914 s VDO pokazivačima temperature vode i ulja Totalna sportiva: profilirana sjedala iz tog vremena sa Sabelt pojasevima odlično su se uklopila, baš kao i aluminijske Sparco papučice. Oznaka 850 TC Nürburgring također je originalni detalj, baš kao i registarske pločice talijanskog grada Brescie koje služe samo za ukras Abarth 850 TC Nürburgring replica TEHNIČKI PODACI Motor benzinski, 4 cil. Obujam 1050 ccm Snaga 51,4 kW/70 KS pri 5400/min Moment 95 Nm pri 3000/min Mjenjač ručni, 4 stupnjeva Pogon na stražnje kotače Dimenzije 3,3 x 1,3 x 1,4 m Gume 175/50-13 Masa 600 kg Brzina 160 km/h 0 do 100 km/h 9,0 sekundi Potrošnja 9 l/100 km |