Svaki ljubitelj Alfa Romea zna da su posljednje „prave” Alfe, one s opjevanim V6 Busso motorom.
Alfa 156 GTA, 147 GTA i 166 3.2 V6 su modeli u kojima je čuveni Busso doživio posljednju inkarnaciju i u kojima je taj veličanstveni atmosferac izbušen na 3,2-litre s maksimalnom snagom od 250 KS (ugrađivao se od 2004. još i u Alfu GT, ali s manjom snagom od 240 KS). Redom, prvo se 2001. godine pojavila 156 GTA, a godinu kasnije i 147 GTA. Dva dragulja.
Premda su novinari već prilikom predstavljanja zamjerali na upravljivosti automobila posebno na mokroj podlozi, zbog velike mase V6 motora u nosu (što je bilo u apsolutnom neskladu s GTA nazivom modela, gdje ono A na talijanskom znači "Alleggerita" ili laka) i puno snage na prednjoj osovini, s druge strane veličanstven zvuk, performanse i doživljaj za volanom i danas se drže za neponovljivima, premda je u to vrijeme bilo bitno snažnijih konkurenata poput BMW-a M3.
Nakon Alfe 156 GTA koja je (kao i originalni model 156, od 1997. do 2001.) proizašla iz crtaće olovke maga dizajna Waltera de Silve, po pitanju motorizacije sve se promijenilo.
Stara škola benzinskih motora je postala prerastrošna i stigla je era dizelaša što i ne čudi jer se baš Alfa 156 okitila titulom ‘Europskog auta 1998. godine’ i ušla u povijest upravo zahvaljujući revolucionarnom direktnom ubrizgavanju preko zajedničkog voda (common-rail) kod 1.9 JTD (105 KS) i 2.4 JTD (136 KS) dizelaša.
Benzinci su od sredine novog milenija potpuno pali u drugi plan, a Busso je s 3,2-litre obujma postigao maksimum razvoja.
Usto, 156 je trapavo redizajnirao studio Giugiaro, a ispod poklopca se prema tada aktualnom trendu "booma" dizela moglo dobiti i do 175 dizelskih konja koji su tjerali Alfinu limuzinu i Sportwagon kao sam đavo. Zato je 156 GTA jedina zadržala prvotni De Silvin dizajn sve do gašenja proizvodnje 2005. godine.
Forsiranje dizela se nastavilo i kod zanimljivo oblikovane, ali za istinske Alfiste kontroverzne nasljednice Alfe 159 koja je temeljem suradnje s GM-om, tzv. GM/Fiat Premium platformu trebala dijeliti sa Saabom i Opelom baš kao i primjerice Fiat Croma s Opel Vectrom, što je na kraju otpalo, a Alfa 159 od starta puno preteška.
Kod 159-ice zagriženi Alfisti su na izbor imali 2.2 i 3,2-litrene benzince u osnovi pristiglih s GM-ovih (Opel, Holden) polica, pa su od njih zazirali, a o verziji GTA se nije ni razmišljalo (pravi Alfin turbo 4-cilindarski benzinac 1750 TBi od 200 KS stigao je tek 2009.)
Tako se nakon dugo godina čekanja na pravi potentni Alfa benzinac u jednoj limuzini sve do 2016. godine nije ništa dešavalo i tek se današnja Alfa Giulia može pohvaliti motorima reskog zvuka s rednih četiri ili V6 motorom s turbo punjačima koji uzrokuju ključanje krvi kod Alfista.
Alfa Romeo Giuliju Quadrifoglio doista se isplatilo čekati jer je riječ o izuzetnom sportskom automobilu od 510 KS čiji V6 motor vuče porijeklo iz Ferrarija, ali riječ je o modelu koji je i cijenom izašao iz okvira većine Alfista.
E sad, da li pogledati unazad i vidjeti kakvo je tržište Alfi s V6 motorom i ako idete potražiti što je kod nas još ostalo od GTA modela izbor je nikakav. Prodaje se tek jedna. Do prije pet, šest godina još se moglo pronaći primjeraka od po 5, 6 tisuća eura s puno kilometara i u lošijem stanju, a danas više ni to. Tko ju ima taj je čuva.
A, jasno je i zašto – cijena joj neprestano pomalo raste pa je 156 GTA do danas uhvatila status modernog klasika najbolje vrste i kultnog auta ne samo među Alfistima, već i među onima koji žele dobro zaraditi.
Realno, danas se Alfama 156 GTA ovisno o tome je li limuzina illi Sportwagon, godini proizvodnje, mjenjaču (Selespeed se baš i ne traži), te općem stanju, trži od 10 do 15 tisuća eura, dok se od 20 do 22 tisuće eura traži za doista nekorišteni mintere s manje od 20.000 kilometara. U najpoznatijim auto oglasnicima poput mobile.de, diljem Europe je u ponudi barem desetak dobrih 156 GTA s takvim cijenama.
Zato nam je u oko upao oglas na mobile.de gdje vlasnik za Alfu 156 traži čak 42.000 eura! Istini za volju, riječ je o modelu posljednjeg godišta proizvodnje (2005.) s ručnim mjenjačem, koji je prešao tek 15.000 kilometara u 14 godina. Prema opisu vlasnika, kad nije bio na cesti držao ga je u garaži pa karoserija nema nikakvih oštećenja, dok se u unutrašnjosti ne poznaju tragovi korištenja. Za ljubitelje, savršeno!
No, je li vlasnik iz njemačkog Osnabrücka ipak jako pretjerao, s čim se slaže večina poznavatelja tržišta modernih klasika i Alfista, ili se formira nova vrijednost na tržištu po pitanju cijena za posljednju Alfu s V6 3.2 Busso motorom ostaje za vidjeti... Koje je vaše mišljenje?