Krajem 1980-ih i 1990-ih godina na zidovima u našim sobama vladali su posteri Lamborghinija Countacha i Ferrarija Testarosse.
Talijani s V12 strojevima tada su slovili za najljepše, najbrže i najpoželjnije automobile svijeta vrijedni divljenja, no iz garaže tada malene tvrtke specijaliuzirane za proizvodnju turbo punjača "Turbo Technics" iz engleskog Northamptona izašao je pravi monstrum na osnovi Forda Sierre.
Kako su pokazivala testiranja etabliranih britanskih auto magazina, bolje je ubrzavao od oba talijanska superautomobila.
Turbo Technics je naime na kotače stavio jako prerađenu Ford Sierru XR4x4 pod nazivom Minker K1, istinskog turbo monstruma koji je do detalja minuciozno prerađen uključujući aerodinamiku, 2,9-litreni Fordov V6 stroj (serijski optimiziran više za duge ture na autocesti u Granada i Scorpio modelima) s dodane dvije turbine, ovjes, ispušni sustav, kočnice...
Pravi je to tuning iz 1980-ih gdje se do snage i performansi nije dolazilo samo izmjenama na ECU jedinici i "otvaranjem" turbine.
Kad se Minker K1 pojavio 1988. godine u prodaji imao je kovane lake aluminijske klipove, revidirani sustav podmazivanja, novi sustav ubrizgavanja goriva, prerađene glave cilindara s ventilima hlađenim natrijem, čvršće klipnjače, ispušne ventile od legure nikla.
Dodan je par Garret AiResearch T2 turbopunjača te novi ispušni sustav od nehrđajućeg čelika. Sustav upravljanja motorom Ford EEC 1V zadržan je, ali je dopunjen setom modula koji omogućuju reprogramiranje sustava paljenja.
Sve to osiguralo je 320 trkaćih konjskih snaga i 486 Nm najvećeg okretnog momenta pri 3800 okretaja.
Standardni mjenjač zamijenjen je MT-75, također Fordovim mjenjačem, ali s drugačijim omjerima prijenosa, Minker K1 je dobio i trkaću AP spojku, a snagu je prenosio na sva četiri kotača. Prijenos je pritom ostao standardan, ali s FF visko spojkom.
Uz prerađen ovjes, sprijeda s plinskim amortizerima i stražnjim s novim oprugama i tvrđima amortizerima te samoventiliranim diskovima s četiri klipa sprijeda, priča je zaokružena.
Performanse su bile brutalne: 320 KS jako se lijepo osjećalo u vožnji, a oni koji su ga vozili tvrdili su da je okretni moment još uvjerljiviji te da se gotovo može i "krenuti iz pete brzine".
Hvalili su i međuubrzanja (80 do 110 km/h za 4 sekunde u 5. brzini), te vozne osobine i upravljivost što je bilo pomalo neočekivano za automobil ovakvog kapaciteta, za koji se mislilo da je zvijer samo na ravnom, do prvih zavoja.
Do 100 km/h Minker K1 je ubrzavao za 4,8 sekundi što je za 0,1 sekundi bilo bolje od Lamborghinija Countacha te za 0,3 sekunde bolje od Ferrarija Testarosse. Igla brzinomjera zaustavljala se na vrlo brzih 272 km/h. Za kraj 80-ih sjajne brojke za jednu limuzinu s peterim vratima.
Po pitanju dizajna, odmah se moglo nazrijeti kako Minker K1 nije obična Sierra: veliko stražnje krilo, goleme okrugle maglenke sprijeda te alu naplaci od 15 cola elementi su dizajna rezervirani samo za ovaj automobil.
Uz sve to ovaj je automobil nudio obiteljsku uporabljivost zahvaljujući peterim vratima, a usto nije bio spartanski opremljen: masivna kožna Recaro sjedala, Momo sportski upravljač, vrhunski stereo, klima uređaj i alarm dolazili su serijski.
Na koncu i cijena je bila visoka - 33.000 funti pa nije bio baš česta pojava ni tada, kao ni danas. Izrađeno, je naime tek 20 primjeraka ove obiteljske Fordove rakete koja je mjeru mogla uzeti i perjanicama talijanske auto industrije tog vremena...