INA je, dakako, još od 1964., kad je nastala, crpila plin i naftu, prerađivala ih, prodavala, po potrebi uvozila, samostalno određivala cijenu derivatima, sama nudila svoje proizvode tržištu i sama štitila svoje interese. Njen mehanizam morao je besprijekorno funkcionirati da se redovno odvija cestovni promet, da tisuće brodova, trajekata i drugih plovila domaćih i stranih ne stane nasred mora i da zrakoplovi sigurno lete. To joj je davalo i značaj i snagu. Prva je, uostalom, počela bušiti u Jadranu, već 1970., 1964., prva je tražila naftu i izvan granica, u Indiji, od 1973. do 1990. bila i najveća tvrtka u tadašnjoj državi... No, domaći su ju vozači ipak ponajprije doživljavali kroz benzinske crpke koje su za njih bile daleko više od točionice goriva. Zanimljivo i od kuda sam naziv INA. Ime je, naime, kreirao propagandist Vinko Fostač, koji je dobio zadatak osmisliti novi naziv poduzeća. Njegovi prijedlozi bili su Trias, PONA i INA...
Foto: Arhiva
Foto: Arhiva
Prve Inine crpke, nisu, dakako, bile ni nalik današnjima, niti ih se moglo naći na svakom uglu (u cijeloj Jugi INA ih je 1966. imala tek 195!). Nije se na njima tad moglo kupiti ništa za jesti ili piti. No, zato su od samog početka te crpke bile mjesto gdje su vozači mogli svoje gume dovesti u potpuno ispravno stanje, natočiti vodu u hladnjak, pročistiti zračne filtere, provjeriti i dopuniti ulje, pa čak i otkloniti sitnije kvarove. Dok još nije bila razvijena ozbiljna služba pomoći na cestama mnogi djelatnici na Ininim crpkama znali su podesiti platine ili otkriti druge uzroke kvara vozila. Znali su i gdje je najbliži automehaničar, gdje se može prespavati, gdje se dobro jede. Bili su, zapravo, i prodavači benzina, i odlični informatori, i nerijetko jedina prva pomoć vozaču.
A danas? Danas su Inine benzinske crpke pravi mali supermarketi na kojima se u svakom trenutku, 365 dana u godini osim goriva za vašeg limenog ljubimca možete nabaviti raznovrsna hrana, piće, potrepštine, novine i još mnogo toga. Osim toga, Inina maloprodajna mjesta pružaju i dodatne usluge prilagođene zahtjevima i potrebama kupaca kao što su autopraonice, autobarovi i restorani, a ponuda se redovito proširuje te se provode programi vjernosti putem kojih kupci mogu doći do visokokvalitetnih artikala po značajno povoljnijim cijenama. Uoči ljeta 2015. godine ponuda na maloprodajnim mjestima obogaćena je dodatnim prodajnim programom prehrambenih artikala čime je kupcima omogućena brza i povoljna kupovina namirnica u bilo kojem trenutku, a 2016. je godine na većini maloprodajnih mjesta na autocestama uveden novi koncept Fresh Corner čije širenje se nastavlja i u narednom razdoblju, pa i na odabrane gradske lokacije. U jedinstvenom ambijentu Fresh Cornera u ponudi je nekoliko vrsta bogatih sendviča pripravljenih na licu mjesta, kao i ukusni pekarski proizvodi koji se također peku na prodajnim mjestima kako bi bili uvijek svježi. Tu su i izvrsne kave s okusima za svačiji ukus, premium čajevi i drugi vrhunski proizvodi. INA upravlja regionalnom mrežom od 500 maloprodajnih mjesta u Hrvatskoj te susjednim zemljama Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Crnoj Gori. U Hrvatskoj drži vodeću poziciju, a benzinske postaje su prepoznatljivo mjesto kupnje.
UKRATKO: Najveći redovi bili su za vrijeme nestašica Inine crpke najveće gužve vjerojatno su doživljavale, apsurda li, baš kad je da njih stizalo najmanje goriva, krajem sedamdesetih, kad je u državi uz kavu, ulje i deterdžent najednom nestalo i benzina. Pred crpkama su se stvarale beskrajne kolone, jer nešto se benzina ipak moglo kupiti, ali na kapaljku. Od 1979. su se pred crpkama jednoga dana u redovima dosađivali vozači s parnim brojem na registarskoj pločici, a drugoga dana s neparnim, jer oni s parnim taj dan nisu smjeli na cestu pod prijetnjom visoke prekršajne kazne. Potom su 1982. uvedeni bonovi za gorivo, s time da se za osobni auto mjesečno smjelo kupiti samo 40 litara goriva. Kako je, primjerice Stojadin, s nježnom nogom na gasu trošio 7,5 l/100 km, njegov vlasnik mjesečno je, dakle, mogao prijeći tek 530 km. Srećom, ukinuti su 1985., po nekima i zato što je upravo INA tad uspijevala vani kupovati naftu i unatoč i svojim i državnim dugovima... Prve Inine crpke nisu izgledale poput današnjih, s ponudom sličnom supermarketima. Gorivo su točili isključivo zaposlenici crpke (sami ste si smjeli naliti tek ulje i vodu), a katkad se tamo moglo dobiti i brzinsko pranje stakala... Šezdesetih se na crpkama nije prodavalo nikakvo iće i piće, a u to su doba one valjda bile i jedino mjesto u državi na kojem se zabranjivalo pušenje... U vremenima kad još nije ozbiljne zaživjela službe pomoći na cesti Inini su zaposlenici često pumpali i mijenjali gume, ulje, pa čak radili i manje popravke Znajući da prodaje vrlo traženu robu, INA za promociju nije iskoristila čak ni pojavu Nikija Laude na svom štandu na Zagrebačkom velesajmu 1975. Nisu to objavili čak ni u vlastitim novinama Tržišni odnosi prvo su zakucali na vrata dijelu Ine koji je radio antifriz i motorna ulja, pa su jeftinoj stranoj konkurenciji pokušali doskočiti žestokom kampanjom o – njihovoj nekvaliteti i štetnosti INA je na ovim prostorima sedamdesetih odradila i pionirski posao s prvim crpkama sa autoplinom, a 1984. je postala i prva tvrtka s ovih prostora koja je uspjela proizvesti 95-oktanski bezolovni benzin |