Nešto prije kraja svijeta Argentina i Čile dijele nevjerojatnih 800 000 kilometara kvadratnih čiste prirodne magije, nestvarno dobar dio planete zvan Patagonija.
Eksploziju nerealnih boja, glečera i pustinja, jezera i Andi, vjetrova i puste zemlje između dva oceana.
Prema mnogim putopisnim časopisima ili putnicima, najljepši dio svijeta. Surova priroda u najljepšem obliku, osim što je raj za sve avanturiste i zaljubljenike u penjanje i planinarenje, raj je i za proizvođače pick upova.
Mislim da nikad, a živjela sam u SAD-u i prošla R66, nisam u tako malom gradu, kao što je argentinski El Calafate, vidjela toliko pick upova.
I dok SAD ima Route 66 za vožnju istima, Argentina ima svoju verziju takve ceste, a zove se Ruta 40, koja na zapadnoj strani paralelno s Andama spaja sam vrh zemlje s gotovo krajnjim jugom i prolazi kroz Patagoniju.
Ruta 40 duga je nešto više od 5000 kilometara, jedna je od naj duljih na svijetu, a za avanturiste prava poslastica.
To ne čudi, obzirom da prolazi kroz 20 nacionalnih parkova i ima 27 prolaza kroz Ande, dok ste na njoj u jednom trenu na čak 5000 metara nadmorske visine.
Nisam uspjela shvatiti jesu li Pick upovi stvarna potreba ili je to dio “mode” i savršeno se uklapa u sliku o Patagoniji, a što se nje tiče, argentinska ne bi mogla biti ljepša i El Calafate na njihovoj strani izgleda kao da ste u najbajkovitijoj verziji malih skijaških mjesta. A onda…
Onda sam stigla na čileansku stranu u njihovu verziju takvog mjesta koje se zove Puerto Natales i bilo je to moje prvo loše južno američko iskustvo.
Nakon savršeno uređene Argentine, tu je sve izgledalo kao na rubnim dijelovima Albanije, stvarno vam među fotografijama nije teško prepoznati koje je koje.
E sad još veća glupost je da je na Čileanskoj strani sve 5 puta skuplje, a da su ljudi pri tom bahati, ne ljubazni i svaka apsolutna suprotnost simpatičnim Argentincima.
Odlučila sam koncentrirati se na ono po što sam došla, prirodne ljepote. U videu provjerite jesu li stvarno tako ne stvarne.
