Barcelona

Grad koji ne spava ponosan na svoju katalonsku kuhinju i kulturu, ali ponajviše na - nogometaše

    AUTOR:
    • Marijan Projić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.04.2016. u 11:16

GETTY IMAGES

Zahvaljujući toploj mediteranskoj klimi, zima je idealno vrijeme za posjet katalonskoj metropoli, posljednjih godina sve prilagođenijoj i prijateljskije nastrojenijoj prema vozačima , a uz neizostavne arhitektonske simbole grada koji punim plućima diše i izvan turističke sezone, uspjeli smo otkriti i obići i neke od povijesnih lokacija španjolskog moto-sporta

Bez obzira koliko dugo vremena provedete u Barceloni, odlazak iz nje uvijek je ispunjen osjećajem da ste ostali prekratko i nešto propustili. Glavni grad Katalonije toliko je zanimljiv, sadržajan i živ da i oni koji ga dobro poznaju uvijek otkriju nešto novo. Svaki boravak učinit će vam se stoga nedovršenim, baš kakva je i jedna od najvećih gradskih atrakcija, bazilika posvećena Svetoj obitelji (Sagrada Família), najslavnije djelo genijalnog arhitekta Antonija Gaudija.

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU

 

Nakon Pariza, Londona i Rima, Barcelona je sa 5 milijuna turista godišnje četvrti grad po posjećenosti u Europi i doći van sezone prigoda je za mirniji obilazak tog grada koji je u stalnom pokretu, koji je poput svih pravih europskih metropola širom otvoren, ali koji istodobno i vrlo ljubomorno čuva svoj katalonski identitet. Kao prijevozno sredstvo izabrali smo dva kotača, jer je klima na španjolskom jugu dovoljno blaga (prosječne temperature zimi su oko 10 stupnjeva Celzijusa), a kiše rijetke, pa ne treba nikog čuditi da baš Barcelona bilježi najveću koncentraciju motocikala u Španjolskoj.

To je već i gradske vlasti natjeralo na povećanje broja parkirnih mjesta za motocikle u gotovo svim dijelovima grada, ali i na spremnost organa reda da ponekad zažmire kad nalete na kakav dvokotač parkiran na širokim nogostupima, pogotovo ako su parking zone ispunjene...

 

Uz to, orijentirati se u Barceloni nije teško zahvaljujući relativno jednostavnoj mreži ulica razvijenoj oko avenije Avinguda Diagonal, koja kao da razdvaja grad na južni i sjeverni dio, a potom se na zapadu spaja s drugom važnom gradskom arterijom Gran Via de les Corts Catalanes, koja vodi sve do zračne luke. Obilazak smo ipak započeli šetnjom, po znamenitoj La Rambli, životnom središtu grada jednako popularnom među turistima i lokalcima. Šest uzdužnih ulica s drvoredima koje čine jedinstvenu zonu dugu više od kilometra prepune su lokala. Danju i noću na njoj se susreću ulični svirači, žongleri i pantomimičari, a u sumrak se neki od pomalo anonimnih dućana pretvaraju i u sex shopove. Na zapadu taj ogromni korzo završava morskom rivom i spomenikom Kristoforu Kolumbu, dok na istoku zalazi u slikoviti Barri Gòtic, gotičku četvrt koja predstavlja središte starog grada.

U labirintu ulica s malim trgovima, od kojih se mnoge vežu na Ramblu, ističe se veliki trg Plaça Reial. Visoke palme i ulične svjetiljke koje je dizajnirao Gaudi ukras su jedinstvenog urbanog prostora nalik kakvom velikom dnevnom boravku nastalom u 19. stoljeću, koji vas jednostavno mami da zastanete i sjednete na od obližnjih terasa. Prije no što smo ponovno sjeli na motocikl divili smo se i najboljim primjerima katalonske gotike utjelovljenim u katedrali Santa Eulalia, uz koju se nalazi palača Reial Major. Slijedila je nezaobilazna ruta kojom smo povezali neka od Gaudijevih remek-djela, od stambenih zgrada Batlló i Milà do bazilike Sagrada Família. Nakon ugodne večere u restoranu Agut, čiji su zidovi prepuni slika kojima su pedesetih godina siromašni umjetnici plaćali svoje obroke, spuštamo se do mora, do Barcelonete, središta novog dijela grada, krcatog lokalima dobro posjećenim ljeti i zimi.

GETTY IMAGES
 

Taj kvart direktni je rezultat domaćinstva Olimpijskim igrama 1992., koje je donijelo veliku promjenu za gotovo 2 milijuna stanovnika Barcelone, ali i njihove goste. Velike površine uz more tad su napuštene od posustale industrije, luka i grad ponovno ujedinjeni, nekadašnjim dokovima vraćen je život, a plaže kupačima. Tamo smo se okrijepili i odmorili, a novi dan započeli smo vožnjom kroz prekrasno brdo i park Montjuïc. No, nije nas tamo zanimalo zelenilo, već ulice na kojima se vozilo 17 Moto GP utrka, kao i četiri utrke Formule 1. Posljednja je vožena 1975., a ostala je upamćena po tragičnom izlijetanju Rolfa Stommelena u kojem je smrtno stradalo četvero gledatelja te kao utrka u kojoj je Lella Lombardi postala prva i jedina žena koja je osvajala bodove u Formuli 1. Slavna ulična staza ostala je u upotrebi sve do 1986., kad se vozilo 32. izdanje 24 sata Montjuïca.

Poneseni poviješću krenuli smo u potragu za još jednom od znamenitosti auto i moto sporta u Španjolskoj. Magistralna cesta 31 s panoramskim pogledom na more vodila nas je prema ljetovalištima južno od Barcelone, ali i gradiću Sitgesu i njegovom ovalnom trkalištu Terramar. Staza s paraboličnim zavojima od betona, kad je izgrađena 1922., bila je pravo umjetničko djelo, no danas je zapuštena i neupotrebljiva. Toliko je zaboravljena da čak ni stanovnici Sitgesa koje smo pitali za smjer nisu znali da postoji. No, čim smo ušli u jedan lokalni bar i pored brojnih kopački, dresova i slika igrača Barcelone (posebno mjesto dobio je legendarni Ronaldinho), na jednom zidu ugledali Cagivu Elefant koja je odradila Pariz-Dakar, znali smo da smo došli na pravo mjesto. Konobar je znao sve o stazi Terramar, ali svako malo razgovor je ipak nekako odvući prema nogometu i Barceloni, velikom ponosu svih Katalonaca...

Izdvajamo

Iz drugih medija