Otvoreni sudar klasične arapske tradicije i mondenog zapadnjačkog stila života, sukob civilizacija smješten između pustinjskih dina Arapskog poluotoka i obale Perzijskog zaljeva, tako bi nekako mogao glasiti najkraći mogući opis današnje Dohe. U svakom pogledu zadivljujuća prijestolnica malog emirata Katar, koja je, unatoč činjenici što je pravi patuljak, sa samo tristotinjak tisuća autohtonih stanovnika, jedan od najvažnijih političkih čimbenika Bliskog istoka. S najvećim brutto nacionalnim dohotkom po stanovniku i službeno najbogatija zemlja svijeta, Katar je peterostruko manji od Hrvatske, svaki maratonac optrčat će ga u dahu. No, to je ujedno i zemlja koja opčinjava sadržajima koji kao da su izašli iz 1001 noći. Naročito malobrojnima turistima koji imaju dovoljno novca da u njima mogu i osobno uživati. Zahvaljujući golemim ulaganjima bogatstva ostvarenog na temeljima golemih nalazišta zemnog plina, Doha se u posljednjih desetak godina pretvorila u Ali Babinu pećinu i postala meka nebrojenih turista. No, ni to očito nije dovoljno katarskim emirima, koji su grad odavno pretvorili u pravi građevinski mravinjak, a očito nemaju namjeru stati dok god ga ne pretvore u najveći svjetski turistički resort.
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
Koja im je vizija, i kako ona napreduju, najočitije je na vizuri gradskog downtowna, krcatog šoping centrima i megazgradurinama višim od 200 metara, koje teže stići i prestići svoje uzore - New York i druge slične svjetske megalopolise. U ostvarenju tog cilja angažiran je enormni novac (i gotovo tri milijuna debelo potplaćenih stranih najamnih radnika, prvenstveno iz Indije i Pakistana), koji je zasigurno već dobrim dijelom i dobiven nazad, jer je Doha već i sad jedna od vodećih svjetskih šoping destinacija. Dakako, zahvaljujući brojnim mallovima. Zasad najveći među njima, Villagio Mall, šoping centar podno najvećeg, 300 metara visokog nebodera Aspire, zasigurno je i jedan je od najluksuznijih na svijetu. Unutar njega, zaigrani je arhitektonski um osmislio čak i Veneciju u malom i krakove centra povezao umjetnim kanalom po kojem voze gondole nalik venecijanskima. U sklopu centra je čak i hokejsko igralište, na kojem se, kad nema utakmica, čak i ljeti, kad su vani temperature i iznad 50 stupnjeva Celzija, djeca mogu klizati dok im roditelji uživaju u čarima šopinga ili druženja u brojnim kafićima i restoranima.
Suvremenost u vizuri Dohe ogleda se i u Katari, takozvanom selu kulture, također ogromnom kompleksu s velikim brojem restorana, umjetničkih centara, plažom i ogromnim amfiteatrom na otvorenom na kojem su nastupale brojne svjetske zvijezde. Nedaleko je i stambeno naselje Pearl (Biser), sagrađeno na umjetnom otoku, u kojem su nekretnine, ali samo na određeno vrijeme, kupili brojni pripadnici svjetskog jet-seta, među njima i naš proslavljeni tenisač Ivan Ljubičić.
No, jedna od najvećih atrakcija ipak je odlazak izvan megalomanskih struktura, u pustinju koja s nemorske strane posve okružuje Dohu. Tamo Katarani, čiji je vozni park impresivan kao rijetko gdje na svijetu, često uživaju u safarijima u velikim džipovima s ogromnim gumama. Naravno, to je velika adrenalinska avantura i za svakog turista, a nakon tih vratolomija posebni je doživljaj tradicionalna večera u šatoru na dinama. Tek 40 kilometara zapadno od samog centra Dohe je i gradić Al Shahaniya, u kojem se održavaju tradicionalne utrke deva, također nezaobilazna atrakcija, jednako kao i Dohi puno bliži muzej šeika Faisala, s jednom od najzanimljivijih privatnih kolekcija klasičnih automobila na svijetu.
No, čak i unatoč sve jačoj orijentaciji na turizam i agresivnim utjecajima zapadnog svijeta, kojima su najviše podložne mlade generacije, nije posve nestao ni tradicionalni način života. Putnik namjernik najlakše će ga doživjeti u Waqifu, tradicionalnom suku, tržnici kakvu je moguće naći u svim arapskim zemljama, s uskim prolazima i masom malih dućana koji nude dah i duh prošlih vremena. Začini, hrana, suveniri, odjeća, obuća i naravno cjenkanje, privlače šarenilom boja i bezbrojem mirisa tipičnih za ovo podneblje. Kao i svuda diljem arapskog svijeta, i tamo je glavni užitak kafenisanje ili ispijanje čaja, uz također nezaobilazne nargile. Pućkanje nargile u autohtonom okruženju, uostalom, rijetko koga ostavlja ravnodušnim, pa čak i najokorjelije nepušače. I cjenkanje je, dakako, sastavni dio folklora, premda se katarski trgovac neće naljutiti ako prihvatite prvu cijenu, kao što je to slučaj u drugim arapskim zemljama. No, Doha je ipak i u arapskom svijetu posebna priča, grad iz kojeg ćete se, ako ikad do njega uopće uspijete i stići, zasigurno kući vratiti posve praznog novčanika...