Budimpešta je jedan od gradova koji su našim ljudima oduvijek, a naročito u doba socijalizma, djelovali prilično dostupno. No, mađarska metropola već duže vremena više ni nama nije meka takozvanog šverc turizma ili raskalašenih maturalaca. Srećom, u odnosu na ostale glavne gradove koji su smjestili na najvećoj rijeci u EU, ona je i danas znatno jeftinija od Beča, pa i Bratislave, a svakako nam je i najbliža. Autom je zbilja nadohvat, i to uglavnom po odličnim cestama, a u sebi doista krije niz razloga zašto ju treba posjetiti. Jedan od njih je, dakako, F1 utrka, no glavnina lokalnih atrakcija ipak je znatno starija. Jer prije Ecclestonea prošli su tim gradom i Rimljani, Turci, Austrijanci, Rusi... i svi u njemu ostavili ponešto zanimljivo!
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU ISPOD
Većina vodiča prvo će vas upozoriti na najpoznatije palače i mostove, koje ni mi nismo mogli ni htjeli izbjeći. No, nisu ni oni pretjerano stari, jer su svi stradali u Drugom svjetskom ratu, nakon čega su obnovljeni ili posve iznova izgrađeni. Da pritom postanu, rekli bi ovdašnji zlobnici, još ljepši i stariji... Mi smo razgledavanje počeli obilaskom grandiozne zgrade Parlamenta, a potom se kraj nje ubacili na tramvaj broj 2 da iskušamo po National Geograficu jednu od 10 tramvajskih linija s najljepšim pogledom na svijetu. Nakon impresivne vožnje uz Dunav prebacujemo se na njegovu suprotnu obalu i penjemo na Ribarsku tvrđavu s koje se pruža krasan pogled na grad. U nezaobilazne postaje svakako spada i obližnji dvorac negdašnjih mađarskih, a jedno vrijeme i naših kraljeva te brojne obližnje secesijske zgrade dosta nalik čak i onima koje je u Barceloni gradio legendarni Gaudi, a u Budimpešti vrijedi obići čak i prvi tamošnji McDonald’s, koji su još za komunizma ugurao u veličanstveni kolodvor Nyugati, koji je 1877. sagradila tvrtka Gustavea Eiffela.
No, ono što je našim negdašnjim šverc turistima, pa i onima zanesenim poviješću i kulturom, puno manje poznato, a jako je zanimljivo, svakako su javne kupelji. One koje su Turci izmislili, a Mađari debelo usavršili. Budimpešta je definitivno najveća banja na svetu - leži na preko 120 termalnih izvora, iz kojih kulja oko 70 milijuna litara vode dnevno. Još su Rimljani tu pravili kupališta, ali tu blagodat ipak su najbolje iskoristili Turci, kad su sredinom 16. stoljeća okupirali grad. No, daleko od restrikcija Istanbula u svoje su budimpeštanske hamame uz bazene s hladnom vodom ugrađivali i one s toplom. Kad su 150 godina kasnije otišli, uz kupališta od kojih su neka još uvijek u funkciji (Rudas, Király, Veli Bej...), ostavili su Mađarima tradiciju kupanja i pravljenja pločica za kupke, kojom su ovi brzo ovladali. Te u zlatnom doba hedonizma, na početku dvadesetog stoljeća, izgradili neka od najveličanstvenijih svjetskih kupališta. Jedno od njih svakako je ono u hotelu Gellért, čiji su stražnji dio zapravo ogromne terme, ispod čijih secesijskih kolonada imate dojam da se kupate u kakvoj katedrali, a uz to još i gledate ravno u nebo. Nama se posebno efektno i egzotično učinilo i kupanje na svježem zraku noću, i to usred zime, u najvećim termama s ljekovitom vodom u Europi, Széchenyi, nedaleko znamenitog Trga heroja. Tamo je, pohvalit će se domaćini, jedan od najtoplijih gradskih izvora (broji 77 Celzijusa).U prvom od nekoliko vanjskih bazena temperatura vode je stoga 40 stupnjeva, a kako ona u njega utječe iz naokolo postavljenih kipova, imate osjećaj da se kupate u baroknoj fontani... Često ćete tu, u oblaku pare naići i na ljude koji do pasa u vodi ni manje ni više nego - igraju šah.
No, Budimpešta nudi i neke od toga puno egzotičnije igre. Riječ je o u svijetu sve popularnijoj zabavi RoomEscape, koja je izmišljena baš u Budimpešti i franšize već ima i u Berlinu i Los Angelesu, a od prije par mjeseci i u Zagrebu i Splitu. Simulacijska je to igri nalik sličnim računalnim igrama, no ovdje se stvarne ljude (timove sastavljene od najmanje 2 do najviše 5 osoba), zaključava u kakav podrumu koji glumi tamnicu, bunker ili neku jezivu karantenu, i oni tu bez pomoći kompjutora i mobitela imaju sat vremena da riješe seriju zagonetki i tako pobjegnu van. Prvu je takvu sobu u svom ParaParku, napravljenom ispod zapuštenih ostataka krčme Gondozó u četvrti Józefsváros, 2011. otvorio Atilla Gyurkovics, a danas ih u Budimpešti ima već više od stotinu, koje nude svašta, od bijega iz egipatske grobnice preko nuklearke koju treba spriječiti da eksplodira, pa sve do snalaženja u zečjoj rupi u koju je upala slavna Alisa iz zemlje čudesa... Po internetskoj stranici Trip Advisor najatraktivnije su lokacije, čini se, TRAP, smješten nedaleko impresivne zgrade gradske Opere, u čijoj je najnovijoj sobi Armagedon udar meteora dosad izbjeglo tek dvadesetak timova ta ipak nešto manje zahtjevna Claustophilia u ulici Dohány (na čijem početku ne možete promašiti još jednu od slavnu atrakciju - najveću sinagogu u Europi i drugu na svetu, sagrađenu 1859. u maurskom stilu). Otkačena zabava tamo je, kažu, zagarantirana i posve dovoljna da se turist, nakon što, primjerice, uspješno pobjegne iz zatvora ili ludnice, iz Budimpešte zadovoljan vrati kući. Naravno, ipak i s doboš tortom, kobasicom ili bocom rakije palinke u prtljažniku... Te dakako, s pametnom vožnjom, jer mađarska policija je uistinu stroga, a kazne žestoke...