.jpg)
Premda nam je relativno blizu, nikad prije nisam bio u Rumunjskoj... ali sam zato čuo strašne priče o toj zemlji. O užasnoj tiraniji Nicolaea Ceausescua koji je maltretirao svoj narod na sve moguće načine. Primjerice, nije im dao da se sami griju, a toplana je grijala na samo 12 stupnjeva i to jedino za dana. Sa zalaskom sunca, što je zimi već u 17 sati - grijanje se gasilo. Rumunjima je tad bilo dopušteno trošiti i tek 35 kW struje mjesečno, pa su za rasvjetu koristili samo žarulje od 40 W. A ne samo da su tad živjeli u polumraku i smrzavali se, nego su i gladovali, jer su mjesečno dobivali tek pola litre ulja i pet jaja! Ništa manje okrutna od Nicolaea nije bila ni njegova supruga Elena koja je naredila da svježi kruh koji bi se ispekao u državnim pekarnicama mora odstajati jedan dan na policama i tek je onda otići u dućane. Jer ako je kruh tvrd, narod će ga manje jesti. Nije čudo da su ih oboje streljali...
Foto: Mazda
No, evo me danas u rumunjskom gradiću Sibiu i tamo se ni po čemu ne vidi ni siromaštvo ni patnju koju je narod nekoć proživljavao. OK, primjećujem odmah da je taksi standard Logan, što ne čudi s obzirom na to da je Dacia rumunjski nacionalni brand, ali koliko god tešku povijest imali, Rumunji danas žive bolje od nas! Prema Eurostatu još u ljeto prošle godine prestigli su nas u standardu i kupovnoj moći. Što mi se učinilo očitim kad me na ulasku u grad pretekao Bentley Bentayga, a pred hotelom u kojem sam odsjeo dočekala parkirana čitava flota Lamborghinija. OK, postoji za to i dodatni razlog, radi kojeg sam i ja tamo stigao - Sibiu je, naime, najbliži grad Transfagarasani, slavnoj cesti za koju je u 14. sezoni prikazivanja kultne televizijske emisije Top Gear Jeremy Clarkson zaključio da je - najbolja cesta na svijetu.
Riječ je o rumunjskoj nacionalnoj cesti DN7C koja vodi kroz Fagaras, s najvišim vrhom Moldoveanu na 2544 metra nadmorske visine najvišu, a ujedno i najdužu planinu u Rumunjskoj. Početkom sedamdesetih Nicolae Ceausescu dao je izgraditi cestu preko nje, za lakšu vojnu odstupnicu prema Bugarskoj ako Sovjetski savez ikad pokuša izvesti invaziju na Rumunjsku, kako što su učinili u Čehoslovačkoj 1968. godine. Ne znam, doduše, koliko smisla ima strateška cesta koja je otvorena samo od srpnja do studenog, jer je diktatorska asfaltna kreacija ostatak godine zatrpana debelim snijegom uz veliki rizik od lavina i odrona kamenja, ali tko sam ja da sumnjam u genijalnost velikog vođe...
No, Transfagarasana zahvaljujući njemu spaja dvije povijesne rimske provincije Munteniju i Transilvaniju, a premda prelazi preko čak 830 malih mostova, 27 vijadukata te kroz najduži tunel u Rumunjskoj (koji sa 884 metra naspram naše Male kapele djeluje gotovo pa smiješno), izgrađena je za samo četiri godine! Ajd’ da vidim tko će danas napraviti takvu, 91 kilometar dugu cestu, uz svu modernu tehnologiju za samo četiri godine... Istina, osim nekoliko milijuna tona kamenja i 6520 tona dinamita na gradnju ceste je potrošeno i nekoliko stotina ljudskih života (službeno je, doduše, priznato njih samo 40), ali kao da je to Ceausescua ikad brinulo. Transfagarasana je otvorena 20. rujna 1974., ali radovi su nastavljeni sljedećih nekoliko godina, do 1980. kad je završena u današnjem izdanju, s ukupnim 151 kilometrom dužine.
I zaista je impresivna. Ne samo zbog svoje okrutne povijesti i vijugave trase već ponajprije vizualno zbog prekrasne prirode koja je okružuje. Spektakularni prizori planine sa ceste koja se gotovo na svih svojih 71 kilometar dužine ne spušta ispod 2000 metara nadmorske visine okružuju središnju dionicu Transfagarasane i nešto je što vožnju zaista čini jedinstvenom. Brojni mediji ne nazivaju je bez razloga “jednom od najljepših vozačkih cesta na svijetu”, a Jeremy Clarkskon zaključio je da je bolja i od znamenitog prijevoja Stelvio u Italiji. Osim što je asfaltirana i šira, u donjem dijelu zbog okolne prirode uvelike nalikuje na ceste srednjeg Velebita, recimo oko Dabarskih kukova. No, najatraktivnija je svakako dionica kod samog prijevoja. On se nalazi kod jezera Balea na 2042 metra nadmorske visine, što Transfagarasanu čini drugom najvišom cestom u Rumunjskoj nakon Transalpine koja se penje do 2145 metara. A u usjeku koji se penje do prijevoja, cesta zavodljivo vijuga kroz 27 serpentina, s visokim obroncima sa svake strane. Jedino što kvari dojam je dalekovod koji se proteže istom trasom, no vožnja je i unatoč tome pravi užitak.
Naročito kad ste za upravljačem pravog vozačkog automobila kakva je Mazda MX-5. Kultni japanski roadster u bilo kojoj generaciji idealno je vozilo za “napasti” Tranfagarasanu ne samo zbog toga što čovjek može uživati u prekrasnom planinskom zraku izravno, odnosno svim osjetilima doživjeti svu ljepotu prirode, nego i zato što je doista savršen alat za vožnju tom jedinstvenom cestom. Naročito u zadnjoj generaciji koja je uspjela zadržati sve kvalitete originala poput male mase, brzih reakcija, mekanog ovjesa i jednostavnosti te dodala još neke moderne detalje poput ultramodernog SkyActiv atmosferskog benzinca sa 160 KS, koji se vrti kao navijen, te jednog od najbolji ručnih mjenjača u serijskoj proizvodnji uopće.
S obzirom na konfiguraciju trase Transfagarasane, ali ponajviše zbog kvalitete već ostarjelog i ispucanog asfalta s puno rupa i zakrpa, mislim da je Mazda MX-5 puno bolji automobil za vožnju Transfagarasanom od Aston Martina DBS Volante, Ferrarija California i Lamborghini Gallarda LP560-4 s kojima je to činila voditeljska trojka Top Geara. Što je pokazala i činjenica da flota Huracana s parkinga hotela s kojima sam se često susretao na Transfagarasani nije ostvarivala ništa veće brzinske prosjeke usprkos motorima tri puta veće snage. Jer je po kvaliteti asfalta, brzini i otvorenosti Transfagarasana vrlo slična donjem dijelu uspona na Bjelolasicu, gdje se nekad vozila brdska utrka... No bez obzira na to koji automobil vozite, Transfagarasana je vrijedna posjeta, a nije ni tako daleko - od Zagreba je udaljena tek desetak sati vožnje. Imajte na umu da je otvorena najčešće od lipnja do početka studenog i izbjegavajte vikende, jer ju tad toliko opsjednu lokalci da vožnja postane praktički nemoguća...
Ukratko Prekrasan krajolik rumunjske gore Fagaras i jedinstvenu cestu na svijetu koja ju prelazi najbolje je doživjeti svim osjetilima istovremeno, u kakvom otvorenom sportskom roadsteru, poput Mazde MX-5. Službeno je priznato da je za gradnje Transfagarasane živote izgubilo 40 radnika, no sva je prilika da taj broj zapravo iznosi nekoliko stotina... Na visokoj gori kao što je Fagaras vrijeme se mijenja iz trena u tren, pa smo bogatu paletu opreme kultnog japanskog roadstera obilato koristili - od klime do grijanja sjedala... Osim skromnih seljačkih kuća na Transfagarasani ćete naletjeti i na pitoreskna ruralna zdanja i na modernije objekte u kojima je moguće prezalogajiti, pa i prespavati. Transfagarasana zapravo nije posebno zahtjevna cesta, a najveća opasnost na njoj su istrčavanja pasa i ovaca koje pasu po okolnim strminama Mnogo je mjesta na kojima možete stati i napraviti fotografiju, kupiti suvenir ili, pak, probati lokalne kulinarske specijalitete, kojih zahvaljujući brojnim stadima ovaca doista ne nedostaje. Prekrasna, neiskvarena ali i surova priroda te oštro kamenje i litice moćne planine uvelike podsjećaju na naš Velebit, jedino što mi tamo nemamo tako zanimljivu cestu... Cesta prelazi i preko 166 metara visoke i 305 metara duge brane umjetnog jezera Vidraru, koje je uz glacijalno jezero Balea i 60 metarski slap koji se u njega ulijeva, jedna od najvećih turističkih atrakcija regije. Transfagarasana prolazi kroz puno malih, ali i najduži rumunjski tunel. Koji s manje od 900 metara dužine i bez rasvjete izgleda bijedno u usporedi s našim najvećim tunelima, no usprkos tome prelijepih prizora na trasi ne nedostaje |