Prvi dan, sunce. Drugi, opet sunce. Treći? Pogađate, još sunca… Pogled na vremensku prognozu izvješenu u hotelskom liftu raspoložio nas je po dolasku u San Candido. Ili Innichen, koristite li njemački naziv. No, to i nije bilo neko iznenađenje. Mali, živopisni gradić s dva imena smješten u dvojezičnom Južnom Tirolu tik ispod skijališta 3 Zinnen Dolomites, kao i cijela regija Bolzano, diči se sa čak 300 sunčanih dana godišnje, pa je ovdje vjerojatnost za dugotrajnu maglu ili dosadnu susnježicu koja će vam pokvariti skijanje gotovo nikakva. Odnosno, puno manja nego u nekim nama bližim skijalištima. U šali tako zaključujemo da je vrijeme ovdje toliko postojano da bi točnu prognozu isporučio čak i naš popularni meteorolog Zoran Vakula, čije su procjene inače toliko precizne da je u najavi toplog, sunčanog vremena najpametnije obući pernatu jaknu, šal i rukavice.
Foto: Mario Kučera / Cropix
Ne želeći gubiti vrijeme, odmah na sebe oblačimo skijašku opremu. Pogled na okolna brda u snijegu diže nam adrenalin i u trenutku zaboravljamo na umor kojemu je kumovala vožnja od Zagreba do San Candida. S pauzama taj put od 386 kilometara traje četiri i pol sata, što i nije toliko prestrašno. No, vozača umara zadnjih stotinjak kilometara po lokalnoj cesti po kojoj se, doduše, povremeno može potegnuti i 100 km/h, no prolazi se i kroz naseljena mjesta gdje ograničenje zna iznositi tek 30 km/h. Osim toga, nakon silaska s autoceste kod Spittala valja paziti i na brojne fiksne radare postavljene uz cestu pa nam je bilo iznimno drago da je naš Renault Kadjar 1.3 TCe ne samo udoban, nego i opremljen navigacijom s friško instaliranim kartama koje otkrivaju baš svaku lokaciju na kojoj vrebaju radari.
Skijalište 3 Zinnen Dolomites nije malo i 115 kilometara staza razbacano je po nekoliko slikovitih brda dobro povezanih žičarama. Upravo zato moguće mu je pristupiti s više strana, ne samo iz San Candida nego i obližnjeg, mnogima poznatijeg Sesta ili Sextena. Mi se odlučujemo Kadjar ostaviti na prostranom, besplatnom parkiralištu kod donje stanice žičare u tek kilometar udaljenom Versciacu. Odnosno, Vierschacu. Ispred parkirališta, tik uz samu žičaru, ovdje se nalazi zgrada nalik manjem šoping centru koja je sigurno upala u oči svakom tko se ikad vozio cestom između Lienza i Brunica. Na mjestu starog vojnog bunkera ovdje su spretni lokalci smjestili velebni centar “Punka” koji nudi baš sve potrebno za bezbrižan početak skijanja, od blagajni za skijaške propusnice do trgovine sa skijaškom opremom, garderobe i praktičnih ormarića za odlaganje, kafića… Pod je ovdje prekriven tapisonom i na kat vode pokretne stube, pa se nije teško kretati niti u pancericama.
Dodatna vrijednost je što se preko puta nalazi željeznička postaja s koje vlak svakih pola sata kreće prema Brunicu te skijašima nudi izravnu poveznicu s popularnim Kronplatzom, kojega kod nas baš nitko ne zove drugim imenom – Plan de Corones. Putovanje do stanice Percha-Ried s koje žičara direktno vodi do poznatog zvona postavljenog na 2275 metara visokom vrhu Kronplatza odavde traje svega 35 minuta i tako skijaši s propusnicom za Dolomiti Superski u jednom danu mogu bez problema kombinirati oba skijališta i uživati na preko 200 kilometara staza. Ili svaki dan mijenjati skijalište, odnosno šarati kako bi rekao jedan bivši premijer, a danas predsjednik države… Vlak Ski Pusteria express u koji se ukrcava u pancericama pritom je besplatan s karticom Holiday pass koja se dobiva u cijeni smještaja, što je samo takva pogodnost.
Uskoro se uvjeravamo i da skijaška infrastruktura na 3 Zinnen Dolomites zaslužuje maksimalnih pet zvjezdica. Ulaže se puno, te se starije i sporije žičare mijenjaju novima, udobnijima i bržima. Najbolji primjer za to novi je lift sa 8 sjedala na Helmu, s grijanim sjedalima i zaštitnim pokrovom. Pokrov, naravno, ne koristimo… Iz zraka uživamo u lijepom vremenu i još ljepšem pogledu na osunčane, savršeno ispeglane staze. Ljudi je osjetno manje nego na obližnjem Kronplatzu pa ne čudi što i u kasno poslijepodne prelazimo preko skijama netaknutih površina još uvijek prošaranih crtama koje je još sinoć ostavio ratrak. Na račun savršenog stanja staza čak nam se čini da i skijamo bolje nego inače, pa nam i poneka crna staza djeluje poput crvene. Barem dok ne dolazimo do poznate crne staze Holzrieze smještene u sjenovitom dijelu skijališta, koja s nagibom od 71 posto već na pogled izaziva strahopoštovanje. No, i ona je u savršenom stanju pa i tu uživamo uz nešto više opreza.
Staze se, međutim, uglavnom plave i crvene, kao i na Kronplatzu najčešće povezane gondolama. Tu će baš svatko naći koji kilometar snijega po svojem ukusu, neovisno o skijaškom umijeću. Nama poseban užitak predstavlja završni, 5786 metara dugačak spust od Helma do našeg Kadjara parkiranog u Vierschacu. Staza ima crvenu oznaku, no i ona nam zbog savršene pripreme više vuče na plavu. Savršena je za kraj dana, barem onog skijaškog kojemu slijedi odmor i uživanje u okolnim wellnessima i šetnji šarmantnim San Candidom, živahnim u adventsko doba.
UKRATKO: Cijene skijaških propusnica na tragu su uobičajenih u Južnom Tirolu – dnevna iznosi 51 euro, dok za sedmodnevnu treba izdvojiti 273 eura. Nije malo, no s obzirom na ponuđenu kvalitetu staza i žičara i više nego pošteno |