Cariló, malo bajkovito mjesto oko 350-ak kilometara od Buenos Airesa, na obali Atlantskog Oceana, za Argentince koji dobro žive i vole vožnju po pijesku. To bi bio najkraći mogući opis mjesta koje je bilo potpuno argentinsko iznenađenje.
Većini internacionalnih turista u Argentini, kad spomenete Pinamar ili Carilo, nemaju pojma o čemu se radi, ne bi sigurno ni ja to mjesto imala na lisiti, da se onaj moj već spomenuti prijatelj iz Buenos Airesa nije tu preselio..
Sasvim logično, jer Carilo koji je dio provincije Painamar, tipično je ljetno mjesto za Argentince koji uglavnom tu imaju luksuzne kuće za odmor. Na trenutke mi se činilo da ga namjerno čuvaju skrivenog.
Nisam dugo čekala odgovor, do prije nekoliko godina dolazak u grad je bio kontroliran lokalnim vlastima i nemoguć, danas je slobodan, ali visokim cijenama drže samo određeni sloj društva tu. No, koliko je Argentina loše s pesosom trenutno i tu je bilo jeftino, ako zarađujete van Argentine.
Gotovo da i nema bogatog Argentinca koji tu u šumi nema neku luksuznu vilu. Zapravo, mislim da u cijelom životu nisam doživjela toliku koncentraciju luksuznih vila i kuća za odmor na jednom mjestu i to u šumi. Doslovno.
Ono što je mene, za razliku od argentinskih bogataša više oduševilo, bila je činjenica da uopće nemaju ceste, izuzev par glavnih u većem Pinamaru, sve drugo samo pijesak i imate osjećaj da ste baš cijelo vrijeme na plaži ili da stalno vozite Rally Dakar.
Naravno, nisu tu samo bogataši, ljudi poput mog prijatelja žive u Pinamaru, ali svakodnevno piju kavu u simpatičnom centru Cariloa, koji izgleda kao da vas je netko spustio u knjigu braće Grimm, likovi iz bajke tu nisu pijani ko majke, barem ne do navečer.
Navečer mi je bila najveća fora da ovi nešto siromašniji često zapale vatru u šumi, donesu pivo i uživaju kako ovi bogati ipak ne. Kako to izgleda vožnja po pijesku, kao i video priču iz Buenos Airesa pogledajte na linku.