Udarac kamenčića u vjetrobransko staklo ne treba ignorirati čak ni kad su njegove posljedice jedva vidljive, jer je gotovo sigurno da će se one s vremenom proširiti i prouzročiti veće napuknuće. Dođe li do toga, bit će prekasno za bilo kakav popravak te će jedino rješenje biti zamjena, što bi vlasnika moglo stajati i nekoliko tisuća kuna.
Stoga je najvažnije reagirati što je prije moguće. Uslugu popravka, što je uvijek povoljnija opcija od zamjene, kod nas nudi nekoliko specijaliziranih radionica, no uz to postoji i mogućnost samostalnog popravka uz pomoć stotinjak kuna vrijednog Rain-X Windshield Repair Kita. Ta je opcija daleko najjeftinija, a je li uistinu i koliko korisna, odlučili smo isprobati iz prve ruke.
Uputstvo za upotrebu navodi da je popravak najbolje obaviti što je prije moguće, po mogućnosti odmah nakon nastanka štete na staklu. Mi nismo bili te sreće, jer je od oštećenja vjetrobrana izazvano udarcem kamenčića, kakvo nam je trebalo da provedemo ovaj test, već prošlo par tjedana.
No, ulazna rupica ostala je manja od milimetra, a i pukotina ispod površine stakla, promjera nekih pola centimetra, nije se, srećom, posebno proširila. K tome je i ostala čista te idealna za kretanje u pokušaj popravka.
Shodno uputstvima mjesto ulaza prvo treba obrisati papirnatim ručnikom, kako bi s njega uklonili nakupljenu prašinu. Potom treba eventualne krhotine ili olabavljene mrvice stakla s rubova skinuti oštrim žiletom koji se dobiva u paketu.
Nakon toga se, točno iznad oštećenja, pričvršćuje baza sa četiri priljepka i središnjim kružnim dijelom u kojega se tad pažljivo zavrće plastični vijak s gumenim podloškom koji služi kao brtva. On zapravo ima ulogu cjevčice kroz koju se u pukotinu unosi ispun, odnosno specijalna smola, koja će, nakon što ju se pogura još jednim, unutarnjim vijkom, zapuniti pukotinu.
Kako se iznad pukotine nalazi baza s cjevčicom, izvana nije lako procijeniti je li ona u potpunosti ispunjena, pa nije loše nakon nanošenja prvih kapi provjeriti stanje s donje strane stakla, odnosno iz kabine. Po potrebi se potom dodaje još koja kap, a uputstva navode da je ispun moguće raširiti po pukotini kratkim zagrijavanjem donje strane vjetrobrana toplim zrakom iz, primjerice, sušila za kosu. Nama ta opcija nije bila potrebna te smo smolu samo jednom pogurali zatezanjem cjevčice.
Ispun se ostavlja da djeluje 4 do 6 minuta, nakon čega se sa stakla pažljivo skida cijela aparatura. Na ulaznu rupicu tad se dodaje još kap smole, preko koje se stavlja prozirna folija koja pomaže stvrdnjavanje. Auto je tad potrebno pomaknuti na sunce i tu ga ostaviti desetak minuta, nakon čega se višak ispuna obrije već spomenutim žiletom. I posao je gotov - jedini preostali trag ostaje sitna površinska točkica, manja od pola milimetra u promjeru, koja ne smeta pogledu, ali ni ne prijeti dodatnim širenjem oštećenja...
Ukratko Nosač cjevčice za ubacivanje smole potrebno je pažljivo namjestiti točno iznad oštećenja. Iz kabine provjerite jeste li pogodili pravo mjesto. U očišćenu pukotinu ispun se nanosi kroz cjevčicu koja je prethodno čvrsto zabrtvljena uz površinu stakla. Sredstvo se u pore oštećenja ugurava uvrtanjem unutrašnjeg vijka. Nakon sušenja unutarnjeg ispuna i skidanja aparature, na površinsku rupicu nanosi se još jedna kap ispuna, koja se prekriva prozirnom folijom za stvrdnjavanje. Kad auto provede desetak minuta na suncu, folija se može maknuti, a višak ispuna koji je ostao na površini stakla tad ukloniti žiletom |