Test: Alfa Romeo Giulietta 1.8 TBi Veloce Sa 240 KS gušti za volanom su zagarantirani

Prije nego li mi je pružio ključ redizajnirane Giuliette 1.8 TBi Veloce sa 240 KS, koja u ponudi nasljeđuje dosadašnji Quadrifoglio Verde (QV), mehaničar Alfa Romea otvorio je poklopac motora i prstom mi pokazao cijev s desne strane motora koja ima samo jednu ulogu – kroz otvor ventilacije vodi zvuk iz usisne grane motora do ušiju vozača i putnika. Toga se sjetiti mogu samo Talijani!

Foto: Marin Tomaš

Izvana u oči najprije upada ne pretjerano povoljna metalik crvena boja Competizione (18.810 kn), koja u sjećanje trenutno priziva legendarne predratne Alfe P2 i P3 s kojima su dvadesetih godina prošlog stoljeća titule prvaka lakoćom osvajali Vittorio Jano, Tazio Nuvolari i Rudolf Caracciola, a tek potom tih par detalja pristiglih s blagim dotjerivanjem potkraj prošle godine – saćasta maska hladnjaka, tanka crvena linija duž donjeg ruba prednjeg i stražnjeg odbojnika te par sjajnim, crnim lakom obojenih komada plastike na karoseriji. Iskreno, dizajnerima ništa drugo i nije preostalo, budući je remek-djelo Lorenza Ramaciottija iz Središnjice za stil Alfa Romea uvjerljivo najljepši automobil u svom razredu još od svjetske premijere na ženevskom salonu u ožujku 2010.

Okrećem ključ u bravici na upravljaču i iz sna budim ponos inženjera Alfa Romea – 1,75-litreni turbobenzinac s izravnim ubrizgavanjem, turbinom promjenjive geometrije i 240 KS, koji pokreće i spektakularni 4C. Premda se nalazimo u podzemnoj garaži, četverocilindraš jedva da se i čuje (unatoč već spomenutoj cijevi s dovodom zvuka u unutrašnjost). Odgovor se krije na ploči s instrumentima – automobil je uspio prijeći jedva 102 kilometra. Dok se motor zagrijava, razgledavam unutrašnjost. Ništa novog. Ista ploča s dupljama smještenim briznomjerom i okretomjerom, isti multifunkcijski upravljač, isti okretni prekidači ventilacije... Nažalost, ista na pojedinim mjestima tvrda i jeftina plastika i isti minijaturni zaslon središnjeg upravljačkog sustava.

Ručicu mjenjača s dvostrukom spojkom (TCT), također presađenog iz 4C, postavljam u položaj D. I krećem. Automobil poskakuje i na najmanji pokret papučice gasa, što baš i nije neka sreća u tijesnim podzemnim garažama. Na otvorenoj cesti sve ponovo štima... Pogotovo što Giuliettu, u top-verziji 1.8 TBi Veloce dodatno opremljenu dvjema ispušnim cijevima, tamnosivim retrovizorima i kvakama, 18-colnim aluminijskim naplacima s crvenim kliještima kočnica (Brembo) i ovjesom spuštenim 15 milimetara sprijeda i 10 straga, već na prvom semaforu prate ljubomorni pogledi vlasnika dosadnjikavih VW Golfova GTI i prečestih Renault Meganea R.S.

S obzirom da na putomjeru još nisam okrenuo ni 200 kilometara, na poziv za utrkivanje samo odmahujem rukom i krećem na autocestu, premda Giulietta 1.8 TBi stotku hvata za kratkih 6 sekundi (VW Golf GTI za 6,4). I ostajem ugodno iznenađen. Talijanski kompakt, naime, izuzetno je tih i udoban, čak i na brzinama debelo iznad zakonom propisanih 130 km/h.

Već nakon prvog točenja goriva na benzinskoj crpki u četristotinjak kilometara udaljenom Dugopolju primjećujem i lijepu novost – 1,75 litreni turbobenzinac prodisao je punim plućima, kao da na raspolaganju već ima svih 240 KS. Stoga se kod Biska opraštam s autocestom i put dalje nastavljam otvorenom cestama preko Lovreća i Studenaca do Imotskog. Prekidač središnjeg upravljačkog sustava D.N.A. postavljam u položaj D (Dynamic), ručicu mjenjača guram ulijevo i stupnjeve 6-stupanjskog mjenjača počinjem mijenjati minijaturnim ručicama iza upravljača.

Aluminijski četverocilindraš konačno je došao na svoje – uz masnih 340 Newtonmetara snažno kreće već iz podruma broja okretaja, snagu razvija ravnomjerno i ne posustaje ni milimetra sve do crvenog polja na 6500 okretaja. Prva do 50 km/h, prasak, druga do 90 km/h, prasak, treća 160 km/h... Ode vozačka. Od silovitih ubrzanja, broj otkucaja srca još i više ubrzava zvuk – 1.8 TBi zvuči kao Joe Cocker u legendarnoj With a Little Help From My Friends. Fantastično! Nijedan današnji četverocilindraš ne zvuči bolje.

Za savršen dojam nedostaje samo uvjerljivije ležanje na cesti. Pogotovo na našim grbavim cestama, gdje 240 KS često u nezgodnu situaciju dovodi prednje kotače s danas uobičajenim MacPhersonom, a pritom od pomoći nije ni bezosjećajni električni servoupravljač, pogotovo oko središnjeg položaja. Dakle, kao i kod stare Giuliette iz 2010. Zauzvrat, ni prebrzi prelazak preko ležećih policajaca prolazi bez udarca u leđa, unatoč niskoprofilnim Pirelijevim gumama 225/40 R18.

I šećer na kraju. Premda za automobil s peterim vratima, automatiziranim mjenjačem i 240 KS milanski proizvođač traži nemale 242.592 kune, Giulietta 1.8 TBi Veloce trenutno je najbolja kupnja u klasi sportskih jurilica s oko 250 KS. S tržišta je, naime, u očekivanju nove generacije povučen prekaljeni Renault Megane R.S. (275 KS), a ista sudbina uskoro će zadesiti i povoljnu Opel Astru OPC s paprenih 280 KS (220.921 kn, ali s ručnim mjenjačem). Peugeot 308 GTi (270 KS), Škoda Octavia RS 230 (230 KS) i VW Golf GTI (220 KS) osjetno su skuplji i stoje između 265.942 i 308.808 kuna. Jedini pravi suparnik, dakle, nijansu je skuplji i ručnim mjenjačem opremljeni Ford Focus ST sa 250 KS (244.900 kn). Bez automatike, bez karizme i bez zvuka od kojeg se ježi koža...