NEPRIKOSNOVEN PICK-UP

TEST: Mitsubishi L200 DC 2.3 DI-D Izgledom nikad atraktivniji i opremom nikad bolji, japanski teškaš na terenu i dalje pokazuje zašto je stvoren

Ivan Lacković

 

Prodaja pickup automobila iliti kamioneta u hrvatskim okvirima i nije baš tako mršava kako se misli. Tijekom 2019. prodano je gotovo 450 primjeraka, 25 posto više nego godinu ranije, a Mitsubishi L200 pritom drži visoku drugu poziciju.

Potkraj godine međutim, krenula je u prodaju već šesta generacija (prvi L200 izašao je 1978.) i sve miriši da bi ionako komforna Mitsubishijeva situacija u toj klasi ubuduće mogla postati još ugodnija. Prvi adut - moćan izgled prednjeg dijela s visoko postavljenim Bi-LED svjetlima.

 

Izaziva strahopoštovanje, potencirano „američkim“ gabaritima i velikim otvorima kotača. Mnogima će goditi takav osjećaj za volanom, kao i pogled na velik teretni prostor dugačak gotovo dva i širok metar i pol, sposoban tegliti čitavu tonu tereta.

Prvi dojam je da se ovakav spoj goropadnog izgleda i velikih transportnih kapaciteta trenutno čini najatraktivnijim u ovoj klasi.

 

Funkcionalna i dizajnerska rekonstrukcija vozačkog ambijenta unosi dopadljiv pomak i u doživljaju prostranog interijera, u koji za ulazak zbog visine praga uvijek treba malo jače zakoračiti.

Taj prvi korak i zauzimanje visoke pozicije za volanom također naglašava osjećaj posebnosti, iako je ugođaj u cjelini ostao tipičan japanski, donekle konzervativan, ali uz dojam „vječite“ kvalitete.

 

Ugodniji su i materijali, koji ciljano nisu izgubili štih jednostavnosti usmjerene na trajnost i otpornost na korištenje te lakoću održavanja i čišćenja.

Bogata oprema Instyle pritom uvelike umanjuje dojam radnog vozila i udahnjuje laganu atmosferu luksuza, što će cijeniti oni koji se i u pickupu nerado odriču pune razine komfora.

 

U takvu sliku uklapaju se i manja buka u vožnji, veća udobnost i prigušeno poskakivanje stražnjeg dijela. Korišteni su naime, mekaniji amortizeri i pridodana je po još jedna lisnata opruga, sada po tri na svakoj strani.

Zanimljivo, 2,3-litreni dizelaš, poznat iz prijašnjeg Outlandera, budi se pritiskom na tipku lijevo od volana, kao u Porscheu. I kad je hladan kudikamo je tiši i uglađeniji od starog i jačeg, ali i rastrošnijeg i grubljeg 2,4-litrenog, no pritom ne skriva dozu robusnosti, koju je u ovakvom tipu vozila čak i zgodno čuti.

 

U sprezi s ručnim mjenjačem čvrstih hodova već od niskih okretaja pokazuje da 150 konja snage i 400 Nm momenta u dvije tone teškom pickupu nije premalo.

Nije naravno sprinter i ne puca od performansi, što nitko i ne traži, ali godi saznanje da može fino povući, pri čemu 4x4 pogon znakovito pripomogne laganom propinjanju karoserije.

 

Gabariti pritom nisu naklonjeni gradskoj vožnji ni standardnim parkirnim mjestima, o čemu treba voditi računa, kao i o krugu okretanja od 11,8 metara. Kočnice su jače nego prije (320 mm), ali na papučici traže odlučnost.

I nova generacija se potpuno očekivano u punom sjaju pokazuje i izvan asfalta. Zadržala je u osnovi klasičnu radno-terensku koncepciju kojoj je jedna od prvih zadaća omogućiti zarađivanje kruha i na grubljim terenima.

 

Ima kruti okvir, dugačak hod robusnog ovjesa kada to zatreba i velik odmak podvozja od tla, ali i napredni 4x4 pogon (bazični je stražnji) te motor nahranjen s dovoljno snage i momenta da i na minimumu okretaja, uz jaku redukciju prijenosnih omjera i blokadu stražnjeg diferencijala, kao krtica uporno grabi surovim terenom.

 

Od pomoći su i četiri terenska programa rada motora, mjenjača, kočnica i trakcije, čime offroad kapaciteti dodatno rastu gotovo do razine fascinacije u konačnici teško dostižne većini vozača prosječnih vještina i hrabrosti na terenu, pa i realnih potreba.

 

Izdvajamo

Iz drugih medija