Pri spomenu Brazila trenutno nam je prva asocijacija nogomet i svjetsko prvenstvo. Tamošnja193 milijuna žitelja doista živi za nogomet, ali ne baš i od njega. Zemlja je to i karnevala, sambe, tamnoputih ljepotica, ali, koliko god to nekom bilo čudno, i automobila. Po njihovim cestama trenutno se vozi oko 80 milijuna automobila, što je u odnosu na ukupnu populaciju prosjek od 2,4 stanovnika na jedan auto. Time su Brazilci uz bok Nijemcima, Švicarcima i Amerikancima. A uz to se u Brazilu godišnje proizvede više od 2,5 milijuna osobnih automobila, što tu južnoameričku državu čini sedmim najvećim proizvođačem auta na svijetu! Tu, uostalom, svoje tvornice ima čak 12 svjetskih koncerna.
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
Brazilci su prvi auto na svom tlu vidjeli već davne 1893., zahvaljujući Albertu Santos-Dumontu, koji je na svoj posjed iz Pariza dovezao Peugeot Typ 3. Obitelj Dumont bavila se u Brazilu proizvodnjom kave, ali Albert je bio poznatiji kao konstruktor i letač prvog svjetskog upravljivog dirižabla.
Od 10.693 proizvođača automobila koji su registrirani u povijesti auto industrije (u 68 država), u Brazilu ih je svojedobno egzistiralo 45. Ako mislite da je to malo, recimo i to da je Brazil u tom kontekstu na 15. mjestu! Autohtona brazilska autoindustrija ipak je pomalo egzotična, baš kao i cijela država. Domicilni proizvođači automobila praktično su sve do daleko iza Drugog svjetskog rata apatično promatrali motorizaciju nacije. Henry Ford je prvi uvidio potencijal, pa je 1919. u São Paolu instalirao montažnu liniju za sklapanje Forda T od dijelova koji su brodom dolazili iz Amerike. Ni General Motors nije dugo čekao. Došli su već 1925., s Chevroletom, a baš kao i Ford, djeluju u Brazilu do dana današnjeg. Jedan od najdugovječnijih brandova koji proizvode u Brazilu je i Volkswagen. Oni su 1953. tamo počeli sklapati Bube i kombi T1, prvo od dijelova dovezenih iz Njemačke, da bi već 1957. posve lokalizirali proizvodnju obaju modela. T2 su tamo radili od 1976. pa sve do kraja 2013., kad više ni uz sva moguća poboljšanja nije mogao zadovoljiti sigurnosne norme. Bio je to ujedno i posljednji auto u Brazilu koji se radio s metalnim branicima.
Volkswagenova brazilska podružnica je početkom sedamdesetih inicirala i vlastiti projekt sportskog auta SP1 i SP2, ali s obzirom na anemični motor sa 70 KS uspjeli su postići tek da su Brazilci kraticu SP čitali kao Sem Potência, odnosno nemoćan, impotentan... Fiat je u Brazil krenuo tek 1976., s Fiatom 127, koji je tamo prekršten u 147, a karakterističan je zbog činjenice da je bio prvi velikoserijski auto koji je kao pogonsko gorivo koristio čisti etanol. Palio i Sienu smo svojedobno čak upoznali i u Hrvatskoj, a Uno se u Brazilu radio sve do lani kad je preimenovan u Mille. No, Fiat u Brazilu danas drži oko 22 posto tržišta (ispred VW-a sa 20 te GM-a sa 18,5 i Forda sa 9,5 posto), a već preko 25 godina tamo je najprodavaniji auto VW Gol, brazilska inačica europskog Pola.
Willys-Overland također je imao svoju tvornicu (od 1953.), a svojedobno su po licenci proizvodili Renault Dauphine i Alpine A108 (tamo nazvan Interlagos).
Sami Brazilci su se u autoindustriji bavili uglavnom samo sportskim projektima koristeći u izradi karoserije od stakloplastiku te motore i podvozja renomiranih proizvođača. Primjerice, Mario Richard Hofstetter, sin u Švicarskoj rođenog poduzetnika koji je imao višak milijuna na računu, bio je očito jako inspiriranim linijama Alfa Romea Carabo i Lamborghini Countacha. Karoserija od stakloplastike i elegantna vrata u stilu galebovih krila bile su glavne odlike prototipa predstavljenog 1984., sa 2,0-litrenim motorom Volksgena. Hofstetter Cortada koristila je podvozje Alfa Romea 33 i bila visoka tek 1,07 m, a uz pomoć turbopunjača i 210 KS mogla je potegnuti i do 230 km/h. Hofstetter ju je radio od dijelova Chevroleta, Fiata, Forda, Alfe, VW-a, pa čak i Mercedesovih kamiona, a proizveo ih je tek 18...
Nešto uspješniji bio je vozač utrka i konstruktor Antonio Carlos Avallone, kad je 1976. odlučio napraviti retro-auto nalik MG-u TF. Njegov Avallone TF koristio je prvo 1,4-litreni motor brazilske Chevrolet Chevette, a kasnije i 1.6 te 2,5-litreni iz Opale. Avallone se kupovao i u SAD-u i Hong Kongu, a 1984. se u Engleskoj mogla kupiti kopija Naylor TF 1700. Do kraja proizvodnje početkom devedesetih sklopljeno ih je dvjestotinjak.
Aldo Besson i Itelmar Gobbi osnovali su, pak, 1976. tvrtku Miura. Arhitekt Nilo Laschuk potpisao je dizajn, a do 1994. pod tim imenom realizirano je čak 12 modela. Luksuzni interijer u koži, uz, kao po običaju, karoseriju od stakloplastike i VW mehaniku, bio je recept s kojim je taj auto stekao zavidnu količinu obožavatelja u Brazilu, njih malo više od 9500. Zanimljiva je i tvrtka Brasinca, koja je 1963. napravila Boulevard, prvi brazilski karavan, a godinu kasnije i sportski 4200 GT (od 1965. ga je tvrtka SVT radila pod imenom Uirapuru), s mehaničkim komponentama Chevroleta i šesterocilindarskim agregatom, no s njim su jedva dosegli do sveukupno 76 primjerka...
Ostali? Dugre, Democrata, Romi, Dardo, Gurgel, Aruanda, Lobini, Santa Matilda... sve su to egzotična imena auta s isto tako egzotičnim brojkama koje su ostale iza njih. Brazil ćemo stoga i dalje ipak prepoznavati samo po nogometašima.