VREMEPLOV

BOG I BATINA: U 80 GODINA E-klase uz Ponton i Repaša, linija W123 ili Taksijaner ostao je do danas omiljena E-klasa

Treuer Mitarbeiter des Taxigewerbes: Die Mercedes-Benz Baureihe 123 (1975 bis 1985) wurde in verschiedenen Karosserieformen als Taxi eingesetzt. ;
Loyal employee of the taxi trade: The Mercedes-Benz 123 series (1975 to 1985) was used as a taxi in various body forms.;
Mercedes / Daimler AG

Mercedes E-klase jedan je od kultnih modela moćnog njemačkog proizvođača koji je ove godine u svom petom izdanju stigao na tržište. Dobra prilika da se prisjetimo obiteljskog stabla već 80 godina omiljene Mercedesove linije s naglaskom na besmrtni W123

Prve vožnje koje smo ljetos odradili u Portugalu i prvo testiranje potpuno nove E-klase samo su potvrdili očekivanja i pokazale da su Nijemci još jednom sklopili vrhunski hi-tech automobil koji ponovno podiže ljestvicu među poslovnim limuzinama. No, to je tek dio tradicije s obzirom na dosad u svijetu prodanih čak 13 milijuna primjeraka E klase. Koji su, ovisno o tome gdje su se zatekli stjecali potpuno različit imidž i reputaciju.

Mercedes

Na teškim terenima Afrike i Bliskog istoka, primjerice, modeli iz šezdesetih postali su sinonim za izdržljivost i dugotrajnost, dok je u SAD-u i većini europskih zemalja E klasa bila statusni simbol poslovnog čovjeka. U Njemačkoj je već desetljećima jako popularna i među gastarbajterima te taksistima, a neizostavni je dio i ponude rent-a-car tvrtki.

No, dok je naziv E klasa u uporabi od 1993., povijest Mercedesovih poslovnih limuzina mnogo je duža. Korijeni joj sežu u doba prije Drugog svjetskog rata. Mercedes s oznakom 170V (W136) prvi put je predstavljen na autosalonu 1936. u Berlinu, a kao i većina ranijih Mercedes-Benz modela bio je primjer luksuza i klase na kotačima. Uz izgled koji je podsjećao na sjajnog prethodnika (model W15), uspjeh i popularnost bila je zagarantirana i uskoro je postao najprodavaniji Mercedes, koji je do 1942. proizveden u 75.000 primjeraka. Ratne godine unovačile su i tu Mercedesovu limuzinu, pa je ona u vojničkim bojama i raznim oblicima krenula i na front. Istodobno, civilni su primjerci u kriznim vremenima praćenim nestašicama goriva pokazali iznimnu svestranost, a uz pomoć posebno dizajniranih kotlova i spremnika za pogon su koristili i plin proizveden izgaranjem drva i ugljena...

Foto: Daimler AG

Mercedesova postrojenja u Sindelfingenu nedaleko Stuttgarta teško su stradala u savezničkim bombardiranjima, ali nekim čudom na drugoj strani grada pogoni u Untertürkheimu bili su pošteđeni i čim su se ratna djelovanja smirila radnici su ponovno došli u tvornicu te krenuli u čišćenje i pokušaj obnavljanja proizvodnje. U početku se tu prema dozvoli savezničke uprave od preostalih dijelova izrađivalo samo bolničke i dostavne modele, ali je 1947. krenula i proizvodnja klasičnih primjeraka, koji su u početku bili namijenjeni samo za potrebe državnih službi. U svibnju 1949. predstavljen je 170D, model koji pamtimo kao četvrti osobni, ujedno i prvi poslijeratni serijski proizvođeni dizelski auto u svijetu. Posljednji od njegovih sveukupno 232.300 sklopljenih primjeraka proizvodnu traku napustio je 1955., odnosno dvije godine nakon što je predstavljen Mercedes 180 (W120), model poznat i kao Ponton. Nadimak koji je dobio zbog ravne podnice. Bio je to prvi auto sa samonosivom karoserijom i uskoro će to rješenje postati obilježje svih budućih modela. Istodobno s njime je predstavljena i trovolumenska forma karoserije, praktičniji i aerodinamički bolji oblik koji postaje standard za Mercedes.

Foto: Daimler AG

Šef dizajna u Daimleru od 1999. do 2008. Peter Pfeiffer, 180 smatra čak i začetnikom posve nove ere – Sve što je uslijedilo imalo je vrlo sličan oblik, pa možemo reći da je Mercedes 180 bez neke posebne namjere odredio glavne trendove u poslijeratnom razvoju autoindustrije. Ponton je dizajniran kako bi bio funkcionalan, ali ni Mercedes nije dugo mogao ignorirati kitnjaste forme američkih automobila, pa 1961. stiže W110, koji je zbog stražnjeg dijela nastalog po uzoru na Cadillace tog doba dobio i nadimak Heckflosse (repna peraja). Stražnju osovinu i ovjes naslijedio je od Pontona, ali novi Mercedes bio je pun tehničkih inovacija koje su i danas u uporabi, poput automatskog mjenjača, prednjih disk kočnica i motora sa šest cilindara u liniji. U sedam godina proizvedeno je 622.000 primjeraka, a zbog pouzdanosti i izdržljivosti postao je iznimno popularan među taksistima diljem svijeta.

Novi napredak stiže 1968., s modelom W114, u kojem Mercedes posebnu pažnju posvećuje komforu i upravljanju zahvaljujući novim rješenjima na ovjesu. A premda je podstavljena prednja armatura bila svjetlosnim miljama daleko od današnjih sigurnosnih sustava, baš je ugradnja tog elementa potvrdila rastuću brigu Mercedesa za sigurnost putnika u svojim vozilima. Isti pristup nastavljen je 1977. s modelom W123, kod kojeg je spremnik goriva pomaknut straga kako bi se smanjio rizik od eksplozije u slučaju sudara. S njim dolazi i serija inovacija kao što su ubrizgavanje goriva, ABS sustav te zračni jastuk, u početku samo na vozačkoj strani. Proizvedeno je gotovo 2,4 milijuna, a nadimak Klin dobio je zbog krutih linija i kutova. Mnogi se primjerci tog modela još uvijek koriste kao radni strojevi, a procjenjuje se da ih trenutno u Maroku približno 55.000 još uvijek aktivno radi u taxi službi.

Tijekom 1984. stiže W124, prvi model s kojim službeno u uporabu ulazi i naziv E klasa. Sjajno ga je dizajnirao Pfeifferov prethodnik Bruno Sacco, Talijan koji je prema mnogima autor nekih od najljepših Mercedesa posljednjih desetljeća. Za Karla Heinza Baumanna, inženjera koji je 26 godina radio na razvoju sigurnosnih elemenata, taj model, pak, predstavlja vatromet inovacija. – Nakon početnih koraka po pitanju sigurnosti putnika na modelu W123, W124 predstavlja pravi skok. Bio je pravi pionir, prvi auto projektiran za kutna crash testiranja, kod kojeg smo simulirali moguće nesreće u stvarnom svijetu, ponosno objašnjava Baumann. Sigurnosni aspekt kojem se pridao veliki značaj ujedno je utjecao i na konstrukciju karoserije. Strukture načinjene od čelika visoke čvrstoće u kombinaciji s naprednim multi-link stražnjim ovjesom učinile su ga krućim, ali ujedno i lakšim te boljim za vožnju.

U godinama koje su slijedile stigle su i nove generacije (W210 i W211), koje se još uvijek može često sresti u svakodnevnom prometu na cesti. Svaka je donijela je nešto novo, neku inovaciju koja je vožnju učinila sigurnijom, lakšom i udobnijom, a to ogromno naslijeđe u kombinaciji s modernim tehnologijama ugrađeno je sad i u najnovije izdanje E klase. Već u prvom kontaktu s novom generacijom te sjajne njemačke limuzine uočljiva je fokusiranost na sigurnosne aspekte, jer je u nju ugrađena ogromna količina tehnologije koja će vožnju učiniti još sigurnijom i lakšom.

 

Ukratko

Za američke turiste sedamdesetih bio je pravi šok kad bi uvidjeli da većina taksista u Njemačkoj vozi auto koji je u to doba s njihove strane Atlantika bio statusni simbol najbogatijih. Do prije kakvih desetak godina (a i danas se mogu sresti) Mercedes 200D W123 nije bio rijetka pojava kao taksi i kod nas

Robusnost i pouzdanost motora sa 4 cilindra i mjenjača sa 4 sinkronizirane brzine, donijela je trokrakoj zvijezdi već s modelom W136 zavidan uspjeh i vjernu klijentelu 1936. godine

Uz samonosivu karoseriju Mercedes je sa slavnim Pontonom lansirao i nezaustavljive dizelske motore sa 4 cilindra, koji su i bez posebnog održavanje mogli odraditi milijun kilometara. Trovolumenska karoserija s uvučenim blatobranima, koju je Mercedes pedesetih godina promovirao s modelom W120, brzo je postala standard za sve klasične osobne aute

U prednjem i stražnjem dijelu karoserije W110 (Repaš) osmišljene su deformirajuće zone - bio je to prvi europski automobil pri čijem se projektiranju radilo na sigurnosti putnika

 

1936.

Mercedes 170 V (W136) predstavljen je na salonu automobila u Berlinu, ali uspjeh stiže tek nakon rata. Na tržištu ostaje do 1955. godine, kad s proizvodnih traka silazi posljednji od 232.300 primjeraka.

Mercedes-Benz 260 D (Baureihe W 138, 1936 bis 1940). ;
Mercedes-Benz 260 D (W 138 series, 1936 to 1940).;
Daimler AG
 

1953.

U doba ekonomskog buma stiže W120, prvi poslijeratni model s kojim je predstavljena samonosiva karoserija. Popularnost stječe pobjedom u klasi dizelaša na utrci Mille Miglia 1955.

 

1961.

Tehnički direktor Mercedesa Fritz Nallinger osmislio je za W110 prvu strukturu za zaštitu putnika u slučaju sudara, a uz peraje jedna od osobitosti modela bio je brzinomjer s okomito postavljenom skalom

 

1968.

Sa serijom W114 (6 cilindara) i W115 (4 cilindra) Mercedes doseže milijunske brojke i planetarni uspjeh. Top model prepoznaje se po dvostrukim odbojnicima i otvoru ispod vjetrobrana

Wegbereiter: Der Mercedes-Benz 240 D 3.0 der Baureihe W 115 aus dem Jahr 1974 gilt als Pionier der leistungsstarken, modernen Diesel-Pkw. ;
The super diesel: Mercedes-Benz W 115 series 240 D 3.0 of 1974.;
Daimler AG
 

1976.

Za dizelske motore serije W123 milijunska kilometraža bez posebnih revizija uobičajena je norma. Posljednja generacija s metalnim odbojnicima danas je omiljena među kolekcionarima youngtimera

Reisewagen mit Sechszylindermotor: Die leistungsstarken Spitzenmodelle der Mercedes-Benz Baureihe 123 (1975 bis 1985) waren in den ersten Jahren an den rechteckigen Breitbandscheinwerfern zu erkennen, die später alle Baureihen bekamen. ;
Touring car with six-cylinder engine: The powerful top-of-the-range models of the Mercedes-Benz 123 series (1975 to 1985) could be recognised in the early years by their rectangular wide-band headlamps, later fitted to all model series.;
Daimler AG
 

1984.

Prije službenog usvajanje oznake E klasa, W124 u svojoj ponudi imao je i verziju s pogonom na sva četiri kotača. Jedan od najznačajnijih Mercedesa dizajnirao je Talijan Bruno Sacco

 

1995.

W210

 

2002.

W211

 

2009.

W212

 

2016.

W213

 

Izdvajamo

Iz drugih medija