Hoćete da dođem kočijom u Ministarstvo!? Tako je glasio nedavni odgovor Željka Jovanovića, ministra obrazovanja, očito iziritiranog pitanjem novinara je li mu neugodno što će uskoro dobiti novi Audi A6 3.0 TDI quattro. Smiješno. No, ne treba se previše čuditi. Ministar Jovanović samo je žrtva uhodanog sustava, u kojem se podrazumijeva da političari imaju luksuzni vozni park. Valjda kako bi stigli što više napraviti za vrijeme mandata... Šteta je jedino što smo zbog toga osuđeni slušati besmislice, koje samo ministrima zvuče kao pametne opaske. No, čisto da se zna, od hrvatskih političara posljednji se kočijom davne 1928. vozio Stjepan Radić, i to na posljednji počinak na zagrebačkom Mirogoju...
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
Gdje je uzrok toj silnoj bahatosti, posebno uočljivoj pri posljednjoj javnoj nabavi skupih auta? Nismo psiholozi, a još manje psihijatri, no čini nam se da u cijeloj toj priči svoje prste ima nitko drugi nego Josip Broz Tito, za života poznatog, između ostaloga, i kao zaljubljenika u luksuzne i nadasve skupe limuzine. “Ja nisam samo počasni član Auto-moto saveza - ja sam aktivni član. Ja sam najstariji član, jer sam vozački ispit položio još 1912!” Govorio je tako Josip Broz Tito, za koga povjesničari tvrde da je voziti naučio zahvaljujući tome što je bio test vozač u austrijskom AustroDaimleru. Za Tita se veže neposredno oko 290 automobila, u što se ubrajaju vozila u kojima se vozio ili ih je sam vozio, te vozila njegove bliske pratnje. Priče o Titovim automobilima pojedinci su digli na razinu znanstvene fantastike, a jedina je istina da je izučeni bravar obožavao automobile (uz još naravno, žene i cigare). Tito je posebnu strast dijelio spram američkih automobila, koje je uz Rolls-Royce Phantom V i jedino osobno vozio. Kabrioleti Cadillac Eldorado i Lincoln Continental bili su na Brijunima, a njima bi Tito osobno dočekivao goste u luci i odvezao ih do rezidencije, usput ih upoznavši s ljepotama otoka. Među njegovim putnicima svojedobno su se našle Sophia Loren, Elizabeth Taylor, Gina Lolobrigida, Indira Ghandi... Vozio je Tito i Nassera i Nehrua...
Osobno je vozio automobile isključivo u Hrvatskoj i to samo na Brijunima, a osim što je volio američke automobile, volio je kabriolete. Kabriolete je navodno voljela i Jovanka, ali prije svega iz razloga da je narod vidi. Tijekom II svjetskog rata Tito je od saveznika dobio na korištenje Jeep Willys. Bio mu je to inače prvi terenac u kolekciji. Kasnije je od Zastave dobio model AR 51, kampanjolu koju je koristio za lov. Range Rover je recimo prvi puta koristio 1972. u Sloveniji, a s njime ste ga mogli vidjeti i u Bugojnu gdje je Tito lovio medvjede. Terenac je bio i njegov posljednji izbor - Zastava/Fiat 1107 vukla je 1980. na prikolici njegov lijes do Kuće cvijeća. Nakon II svjetskog rata i velike pobjede, Maršal je na korištenje dobio Mercedes 540K (kojeg nije nimalo volio) i Horch 951A. Od Staljina je 1945. dobio blindirani Packard Twelve iz 1937. koji je korišten sve do kraja pedesetih godina. Bio je to prvi u nizu poklona na dva i četiri kotača koje je Maršal dobio. Američki predsjednik Eisenhower darovao mu je svojedobno Cadillac, britanska kraljica Rolls-Royce, od Zastave je dobio, ručno izrađenu Zastavu 102 (prvi Jugo), od Tomosa i Pretisa je dobivao motocikle, a automobile su mu darovali i iseljenici iz Kanade (Cadillac Series 62 iz 1946.), radnici tvrtki (Zagrebački velesajam Lincoln Continental Convertible 1965.). Svi su njegovi automobili nosili vojne pločice jer su bili u sastavu Gardijske pukovnije. Prilikom posjeta Austriji 1967. nisu mu to dozvolili pa je bila stavljena bijela pločica sa jugoslavenskim grbom. Prve službene kupnje za potrebe voznog parka druga Tita obavljene su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je kupljen Mercedes 300 (W186) i 300 Cabriolet D. Potom i službena pratnja dobiva prve Mercedes Pontone i to isključivo s benzinskim motorima (što će ostati trajno pravilo za sve daljne nabave).
Tita su za njegova života vozila samo tri službena vozača: Nikola Prlja, Ivan Kužnik i kao posljednji Marko Agbaba. Za potrebe Tita automobili su se kupovali na račun Skupštine (čiji je bio predsjednik), vojske (vrhovni zapovjednik) te protokola i policije (za potrebe pratnje). Josip Broz je u automobilsku povijest ušao kao “vlasnik” najvećeg broja primjeraka legendarnog Mercedesa 600 Pullman. Imao ih je čak 6, a od čega 2 Landauleta! Po tome se niti jedan svjetski državnik nije mogao mjeriti sa njime do kraja njegovog života. Tito se u šestotkama vozio sve do kraja sedamdesetih. Zavisno od ranga posjetitelja dijelio je automobil s njime ili je samo s Jovankom iz Landauleta mahao “razdraganoj” svjetini koja bi po direktivi bila dovedena na ulice da maše zastavicama ili cvijećem. U pratnji se još do sredine šezdesetih moglo vidjeti i nekoliko crnih Chevrolet Bel Aira, a potom se i pratnja preorjentirala na isključivo proizvode iz Stuttgarta. Bilo je tu Mercedesa repaša linije W111, modela 280S iz linije W108, sedamdesetih dolaze i produženi W114/115 te prve S klase W116. S slabljenjem zdravlja omiljenog Maršala u pratećoj koloni su se nakon 1975. mogla sresti i vozila hitne medicinske pomoći na bazi Mercedesa W115 u vojnoj SMB boji. Bio je to život sa stilom i luksuzom, a bez Quattro pogona i bijesne konjice. Pa zašto se uopće narod buni kad su za Maršala njegovi suvremenici zapravo obični amateri, a čiji automobili će postati obična sirovina pod prešom za kojom nitko neće suzu pustiti...