Ford Capri, VW Scirocco i Opel Manta harali su tržištem popularnih dostupnih coupea kasnih 1970-ih, a Renault je držao korak s modelima 15 i 17, no novi model je bio pred vratima.
Nakon četiri godine razvoja stigao je Renault Fuego (vatra na španjolskom) koji je predstavljen je u veljači 1980. godine, a na Salonu automobila u Ženevi u ožujku 1980. godine mogao se vidjeti i uživo.
Cilj je bio na kotače postaviti dostupan, atraktivan i prostran coupe na temelju provjerene tehnologije, a serijski se model izgledom nije jako odmaknuo od studije, pa je čak i neobičan dizajn naplataka ušao u proizvodnju.
Foto: Renault
Dizajn potpisuju Michel Jardin i Francois Lampreja koji su Fuego nacrtali pod paskom čuvenog auto dizajnera Roberta Oprona koji se proslavio dizajnom kultnih modela poput Citroëna SM, GS i CX ili Renaulta 25.
Kod izgleda veliki je naglasak stavljen na iznadprosječnu aerodinamiku (koeficijent otpora 0,347) i elegantan dizajn na kompaktnim mjerama: 436 cm dužine,169 cm širine i 131,5 cm visine. Usto, međuosovinski razmak dužine 244,5 cm odgovarao je sestrinskom modelu Renault 18, od kojeg je preuzet i velik dio tehnologije.
Posebnost izgleda je bila velika staklena kupola iznad prtljažnika što je podsjećalo na rješenje kod Porschea 924, te karakteristična vodoravna rebrasta crna traka koja se protezala oko cijelog automobila kao dizajnerska "caka". Uz prostranu kabinu i velik prtljažnik od 250 - 430 litara Fuego je bio sposoban i za komotna putovanja za četvero.
Kuriozitet: Renault Fuego iz 1982. bio je prvi automobil sa sustavom daljinskog zaključavanja. Također je prvi automobil koji je na upravljaču imao komande audiosustava.
Namjera je bila osvojiti najširu publiku sportskim stilom i praktičnošću i prostorom, neovisno o njezinoj kupovnoj moći.
Zbog toga je stvorena bogata ponuda; između osnovne inačice TL i najnaprednije inačice Turbo našle su se inačice GTL, TS, GTS, TX, GTX, pa čak i inačica s turbodizelskim motorom. Upravo s tim 2,1-litrenim turbo dizelašem Fuego je 1982. godine ponio titulu najbržeg dizelaša na svijetu koji je vozio do 180 km/h.
Prvi se Fuego nudio od 1980. s tri četverocilindrična atmosferska motora 1.4, 1.6 i 2.0, snage od 64, 98 i 110 KS sve redom poznati strojevi iz Renaulta 18 i Renaulta 20.
Najpopularnija verzija je bila sportska 2.0 GTX varijanta od 110 KS koji je do 100 km(h sprintao za 11 sekundi i vozio do 190 km/h.
Kasnije od kolovoza 1983., stigao je i najsnažniji Fuego GTX s novom "mapom" 1,6-litrenog motora kojem je dodan Turbo za ukupno 132 KS (potisni tlak od 0,75 bara u Garrett T3 turbopunjaču) i Solex rasplinjačima.
Devet sekundi do 100 km/h iz stajanja i 197 km/h najveće brzine bile su zavidne brojke čemu je pridonijela i mala masa od tek 1040 kg. Naravno, u marketinške svrhe iskorištena je tadašnja turbo era i sudjelovanje Renaulta u Formuli 1 s bolidom s turbo motorom.
Sada, 40 godina nakon predstavljanja, premda je s traka sišlo ukupno 265.367 primjeraka. francuska "Vatra" je doslovno iščezla s cesta. Zanimljivo, dio od tog broja je pronašao kupce i u Sjedinjenim Državama i Kanadi putem dilera AMC-a i to od samog početka do kraja proizvodnje, od 1980- do 1986. godine.
Može se reći i kako je Fuego pravi "svjetski auto" jer se osim u pogonima u Maubeugeu i Boulogne-Billancourt u Francuskoj, Fuego se proizvodio i u Palenciji u Španjolskoj, Santa Isabelu i Buenos Airesu u Argentini, u Los Andesu u Chileu te u Mariari u Venezueli sve do ranih 1990-ih godinama nakon kraja proizvodnje u Europi sve do ranih 1990-ih.