Lilli Bertone uspjela je ispuniti jedno obećanje - kompanija koju je pola stoljeća vodio njen muž Nuccio, 2012. u velikom je stilu proslavila 100. rođendan. No, borbena udovica, nevična umjetnosti diplomacije i poslovanja, na koncu ipak nije spasila tvrtku koja od Nuccijeve smrti plovi nemirnim vodama. Zbog stečaja, proglašenog 2008., Bertone grupacija Fiatu je 2009. prodala proizvodne pogone, a 2011. na aukciji i 6 prototipova iz privatnog muzeja. No, ni to joj nije pomoglo u spašavanju kompanije za čiju je propast u konačnici krivom proglašena baš ona - sud joj je lani odrezao kaznu od 4,5 milijuna eura zbog nesavjesnog poslovanja (plus još 3 milijuna njezinoj kćeri i šefu uprave). Činilo se da je sad jedini put za ostatak slavne tvrtke - potpuna likvidacija. No, sad je, doslovno u pet do ponoći, iz Londona stigla ponuda Man Brothers Arabian Group, islamska financijska institucija, koja je ponudila 9 milijuna eura za Bertone Design, te zasad nepoznati iznos kojem bi od grupacije otkupili prava na zaštitni znak Bertone. Ponuda je ozbiljna, bar kad je u pitanju iznos, ali ne i ponuđač, jer su oni najvjerojatnije tek paravan nekom trećem. Ako je to proizvođač automobila, to bi zasigurno bilo dobro rješenje za preostalih sedamdesetak zaposlenih, ali svi se pribojavaju špekulanata koji se žele samo domoći slavnog imena.
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
U posljednje dvije godine javljali su se i drugi talijanski, francuski i kineski lovatori, no nakon što bi se približili i podigli poklopac lonca s financijama, odmah bi pobjegli bez puno objašnjavanja, više im ni ime nije bilo zanimljivo... Što je čudno, jer je Bertone samo od kineskog FAW lani zaradio više od 20 milijuna eura i dogovorio sličan novi projekt. Zahvaljujući filijali otvorenoj u Kini započeta je suradnja i s drugim tamošnjim tvrtkama (Jiangling, BAIC i GAC), a narudžba je stigla i od Buicka. Istodobno, prototip Aston Martin Rapide Jet 2+2, pokazan lani u Ženevi, bio je naručen i skupo plaćen od strane privatnog kolekcionara... No, očito negdje drugdje curi, pa bez obzira odluči li se sud za likvidaciju ili prodaju Arapima, saga obitelji koja je ispisala neke od zlatnih stranica povijesti autoindustrije očito je okončana. Bertone više neće biti u vlasništvu obitelji, štoviše neće biti ni u talijanskim rukama. A bio je u njima od 1912., kad je graditelj kočija Giovanni Bertone osnovao vlastitu radionicu. Kvaliteta i poštenje brzo su mu donijeli puno narudžbi, po završetku Prvog svjetskog rata i prve za aute. Za njihovu nosivu, drvenu konstrukciju osobno je išao u šumu ne bi li izabrao samo najkvalitetnije drvo, koje je označio udarcem sjekiricom na čijem su tupom kraju bili inicijali GB.
Prvu suradnju s autoindustrijom Bertone ostvaruje s tvrtkom Diatto, za koju, po njihovim zamislima, 1921. radi prvu automobilsku karoseriju (za model SPA 23S), a iste godine na bazi Fiata 501 i prvu vlastitu karoserijsku kreaciju Sport Siluro Corsa. Dovoljno da idućih godina sklopi jake veze s mnogim talijanskim autoproizvođačima. Fast, Chiribiri, Aurea i SCAT samo su neke od šasija na koje je Bertone stavio svoje karoserije. Naravno, ne treba zaboraviti i dva najveća - Fiat i Lanciu. Vincenzo Lancia pohvalio je Giovannija i prorekao mu veliki i dugogodišnji uspjeh. Lancia je od njega naručio i specijalnu limitiranu seriju automobila na standardnoj mehaničkoj podlozi, što je i danas prepoznatljiva karakteristika uradaka sa znakom Bertone. Kao i rad za privatne naručioce koji žele ekskluzivan proizvod...
No, bez velikih narudžbi karoserija nije mogla dugo opstati i tad na scenu stupa Nuccio, koji 1933. prekida tek započeti studij i aktivno se uključuje u očev posao. Odmah kreće na jednogodišnju trgovačku turneju nudeći usluge radionice diljem Italije. I biva više nego uspješan, ponovno uspostavivši kontakt s Fiatom, od kojeg dobiva posebne narudžbe. U tom razdoblju rade i prva komercijalna vozila, a s Fiatom 527S Ardita 2500 i svoj najljepši auto u vremenuu prije Drugog svjetskog rata. Tim autom ujedno najavljuju i dolazeći val aerodinamičnih, oblih, a ujedno i elegantnih karoserija. Karoserije u radionici tih godina ručno radi pedesetak radnika, često i za vojna i ambulantna vozila.
Nakon rata Nuccio opet moli posao šefa Fiata, koji mu šalje poruku: Izrada specijalnih karoserija je mrtva, potraži si novi posao! Nuccio, međutim, odlučuje posljednji novac uložiti u još jedan pokušaj. Kupuje dva rabljena MG TD i oprema ih karoserijama koje sam kreira. Jedan je bio cabrio, a drugi coupe i oba u jesen 1952. pokazuje na Sajmu automobila u Torinu. Na taj sajam stigao je i bučni kaubojski odjeveni tip, kojemu pogled zastaje upravo na ta dva MG-a. Wacky Arnolt, kako se zvao taj čudni veseljak s pozamašnim kapitalom, bio je trgovac automobilima iz američke Indiane. Bez razmišljanja naručio je odmah 200 primjeraka engleza u talijanskom odijelu, a ubrzo sličan posao rade i s tvrtkom Bristol Cars. Tada stiže i narudžba Rudolfa Hruske iz Alfa Romea, početak dvadesetogodišnje plodne suradnje. Upravo Giulietta Sprint postaje prvi velikoserijski auto koji Bertone ne samo dizajnira već i izrađuje, pa tvrtka kraj Torina, u Grugliascu, 1957. radi moderni pogon za proizvodnja karoserija u kojem već 1959. radi 550 ljudi. Tamo tada nastaju i slavni NSU Sport Prinz, Aston Martin DB2/4 i Maserati 3500 GT. Slijede u kasnijim godinama i ljepotice poput unikatnog Ferrarija 250GT, kojeg radi za sebe, pa Lamborghini Espada te najproduciraniji Bertoneov uradak svih vremena, Fiat 850 Spider, u samo 8 godina proizveden u više od 140.000 primjeraka.
Tvrtka Bertone, čije status u međuvremenu postaje kultan, kreira i Lambo Countach, Lanciu Stratos, Audi 50, prvi VW Polo... Uz serijske modele nastaju i brojni prototipovi koji ne donose novac, ali su potrebni za dobar image. Tvrtka postaje i neviđeni rasadnik talenata. Franco Scaglione, Giorgio Giugiaro i Marcello Gandini samo su najzvučnija imena koja su stasala baš u toj, zadnjoj preostaloj talijanskoj dizajnerskoj kući u talijanskom vlasništvu. No, sad i kući koja to za sebe neće moći govoriti još zadugo...