Početak priče je izgledao otprilike ovako: 1939. godine mladi Béla Barényi dolazi na razgovor kod dr. Wilhelma Haspela, jednog od tadašnjih šefova Daimler Benza u Sindelfingenu. Stigao je na preporuku Karla Wilferta, šefa razvoja karoserija u Daimler Benzu, koji mu je uspio osigurati tek dvije minute u kojima je mladić sjedokosog gospodina trebao impresionirati svojim radikalnim idejama o konstruktivnim značajkama automobila budućnosti.
- Vi radite sve krivo, hrabro je Barényi kritizirao konstrukciju automobila Mercedes-Benza i njihovu lošu sigurnost za putnike, ali odmah ponudio i rješenja glede upravljača, šasije, karoserije... Dr. Haspel ga je s pažnjom i strpljenjem saslušao čak 22 minute. I zaključio razgovor riječima: “Gospodine Barényi kuća poput Daimler- Benza može vam odmah dati otvorene ruke, jer vi razmišljate 15 do 20 godina ispred vremena, ali sve što otkrijete, mi ćemo odmah zaštititi patentom.2
Barényi je tako preko noći dobio zvjezdani status u tvrtki koja je bila san svakog mladog inženjera. Za početak je, doduše, dobio na raspolaganje tek drvenu baraku s tri pomoćnika. Ipak, s njegovim dolaskom 1. kolovoza 1939. ujedno započinje i sistematski razvoj sigurnosti automobila u Daimler-Benzu.
Nakon vrlo kratkog vremena, točnije u veljači 1941., Barényi prijavljuje prvi patent. Radilo se o poprečnim ramenima na šasiji motornih vozila, koja su time ojačala putnički prostor. Ideja je odmah pretočena u praksu na cabrio izvedbi Mercedesa 170 W (W 136). No, njegova vizija bila je posve sigurna putnička ćelija, s dodanim zonama gužvanja sprijeda i straga.
Barényi je smatrao da auto mora biti stabilan, a ne labilan. Pod time je podrazumijevao da se karoserija mora sastojati od tri dijela, među kojima je srednji čvrsta vozačka kabina, koju će ostala dva dijela svojom deformabilnošću štititi od kinetičke energije pri sudaru, što je osmislio već 1937.
No, tek nakon završetka Drugog svjetskog rata ozbiljnije se posvetio toj ideji, pa 1945. i 1946. nastaju dvije studije, Terracruiser i Concadoro. U prvom slučaju radilo se o vozilu sa šest sjedala smještenih u strukturno čvrstu središnju ćeliju, koja je bila elastično zaštićena s plastičnim deformabilnim ćelijama sprijeda i straga, zaduženima upravo za upijanje kinetičke energije sudara. Slične značajke imala je i studija Concadoro, s jednom klupom za smještaj tri osobe i upravljačem u sredini. Tu je prvi puta Barényi demonstrirao i sigurnosni pokrov upravljača, sigurnosni upravljački stup, te skrivene brisače stakla.
Pod brojem DRP 854157 Barényi 23. siječnja 1952. konačno prijavljuje i patent za karoseriju sa zonama deformacije/gužvanja. Time je započela revolucija u proizvodnji modernih sigurnih karoserija, pa u jesen 1953. Daimler Benz prezentira Typ 180 (W 120), iz temelja nanovo konstruiran automobil. Bio je to prvi Mercedes sa samonosećom karoserijom u ponton-formi, s praktičnom Barényijevom trodjelnom idejom. Zahvaljujući X-okviru podvozja Typ 180 pokazao se kao vrlo stabilan i čvrst.
Konačna primjena Barényijeve ideje o zonama gužvanja realizirana je ipak tek u kolovozu 1959., dolaskom šestcilindarskih modela 220, 220 S i 220 SE iz nove linije W 111. Cijela generacija dobila je zahvaljujući stražnjim amerikaniziranim perajama naziv Heckflosse, no najvažnije se nije moglo vidjeti na prvi pogled. Karoserija je bila konstruirana u tri djela, no Barényi je tu vodio računa i o tome da pri sudaru motor klizne ispod vozačke kabine, kao i da upravljačka poluga ne dođe u dodir s vozačem. Svi dijelovi pogonskog agregata poslagani su na način da pri udaru ne naprave blok, već da klize jedan pored drugog. Osim toga, Barényi je očistio i interijer. Čvrste i oštre elemente koji su stršali iz kabine zamijenio je uvučenim ručicama za otvaranje vrata, presvučenom armaturnom pločom, rubovima prozora... Kolo upravljača imalo je sigurnosni pokrov, ogledalo u interijeru je pri jačem udaru ispadalo iz svojeg ležišta...
Mercedes-Benz otišao je uskoro i korak dalje - 1959. započinju sistematski provoditi crash-testove da bi na temelju praktičnih rezultata došli do novih sigurnosnih rješenja, a Barényi je autor i krova druge generacije SL (W 113), čiji je karakteristični pagoda krov osim estetike nudio i odličnu sigurnost. A da je otac više od 2500 patenata doista bio ispred vremena govori i to da njegova ideja skrivenih brisača ispod ruba produženog poklopca motora, primijenjena po prvi puta tek 1979. na S-klasi linije W 126, datira još iz 1951. godine!