VREMEPLOV

Ovo su najveći tragičari u autoindustriji: u krivo vrijeme na krivom mjestu

The Chevrolet Brothers entered two cars in the 1916 Indy 500, one driven by Arthur and the other, shown here, driven by Louis. (05/19/2011)
Wieck

Povijest proizvodnje auta prožeta je otužnim životnim pričama čelnika tvrtki. Neki od njih došli su do vrha i onda propali, neki su postali žrtvama urota, konkurencije ili loših procjena. A neki su se jednostavno propili...

Prodao sam ti automobile, prodao sam ti i prezime, ali nisi kupio moj ponos, - vikao je u listopadu 1913. Louis Chevrolet (1878-1941.) na proračunatog Williama Duranta, kada mu je ovaj priopćio da umjesto proizvođača prestižnih modela, kako je sanjao Louis, od marke Chevrolet želi stvoriti tvrtku koja će masovnošću konkurirati Fordu. Kvaliteta za cijenu – bio je plan Duranta kad je 1911. svoj kapital i Louisovo prezime objedinio u novu marku na tržištu - Chevrolet. S obzirom da Louis nije želio bagatelizirati obiteljsko prezime, prvi Classic Six zapravo je i posljednji s Louisom kao članom uprave tvrtke. Chevrolet je dobivene milijune 1921. uložio u novu tvrtku Frontenac Motor Company, ali iz nje nikada nije izašao serijski automobil. David Dunbar Buick (1854-1929.), još je jedan od nesretnika čije je obiteljsko prezime Durant iskoristio za vlastiti probitak i zaradu.

Kao talentirani izumitelj bio je sjajan, ali o biznisu nije imao pojma. Buick je karijeru započeo kao vodoinstalater, patentirao je metodu nanosa porculana na čelične kade i umivaonike, a potom je patentirao i emajliranje. Zaradu od tog posla prvotno je 1902. uložio u tvrtku za proizvodnju motora za traktore i čamce, da bi nakon neuspjeha pokrenuo Buick Manufacturing Co. No, proizvodeći aute Buick je manje zarađivao, a više gubio novac, pa je 1904. kontrolu preuzeo Durant. Koju godinu kasnije morao je i otići iz tvrtke. Durantu je, naime, toliko išao na živce da ga je 1908. udaljio iz tvrtke, doduše uz pozamašnu otpremninu. David, nažalost, nije znao s novcem. Ulagao je u naftni posao i nekretnine, i baš u svemu bio neuspješan. Na kraju, sa 72 godine na leđima, završio je prilično turobno, kao domar u obrtničkoj školi u Detroitu.

Buick i Chevrolet, dva slavna prezimena, samo su djelić dugačkog popisa tragičara u autoindustiji.

A taj popis uključuje i beskrupuloznog i karizmatičnog Williama Duranta (1861.-1946.), koji se nije baš nauživao u bogatstvu i slavi, stečenoj dijelom i na tuđim prezimenima. Povijest tako pamti da je 16. rujna 1908. osnovao General Motors, ali i da je 1936., nakon niza neuspjeha u autoindustriji, sa 75 godina potpuno bankrotirao trgujući dionicama na Wall Streetu.

 

Braća Dodge

Braća pokleknula pod alkoholom

U trenutku svoje smrti John (1864.-1920.) i Horace (1868-1920.) Dodge bili su jedni od najbogatijih Amerikanaca. Braća su 1901. osnovala tvrtku za proizvodnju dijelova za bicikle, a u istoj radionici nastali su i mjenjač te motor za Oldsmobile Curved Dash te kasnije i Fordove modele. Prvi Dodge napravljen je tek 1914., a samo tri godine kasnije Ford je otkupio tvrtku. Braća su postala milijunaši, no nisu se nauživali bogatstva. Bili su teški alkoholičari i Horace je umro od ciroze jetre dok je Johna svladala obična gripa. Svaki brat imao je nekretnina u vrijednosti 20 milijuna dolara, a one su pripale udovicama. Koje su, spomena radi, njihovom prodajom pet godina kasnije zaradile sedam puta veći iznos...

Carl Borgward

Zbog ponosa ostao na prosjačkom štapu

Paket s kavom i rakijom bio je dar koji je 2000 radnika dobilo uz plaću kao znak pažnje njihovog šefa Carla F. W. Borgwarda (1890.-1963.). Smatrali su da je to znak pažnje za vjernost tvrtki. Tek koji dan kasnije, kada su im poštom uručeni otkazi, postalo im je jasno da je to otpremnina. Borgwarda, koji je u svom portfelju imao marke Llyod, Borgward, Hansa i Goliath, smatrali su najkreativnijim njemačkim automogulom. Sam je u plastelinu dizajnirao svoja vozila i bio test-vozač. Chrysler mu je 1955. nudio 200 milijuna dolara za 51 posto vlasništva, no ponudu je s gnušanjem odbio. Krajem 1960. je bankrotirao.

José Ignacio López

Špijun stoljeća umalo poginuo pod kamionom

“Patka je postala predebela da bi mogla poletjeti!” Tako je metaforički Ferdinand Piëch obrazložio dovođenje José Ignacio Lópeza (1941.) u VW. Baskijski inženjer trebao je svojim dolaskom 1994. reducirati troškove, reorganizirati inertnu birokraciju i neefikasnu proizvodnju. Dakle, napraviti sve ono što je radio u General Motorsu, iz kojega je sa sobom donio i oko 2 milijuna stranica tajnih dokumenata. VW i GM su naposlijetku 1997. postigli dogovor o odšteti kojom je VW morao General Motorsu platiti 100 milijuna dolara, a i do 2004. još od američke tvrtke kupiti autodijelova u vrijednosti od milijardu dolara. Godinu kasnije López je jedva preživio prometnu nesreću, kada je završio ispod šlepera koji je pokupio njegov Audi 80. Slučajnost?

John Zachary De Lorean

Ipak nije pomirio protestante i katolike

John Zachary De Lorean (1926.-2005.) počeo je karijeru u Packardu, da bi 1959. došao u Pontiac (GM). gdje je osmislio model GTO i začeo eru muscle carsa. Nakon što je 1970. prešao u Chevrolet, utrostručio je prodaju u tri godine. Premda su ga mnogi smatrali tek slatkorječivim playboyem, zavodnikom i kockarom, činilo se da mu ne gine čelna pozicija u General Motorsu. No, tvrtku napušta 1974. kako bi ostvario san. DMC-12 postao je noćna mora britanske vlade, koja je subvencijama od 180 milijuna dolara u tvornicu izgrađenu u predgrađu Belfasta, mislila pomiriti protestante i katolike. John je za 25 milijuna oženio i Bank of America i cijeli niz privatnih investitora kojima je obećavao barem 20.000 auta godišnje. Proizvodnja je pokrenuta u siječnju 1981., da bi već 24. prosinca 1982. radnici napravili posljednji, 8583. primjerak.

Wendelin Wiedeking

Od kuhara do šefa kuhinje

Wendelin Wiedeking (1952.) došao je na čelo Porschea 1993. i tvrtku učinio najprofitabilnijim proizvođačem auta na svijetu. Na račun svojih zasluga 2008. je proglašen i europskim manadžerom godine, a iste godine Porsche je imao veću dobit nego li ostvaren promet!? Wiedeking je po odlasku iz Porschea otvorio restoran, no 2014. će uspješna karijera dobiti sudski epilog. Naime, na sudu će on i bivši mu šef financija Härter morati obrazložiti što su svojedobno skuhali u Porscheu. Transakcije s cijenom dionica Porschea i Volkswagena, te preuzimanja nisu izgleda bila čisti posao...

Andre Citroën

Široka ruka ga dovela do bankrota

“U automobilskoj industriji vas može održati jedino stalni napredak!“ Ovaj savjet dao je 1917. Andre Citroën (1878.-1935.) svojim suradnicima, netom nakon što su saznali da je šef odlučio ući u automobilski biznis. Bio je čovjek jakog karaktera i širokih svjetonazora, koji je 1919. odlučio Francusku uvesti u eru motorizacije. Imao je cilj postati vodećim europskim proizvođačem automobila. No, postao je tek najinovativnijim. Nova tvornica i Traction Avant doveli su ga do bankrota 1934., kada je tvrtku morao prodati braći Michelin te tako ostao bez svega. Te nedaće uništile su ga mentalno i fizički, zbog čega je ubrzo i umro. Šteta, jer je svoje globalne ambicije, talent, vizionarstvo i marketinški duh, Andre uvijek podređivao socijali. Prvi je osnovao tvorničku kantinu s nižim cijenama za radnike, uveo besplatnu ambulantu, zapošljavao i slijepe osobe, gradio sportska igrališta...

Preston Thomas Tucker

Prodao auto koji nikada nije napravio

Vizionar ili šarlatan, promotor ili trgovac, svetac ili najobičniji grešnik? Preston Thomas Tucker (1903.-1956.) odlučio je 1948. tržištu ponuditi revolucionarni Tucker 48. Auto je imao disk kočnice i nezavisni ovjes na svim kotačima, sigurnosne pojaseve sprijeda i straga, kokpit obložen spužvastom smjesom, sigurnosni vjetrobran, zone gužvanja karoserije... Barem na papiru. Premda je uspio prikupiti čak 25 milijuna dolara, što prodajom dionica tvrtke ulagačima, što potencijalnim trgovcima (prodao je trgovačku franšizu čak 1877 puta, svaku od 7500, pa do 30.000 dolara), niti jedan serijski auto nikad nije proizveden. Jedan prototip i 50 predserijskih primjeraka bio je rezime cijelog posla. Špekulativno poslovanje je potom istraživala i državna komisija, koja je Tuckera proglasila nevinim, ali su ga mediji svejedno razapeli, a on je sam bankrotirao. Čitava priča je toliko intrigantna da je o Tuckeru napravljen i film, koji je režirao oskarovac Francis Ford Coppola, s Jeffom Bridgesom u naslovnoj ulozi.

Henry Ford II

Ime oca obezvrijedio lošim proizvodom

Kako bi dobio veći kolač tržiša te bio konkurentniji u odnosu na GM i Chrysler, Ford je 1958. na tržište izbacio marku Edsel. No, ambiciozno najavljen iskorak, koji je još k tome na protivljenje obitelji nazvan prema sinu jednicu staroga Henryja, završio je potpunom havarijom. Dizajnerski promašen, s maskom koja je mnoge podsjećala na vaginu, Edsel se niti približno nije prodavao prema očekivanjima. Između ostaloga, propasti je pridonjelo i teško izgovorljivo ime, kao i prilična cijena limuzine nazvane Ranger. Proizvodnja je ugašena već 1960., iako Ford nikad službeno nije priznao da je riječ o promašaju. Za rukovodstvo to je jednostavno bio automobil ispred svojeg vremena. No, ta je trogodišnja avantura stajala Ford čak 350 milijuna dolara. Odnosno, čak 2,8 milijardi dolara, preračunato u današnju vrijednost. Zanimljivo, kao najodgovornijeg za debakl povijest pamti Henryja II Forda, Edselovog sina i tada prvog čovjeka odbora direktora Forda, iako se ovaj od starta protivio imenu Edsel, smatrajući nepriličnim što će očevo ime stalno gledati po haubama. No, na kraju ga se nije nagledao...

Jürgen Schrempp

Skupo vjenčanje i još skuplji razvod

Čin sjedinjenja Daimlera i Chryslera 1998. označen je sinergijom stoljeća u autoindustriji. Tom je prigodom Jürgen Schrempp (1944.) slavodobitno pozirao fotografima, zajedno s Bobom Eatonom, koji je u ime Chryslera potpisao kapitulaciju. Međutim, bračna idila kratko je trajala. Već 2005. investitori su zatražili Schremppov skalp zbog gubitka 60 milijardi dolara na tržištu dionica. Svejedno, ostaje zapisano da se kontraverzni Schrempp u karijeri u Daimleru uspeo od mehaničara do predsjednika uprave.

Izdvajamo

Iz drugih medija