Nesuđeni poduzetnik Milan Bogović odlučio je u siječnju otvoriti kemijsku čistionicu na zagrebačkoj Trešnjevci. Strojeve će uzeti na leasing, imao je jamca za kredit. Odlazi u Raiffeisen Leasing i diže kredit, no kažu mu da jamac nije dobar. Iako je riječ o jakoj tvrtki, tvrdi naš sugovornik, preporučuju mu svog buy-back jamca, dobavljača s kojim ova Leasing kuća surađuje. Instrument osiguranja je, dakle, povratna garancija, tzv. buy-back, koju izdaje prodavatelj radnog stroja.
Tako je Bogoviću buy-back jamac postala tvrtka Lemia iz Lučkog, koja, među ostalim, uvozi i prodaje strojeve za kemijsko čišćenje i servisira ih.
Zašto je nemoguće biti poduzetnik u Hrvatskoj?
- Što ću, pristajem na uvjete ako mislim dobiti kredit, moj buy-back jamac treba odrediti što sve moram napraviti da mogu dovesti strojeve i pokrenuti posao - opisuje Bogović.
Strojevi koštaju 60.000 eura - dvije pegle, perilice, sušilice, stroj za kemijsko čišćenje. Kredit je na pet godina, s kamatom od 10 posto. Leasing kuća je tražila 25 posto učešća. On pristaje.
Čudni zahtjevi
Potom traže da plati još 25.000 kuna. To je, kažu, za putne troškove dobavljaču, za transport strojeva iz Italije. Sad je to 30 posto učešća.
On pristaje.
Pa ga zovu da poveća učešće za još 10 posto - to bi sada trebalo biti 40 posto!
- Kažem im da mi nije jasno zašto se mijenjaju uvjeti - jada se. U međuvremenu je unajmio dvoetažni prostor na Trešnjevci u kojem je već bila kemijska čistionica. Mjesečni najam je koštao 11.500 kuna, počeo ga je plaćati. Međutim, leasing društvo, kaže, ne odobrava kredit dok ne pristane na dodatnih 10 posto učešća, ukupno 40 posto učešća. Odnosno 24.000 eura koje čovjek treba kešnuti unaprijed. Pristao je.
Sada kemijsku čistionicu treba opremiti prema uputama dobavljača, tvrtke Lemia. Inženjeri tvrtke slažu plan radnog prostora. Prema njihovim uputama, kaže poduzetnik, razvodili su struju i plin, radile su se nove sklopke, ovisno o tome gdje su odlučili staviti koji stroj. Naime, neki su strojevi na plin. Poduzetnik uređuje put do lokala, daje izraditi svjetleću reklamu, sklapa ugovor s HT-om, kupuje pult, uređuje izlog, prima radnice... to ga je koštalo 10.000 eura. Unajmljuje dizalicu da iskrca strojeve i smjesti ih.
Opet problem
- U tom trenutku novi problem. Pola strojeva radi na plin, pola na struju. Planirano je da dio strojeva ide u prizemlje, perilica i sušilica, kao vešeraj, a ostatak na prvu etažu. Upravo zato su tehničari dobavljača radili plan opreme prostora. Kad su stigli strojevi, kažu mi da ne mogu ići u prizemlje jer plin nije razveden!? I da ih sve moram staviti na prvu etažu. Ne mogu vjerovati, oni su pripremali prostor, sad plaćam dvoetažni lokal, a postajem jednoetažni. Hajde, pristajem, samo da počnem raditi - tumači. Ali, tu nije kraj. - Otvaram kutije. Poslali su mi sušilicu na struju, a naručio sam na plin. To moramo mijenjati. Konačno stiže velika sušilica na plin, ona mora na prvu etažu. Otvaram dalje, poslali su mi malu perilicu, onu kućnu od tri kilograma, a za kemijsku treba najmanje ona od 10 kilograma robe. Dobavljač Lemia pristaje zamjeniti stroj, ali opet novi problem: ova nova, veća košta 4.000 eura više - opisuje Bogović.
Opet ide do Raiffeisen Leasinga. Traži još 4.000 eura kredita. Direktor odbija.
- Tražili ste mi učešće od 25 posto, pa 30, pa 40, morao sam pristati, vaš dobavljač sve je zeznuo s opremom i kalkulacijom i sad nemam gotovine, otišlo mi je za pokretanje posla 34.000 eura, a još nijednu mušteriju nisam uslužio. I ne mogu dobiti još 4.000 eura na kredit? - žali se. Ne. Četiri je puta odlazio na sastanak, odgovor je ne.
Dodatno mu je, nastavlja, dobavljač Lemia naplatio 2.000 eura za kompresor koji je nužan, ali ga nisu uračunali u obveznu opremu. Taj je novac jedva skupio, kaže. To je sad 36.000 eura.
Konačno počinje raditi.
Nakon nekoliko dana dolazi tehničar tvrtke Lemia koji u strojeve za kemijsko čišćenje stavlja perklor tekućinu (otopinu) za čišćenje. Ona košta 15.000 kuna. Srećom, kaže, to je mogao kupiti na kreditnu karticu. To je već 38.000 eura za posao koji nije pokrenuo. I konačno dolazi inženjer koji radi završni atest.
Opasne tvari
- Kaže čovjek: ova sušilica na plin ne smije biti u kontaktu sa strojem za kemijsko čišćenje zbog perklora. To je vrlo opasno zbog isparavanja! Kad radi jedan stroj, ne smije drugi. Poludio sam, opet idem u Raiffeisen, kažem im da ispada da dva stroja ne smiju biti u istoj prostoriji, a sve je uređivao njihov dobavljač! - tumači. Radio je 26 dana i odustao. Kako će voditi posao bez dva osnovna stroja: za pranje i sušenje rublja!? Odlučio je odjaviti leasing.
- Kažu mi da će mi propasti 40 posto učešća. Može propasti 15 posto, zašto 40 posto?! Zato što imate buy-back garanciju, dobavljač strojeve mora uzeti natrag, kažu. Super, a to što sam ja naručio bijelo, a on mi isporučio crno, to nikom ništa - tumači nesretni poduzetnik.
Bilo je tu još troškova. Dvije rate osiguranja na imovinu, dvije plaće radnicama. Tužio je Raiffeisen Leasing i tvrtku Lemija. - Leasing je zaradio na prodaji kredita i strojeva, Lemia je vratila strojeve natrag, a ja sam izgubio 40.000 eura - zaključuje Bogović.
Tužbu je digao u veljači. Još nije zakazano niti jedno ročište.
Leasing: On je odabrao dobavljača
U poduzeću Lemia tvrde da je sve što je on rekao tendenciozno te nema uporište u istini.
- On se preračunao te je, kad je shvatio da će poslovati sa gubitkom, odlučio izići iz leasinga - tvrdi Denis Leljak, direktor Lemije.
- Ugovor je sklopljen uz suglasnost obiju strana. Tvrtka Arx Purgatio je sama odabrala dobavljača i vrstu te količinu strojeva - kažu u Raiffeisen leasingu. Tvrde kako su poslovali po zakonu, poštujući sve propise i procedure.