Usporavanje rasta bruto domaćeg proizvoda u zadnjem kvartalu prošle godine i manji rast od predviđenog BDP-a za cijelu 2017. bili su povod za razgovor s Davorom Majetićem, glavnim direktorom Hrvatske udruge poslodavaca, koji, naravno, nije zadovoljan takvim “razvojem situacije”.
“Već dugo upozoravamo na to da bez provođenja reformi, koliko god to izlizano zvučalo, Hrvatska neće moći ostvariti veći rast BDP-a i da će nam se dogoditi usporavanje rasta i razvoja gospodarstva. Zadnji put smo u prosincu 2017. upozoravali na to kad je naš HUP Skor, koji ima 73 indikatora u okviru 12 područja i većinom su usporedivi sa 10 tranzicijskih zemalja unutar Europske unije, pokazao da je ukupni HUP Skor za Hrvatsku 36 i da smo zadnji na toj listi. Najbolje plasirana Estonija ima Skor 65, a nama je najbliže Slovačka s HUP Skorom 46. Dakle, očito je da jako zaostajemo za konkurentskim državama kad je riječ o područjima: produktivnost i konkurentnost, stanje državnih financija, učinkovitost javne administracije, opterećenje gospodarstva, investicijske i poslovne barijere, poduzetnička klima, kvaliteta pravosuđa, obrazovanja, zdravstvenog i mirovinskog sustava, fleksibilnost tržišta rada, učinkovitost javnih poduzeća, poticanje investicija i ponuda kapitala. Naravno, jedno od pitanja koje HUP Skor ne mjeri, ali koje svakako smatramo iznimno važnim kako bismo mogli kao društveno iznjedriti kvalitetna rješenja za te probleme, jest socijalni dijalog koji svakako nije na zadovoljavajućoj razini.”
Čime niste zadovoljni kad je riječ o socijalnom dijalogu?
- Riječ je o tome da resorna ministarstva još premalo i nedovoljno uključuju poslodavce, ali i sindikate u izradi zakonskih i podzakonskih akata, a onda imamo probleme, poput Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi. Ako su autori zakona imali dobre namjere, ne znači da ishod mora biti dobar. Na primjer, proizvođači se bune protiv tog zakona, a konačni rezultat mogao bi biti da će trgovački lanci jedan dio hrvatskih proizvoda jednostavno zamjenjivati uvoznom robom.
Koja su od tih 12 područja posebno kritična, odnosno ispod razine hrvatskog indeksa?
- Ispod razine hrvatskog HUP Skora koji je 36, područje je opterećenja gospodarstva koje je u 2017. palo na 18, sa 19 u 2016., tržište rada ostalo je na razini od 21, obrazovni, zdravstveni, mirovinski i teritorijalni ustroj, mjereni kao jedan pokazatelj, došli su do iznosa od 26 i povećali su se za četiri poena u odnosu na 2016., ali je to još premala razina, a kritični su ponuda kapitala i poticanje investicija čiji Skor iznosi 35. Kada kažemo ‘kritični’, to znači da su lošiji od ostalih područja mjerenja u odnosu na ukupni Skor. S druge strane, područja koja su iznad hrvatskog HUP Skora 36 ujedno su znatno ispod razine nama konkurentnih tranzicijskih zemalja. Već dugo naš gospodarski rast i razvoj zaostaje za tim državama, a ako hitno nešto ne poduzmemo, ta će se razlika još više povećavati. Sukladno rezultatima, a i našim svakodnevnim iskustvima, kao i općem stanju u društvu, pri čemu mislim na istodobni nedostatak radne snage i snažno iseljavanje građana, prioritet mora biti rješavanje opterećenja gospodarstva i tržište rada. S tim da nam je daljnja fleksibilizacija tržišta rada možda i glavni zahtjev koji upućujemo našim socijalnim partnerima, a treći prioritet jest upravo poboljšanje socijalnog dijaloga.
Zahtijevate daljnju fleksibilizaciju tržišta rada?
- Da. Vlada je najavila promjene u radnom zakonodavstvu u drugom dijelu godine, ali moramo vidjeti u kojem smjeru će to ići. Osim putem Zakona o radu, tržište rada regulirano je s oko 25 zakona, a na začelju smo po rigidnosti radnog zakonodavstva u Europskoj uniji, samo Njemačka ima rigidnije zakonodavstvo, ali znamo koja je kvaliteta ostalih njemačkih institucija, gospodarstva i društva i koje su njihove globalne, ne samo regionalne konkurentske prednosti. Moramo omogućiti još veću dinamiku na tržištu rada, da poslodavci mogu lakše i brže zapošljavati u nekim izvanrednim situacijama, ali i otpuštati radnike u pojedinim neprilikama prema jasno definiranim uvjetima. Moramo omogućiti lakši rad od kuće, rad za nekoliko poslodavaca, a sve to kako bismo dinamizirali gospodarstvo i omogućili veće zapošljavanje, ali i veće plaće. To onda zahtijeva i veću usklađenost tržišta rada i obrazovanja, ne samo visokog, nego i zanatskog, stručnog. To ne znači da će prekvalifikacije za posao bez fakultetske diplome moći radniku donijeti puno posla i male plaće, jer, na primjer, vrhunski kuhari zarađuju jako dobro.
Da, vrhunski kuhari zarađuju više nego dobro, ali većina kuhara, pogotovo mladih kuhara, ima mizerne plaće?
- E, tu sada dolazimo do problema malih neto plaća u Hrvatskoj, u velikom segmentu tržišta rada. Ono na što mi u HUP-u upozoravamo jest to da ne trebamo gledati na ukupnu sliku izolirajući neke situacije u kojima je bilo jasno da su radnici potplaćeni. Opći je problem, međutim, u tome što poslodavci većinom nemaju prostora za isplatu većih plaća, zbog previsokih poreznih i parafiskalnih opterećenja, ali i neizravnih troškova povezanih s ‘opsluživanjem’ državne birokracije. Kada se iz računice izbace velike banke, telekomunikacijske i farmaceutske kompanije, profit ostatka ekonomije, a to je golem dio domaćega gospodarstva koje čine mala i srednja poduzeća, kao i velike tvrtke koje nisu kapitalno intenzivne, iznosi od tri do pet posto. Dakle, oko 95 posto ukupnog poslovanja, prihoda tih kompanija, odlazi na plaćanje radnicima, dobavljačima, državi. Iz toga je jasno da oni nemaju prostora za povećanje neto plaća, osim ako država ne smanji svoje namete i poveća učinkovitost javnih servisa i javnih poduzeća jer istodobno moraju zadržati konkurentnost cijena svojih proizvoda i usluga. Svakom poslodavcu, osim u incidentnim iznimkama, jako je stalo do toga da ima dobre radnike u tvrtki, a zna da ih može zadržati samo dobrim plaćama i uvjetima rada.
Sindikati će vas na to pitati do koje razine treba smanjivati poreze, navodeći da poslodavci već za minimalno 120 tisuća ljudi plaćaju umanjene doprinose za zdravstvo i mirovine na temelju raznih zakonskih olakšica? Od čega će država plaćati javne servise ako se porezi i prihodi budu smanjivali i dalje?
- Od većeg zapošljavanja koje će donijeti reforme, a onda i većih plaća. Od toga će rasti prihodi države ili će barem biti stabilni. Udjel državne potrošnje u BDP-u na razni je od oko 48 posto, što je otprilike na razini najbogatijih i najrazvijenijih država EU, a znatno iznad tranzicijskih zemalja, od kojih samo još Bugarska ima manji BDP po stanovniku od Hrvatske. Brojke jasno pokazuju da smo porezno preopterećeni u odnosu na jačinu i razvijenost gospodarstva i to nas guši u privlačenju investicija, jednostavno, nismo država u kojoj se isplati investirati. Kada tome dodate to da smo kao država institucionalno neučinkoviti, ne treba biti previše pametan da se shvati zašto ljudi odlaze. Provodimo istraživanje među novim emigrantima iz Hrvatske kako bismo vidjeli razloge zbog kojih odlaze. Sigurno je da su to nedostatak posla i niska razina plaća, ali vjerujemo da je među prvim razlozima i niska razina kvalitete institucija na svim razinama.
Inicijalni posao detektiranja i smanjivanja administrativnog opterećenja obavljaju u Ministarstvu gospodarstva, ali se čini da su previše usamljeni u tom poslu.
- Oni imaju našu podršku, ali se čini da nemaju podršku ostalih ministarstva i svih razina Vlade i vlasti. Premalo je dosad napravljeno u vezi s tim, a mnogo se očekuje, jer je riječ o milijardama kuna ušteda za poslodavce i građane.
HUP je načelno bio dao podršku lex Agrokor. Kako gledate na iznuđenu ostavku Ante Ramljaka?
- Lex Agrokor podržali smo jer daje dodatno vrijeme vjerovnicima da se dogovore i omoguće restrukturiranje i tvrtkama dužnicima i dobavljačima robe i usluga. Situaciju s Ramljakom ne bih posebno komentirao, osim što smatram da taj proces treba prepustiti vjerovnicima, pa ako je sve u skladu sa zakonom, ne vidim zašto bi se politika uopće u to miješala.