Tečaj švicarskog franka vratio se ovih dana praktično na razine kad se smatralo da su krediti u švicarskim francima povoljniji od eurskih ili kunskih kredita? Što sad? Hoće li nekim dužnicima ispasti povoljnije da su zadržali kredite u švicarcima umjesto da su pristali na masovnu konverziju?
Potez Milanovićeve vlade
Kad je u siječnju 2015. pod pritiskom domaćih političkih očekivanja švicarska centralna banka odlučila napustiti četverogodišnju politiku vezanja švicarskog franka uz euro, nastupila je panika na globalnim financijskim tržištima. U jednom danu, sa srijede na četvrtak, vrijednost jednog eura srozala se sa 1,2 franka na samo 0,85 franaka, brojni hedge fondovi u svijetu pretrpjeli su ogromne gubitke, švicarsko dioničko tržište je kolabiralo, a otada pa u godinama koje dolaze počela se razvijati drama u svim zemljama koje su zabilježile značajni rast kredita vezanih uz švicarske franke.
Zbog stotina tisuća osobnih financijskih drama građana koji više nisu mogli otplaćivati kredite u švicarcima, u nizu zemalja tzv. Nove Europe mijenjana je zakonska regulativa, tražena su rješenja, aktivisti i vlasti ulazili su u više ili manje oštre sukobe s bankarima, vođene su i još se vode brojne sudske bitke…
Mislav Tolušić, koji se na liberalu.hr osvrnuo na to što je franak opet osjetno oslabio prema euru, dobro je primijetio da će se sada potezi vlade Zorana Milanovića, koja je tražila rješenje za problem dužnika u švicarcima, početi gledati u drugačijem, manje popularnom svjetlu.
Od valutne konverzije kredita prošlo je oko dvije godine, a samo u 2017. švicarac je oslabio oko 8,5 posto te, kako je primijetio Tolušić, vratio se na na razliku prema euru u odnosu na trenutak kad je švicarska centralna banka prestala kontrolirati tečaj na samo 2,7 posto razlike. To, pak, znači da bi danas krediti u švicarcima bili jeftiniji nego ovi konvertirani u eure jer su u startu švicarci krenuli s nižim kamatama. Što ako bi oni koji su konvertirali stambene kredite u švicarcima u konačnici ipak prošli bolje u švicarcima? Mogu li iznova tužiti ministra financija (kojeg - bivšeg Lalovca?), Ministarstvo, Vladu ili, pak, banke?
Tko će snositi trošak
Nadalje, HNB je procijenio, uočio je Tolušić, da je HNB procijenio kako je ukupni gubitak banaka zbog konverzije oko šest milijardi kuna. Zbog toga su banke tužile Hrvatsku te je vrlo moguće da će porezni obveznici snositi trošak konverzije. Hoćemo li imati situaciju u kojoj će istodobno izgubiti porezni obveznici, dužnici s duljom ročnošću konvertiranih kredita u švicarcima te ponajviše siromašniji dužnici u nekadašnjim švicarcima kojima konverzija nije pomogla jer kredite nisu mogli vraćati na bilo koji način. Valja podsjetiti kako je bivši ministar financija Lalovac odustao od ideje da se kod rješavanja problema švicaraca primijene socijalni kriteriji te će sada ispasti da su od cijele akcije imali koristi samo oni dužnici s određenom ročnošću kredita u švicarcima.
Nije isključeno kako će se otvoriti i pitanje moguće tužbe dijela dužnika protiv Udruge Franak i političkih stranaka koje su promovirale koncept konverzije ili poreznih obveznika koji će trpjeti štete. Zaključno, otvara se pitanje hoće li u općem pravnom neredu biti moguće donijeti čak i zakonski prijedlog konverzije nakon konverzije. Pravno gledano, princip bi u osnovi bio isti.