Plasiranje kredita uvijek sadrži određeni rizik jer banka nikad ne može biti sigurna hoće li joj klijent vratiti novac u dogovorenom roku. Ako dužnik ne podmiruje svoje obveze prema planu otplate, nakon određenog vremena banka taj kredit mora klasificirati kao takozvani loši ili NPL kredit (prema engl. “non-performing loans”).
Omjer loših kredita u pravilu je u korelaciji s gospodarskim stanjem u zemlji. Kad gospodarstvo zapadne u recesiju, očekivano je da udjel NPL plasmana raste jer određeni klijenti (poduzeća i fizičke osobe) postaju nesolventni.
Upravo takav razvoj događaja vidjeli smo u Hrvatskoj: udio loših kredita tijekom cijelog je razdoblja krize snažno i konstantno rastao. Krajem 2008. taj je udio iznosio 4,9 posto od ukupnih plasmana ili 12,5 mlrd. kn u apsolutnom iznosu. Do sredine 2015. loši su krediti narasli iznad 17 posto ukupnih plasmana (gledajući samo korporativni sektor, taj je udio dosegnuo omjer veći od 35%), tj. banke su imale problema s naplatom više od 48,4 mlrd. kn!
Iako je bilo jasno da se problem neće riješiti sam od sebe, banke u Hrvatskoj dugo su odgađale restrukturiranje svojih potraživanja.
HNB je stoga 2013. postrožio uvjete za definiciju i klasifikaciju plasmana te podigao stopu rezervacija za loše kredite. Naime, formiranje rezervacija utječe na profitabilnost poslovanja i banke su zbog toga imale ne samo velike jednokratne troškove po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja, nego im stopa obvezne pokrivenosti za loše kredite zbog strože regulacije automatski raste s protekom vremena.
Pokrivenost loših kredita rezervacijama u samo dvije i pol godine narasla je sa 41% na 62% krajem rujna prošle godine. To je jedna od najvećih stopa pokrivenosti loših kredita u EU, a sa zahtijevanom visokom stopom adekvatnosti kapitala pokazuje da je hrvatski financijski sustav iznimno stabilan - usprkos lošoj izvedbi realnog sektora u proteklom razdoblju od izbijanje krize.
Na prvoj slici možemo vidjeti kako je u prvoj polovici 2015. omjer loših kredita dosegnuo maksimum: promatran kao postotni udio u ukupnim kreditima, iznosio je visokih 17,34%. Tada je počeo osjetniji pad te je do kraja rujna prošle godine udio loših kredita pao na 14,65%.
To je najviše rezultat otpisa i prodaje potraživanja banaka. Naime, banke su aktivnije u čišćenju bilanci te su tako u 2014. prodale potraživanja u bruto knjigovodstvenom iznosu od 1,3 mlrd. kn, u 2015. taj je iznos dosegnuo 2,8 mlrd. kn, a samo u prvih devet mjeseci 2016. 4,2 mlrd. kn.
Može se očekivati da će se ovaj proces ne samo nastaviti nego i znatnije ubrzati. Naime, u njemu je iznimno bitan i porezni tretman takvih aktivnosti, a izmjenama poreznih zakona od početka ove godine banke su dobile priliku za jednokratni otpis loših kredita (ali samo onih plasiranih do 31. prosinca 2015.). To će im se uvažiti kao porezno priznat rashod, što dosad nije bio slučaj (osim plasmana u kojima je pokrenut sudski postupak protiv dužnika).
Ti procesi pozitivno utječu na rizičnost bankarskog sustava, ali posredno i na dugoročni gospodarski rast zemlje jer se otvara prostor za novo kreditiranje u budućnosti. Prema podacima MMF-a, od zemalja EU, trenutno samo Cipar, Grčka, Bugarska i Italija imaju viši omjer loših kredita od Hrvatske.
Zanimljivo je još da banke uspijevaju prodati potraživanja za veći iznos od onog po kojem ga vode u knjigama, što znači da im je HNB nametnuo vrlo strogu regulaciju klasifikacije plasmana i formiranja rezervacija. Kako su ti plasmani u velikoj mjeri pokriveni rezervacijama, njihovim će otpuštanjem banke ostvariti izvanredni prihod, tj. poboljšat će im se pokazatelji profitabilnosti.
U ovoj godini stoga valja očekivati kulminaciju procesa čišćenja bilanci banaka, što znači da bi udio loših kredita na kraju 2017. trebao biti osjetno niži nego danas