Kroz prva tri mjeseca punopravnog članstva u EU Hrvatska je uvezla 135 tisuća tona mlijeka i mliječnih proizvoda ili 81 posto više nego u trećem kvartalu 2012. godine. Pritom je uvoz svježeg mlijeka imao skokoviti porast od 270 posto. Unatoč tomu što je siromaštvo hrvatskih građana kroz prvih devet mjeseci prošle godine dovelo do smanjenja potrošnje konzumnog mlijeka za cijelih 25 posto, piše Slobodna Dalmacija.
I dok uvozni lobiji u Hrvatskoj te proizvođači mlijeka “bog te pitaj odakle” trljaju ruke hrvatski farmeri šalju muzne krave u klaonice i gase proizvodnju. Slušaju savjet ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine da mijenjaju djelatnost ukoliko se nisu pronašli u proizvodnji mlijeka.
Prema podacima iz Croatiastočara samo kroz posljednje tri godine broj farmera smanjio se s oko 16 na 10-ak tisuća, a broj muznih krava manji je za 37 tisuća. U štalama je tijekom prošle godine bilo 166 tisuća muznih krava, a još 2008. godine bilo ih je 220.000. Kroz 2013. otkupljeno je 502 milijuna litara mlijeka ili ravnih 100 milijuna, odnosno 17 posto manje nego godinu ranije. Sve to dok nas kreatori poljoprivredne politike svakodnevno bombardiraju tvrdnjama da proizvođači mlijeka nikada nisu imali bolje uvjete privređivanja.
Najbolje je bilo 2007. i 2008. godine. Tada smo od otkupljivača dobijali 3 kune po litri, a država nam je još davala poticaj od 1,30 kuna. Novac nam je sjedao na račun svakog mjeseca. A onda je krenulo nizbrdo. Državi proizvodnja mlijeka nije strateški interes. Zato je dogodilo da strani vlasnici naše mliječne industrije nisu ovdje došli razvijati proizvodnju već preuzeti tržište za plasman svojih proizvodnih viškova ili jeftinog mlijeka upitne kvalitete iz Ukrajine i drugih zemalja.
Cijena litre mlijeka oborena nam je na 2,20 kuna, a poticaji su se smanjivali i isplaćivali s velikim zakašnjenjima. U takvim okolnostima opstali su samo oni koji nisu imali što drugo raditi i koji su bili bez kreditnih opterećenja, a proizvodili su vlastitu hranu za krave – kaže Ivan Putnik, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Dalmacije.
Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije u Dalmaciji je 2012. godine bilo 8.545 krava od kojih 1.316 muznih. Od toga je u Splitsko-dalmatinskoj županiji bilo 2.920 krava, Dubrovačko-neretvanskoj 832, Šibensko-kninskoj 2.327 i Zadarskoj 2.466 krava.
Usporedbe radi, 1981. godine na području bivše općine Sinj bilo je 12.500 krava što je predstavljalo dvije trećine govedarskog fonda Dalmacije. U najboljim godinama, kakva je bila 1978., vlasnici muznih krava u Cetinskoj krajini preko tadašnjeg poduzeća “Trnovača” predali su na otkup za potrebe tadašnje Mljekare Split 5,5 milijuna litara mlijeka. Bilo je to u vrijeme bez tetrapaka, kada se svakodnevno svježim mlijekom izravno iz kravljeg vimena opskrbljivalo 60 tisuća stanovnika cetinskog kraja, a još se i sirilo...
S nešto manjim govedarskim fondom cetinski kraj dočekao je raspad bivše države i velikosrpsku agresiju tijekom koje je stočarstvo, pa tako i govedarstvo kao njegov najvažniji segment, više nego prepolovljeno.
Statistika bilježi da je na prostoru današnje RH najviše goveda, čak 1.268.000, bilo 1911. godine. Od 1960. godine kada ih je evidentirano 1.056.000 broj goveda u stalnom je opadanju. Demokratske promjene 1990. godine hrvatski stočari dočekali su sa 833 tisuće goveda u svojim štalama da bi rat tu brojku gotovo prepolovio. Računa se da je tijekom rata ubijeno najmanje 120 tisuća krava.
Kakvo je danas stanje u Dalmaciji i kakvu budućnost vide proizvođači mlijeka?
U Dalmaciji je stanje za plakanje. Stare farme se gase, a nove ne otvaraju. Proizvodnja mlijeka je težak kruh. Za štalu ste vezani 365 dana u godini, radnim danom, državnim praznikom i vjerskim blagdanom. Jedine dvije veće farme su u Zadarskoj županiji, Bokanjac i Vrana, piše Slobodna Dalmacija.
U Dubrovačko-neretvanskoj nema ni jedne farme, a mi u Splitsko-dalmatinskoj županiji još se uspijevamo održati. Oko 30-ak članova naše udruge ima oko 500 muznih krava koje dnevno daju oko 5.000 litara izuzetno kvalitetnog mlijeka. U Dalmaciji se dnevno proizvede nešto više od 10 tisuća litara, a to je premalo. Prije 30 godina samo u bivšoj općini Sinj proizvodilo se 3-4 puta više – kaže Putnik.
Ulazak u EU ukinuo je dosadašnji način državnog subvencioniranja koji ni prošle godine nije bio bog zna kakav.
Obećali su nam 50 lipa po litri. Do sada nam je, u ovoj godini za prošlu, isplaćeno 17 lipa, a nedavno smo dobili i po 440 kuna poticaja po kravi. Hoće li nam što dati za ovu godinu još ne znamo – veli Putnik i na kraju s puno optimizma govori o novom vjetru u leđa proizvođačima mlijeka s područja Dalmacije od strane sirane “Eko-sir Puđa” u Čaporicama.
Uz mizerne cijene naš najveći problem bila je nemogućnost naplate mlijeka kojega smo predavali prerađivačima. Odnedavno najveći broj članova naše udruge prodaje mlijeko sirani “Eko-sir Puđa”. Puđa je organizirao otkup od svih proizvođača u Cetinskoj krajini, Drnišu, Kninu, Bukovici, a koliko znam i dijelu Like i Korduna. Sada za litru mlijeka dobijemo 2,8 do 3 kune, a što je najvažnije isplata je uredna svakog mjeseca. Ako bi za litru mlijeka kroz prodaju i poticaje imali do 4 kune budite sigurni da bi preostali farmeri u Dalmaciji rado širili kapacitete, povećavali stada i proizvodnju – kaže Putnik.