BIZNISMEN IZ OFFSHORE ZONE

Tko je misteriozni Trogiranin koji je od države kupio vilu u Voloskom za 20 milijuna kuna

Darko Tomaš/Škrabčeva domačija / CROPIX

Jozo Dragan (62) rođen je u težačkoj obitelji s petero djece u Trogiru, završio je srednju školu u Zagrebu i Višu tehničku školu u Karlovcu, radio je u karlovačkoj Tvornici plinskih turbina i u britanskom Rolls-Royceu, u Italiji je stekao diplomu inženjera strojarstva, bio je direktor tvornice Jugoturbina, a u Moskvi je od 1990. s Janezom Škrabecom godinama je suvlasnik slovenske Riko grupe koja posluje u Rusiji, Sloveniji, Švicarskoj i Hrvatskoj

"Moj tata vam se vjerojatno neće javiti. Zazire od medija", rekao nam je muški glas koji se javio na telefon prijavljen na zagrebačkoj adresi samozatajnog poduzetnika Joze Dragana, koji je ovih dana od države kupio vilu Kremešek u Voloskom kod Opatije, za koju je ponudio 20,3 milijuna kuna, milijun kuna više od početne cijene.

Tako je i bilo, poduzetnik Dragan nije nam se povratno javio.

Iako široj javnosti nije baš poznat, u ruskim, pa i slovenskim poslovnim krugovima mnogi su čuli za Dragana; posebno za tvrtku Riko grupu u kojoj je partner sa slovenskim poduzetnikom i prijateljem Janezom Škrabecom. Tvrtka ima sjedište u Sloveniji, ali posluje većinom u Rusiji. Dvojac je i u Hrvatskoj razvio biznis, i to u Zadru gdje su kupili tvrtku SAS strojogradnja d.o.o., društvo za proizvodnju specijalnih alatnih strojeva i usluge, koja je danas dio njihove Riko grupacije. Riječ je o nekadašnjoj uspješnoj tvrtki SAS Zadar koja je u pretvorbi i privatizaciji podijeljena na nekoliko tvrtki koje su potom privatizirane. SAS strojogradnja iz portfelja Dom fonda prodana je, prema podacima Državnog ureda za reviziju iz 2003. godine, u kolovozu 2000. Temeljni kapital u iznosu od 132,2 milijuna kuna preuzela je tada tvrtka Riko d.o.o. iz Ljubljane. “Ugovor o kupoprodaji i prijenosu poslovnog udjela zaključen je 2000., a ugovorena je cijena u iznosu od tri milijuna njemačkih maraka”, navodi Državna revizija. Temeljni kapital tvrtke činile su stvari: zemljište, građevinski objekti, oprema te zalihe. SAS strojogradnja imala je 2003., kad je rađena revizija, 193 zaposlenika, a posljednjih godina broji oko 120 zaposlenih. 2015. zabilježila je u poslovnim knjigama gubitak od 11,4 milijuna kuna. U izvješću o poslovanju objavljenom na stranicama FINA-e vidljivo je da tvrtka proteklih godina ima problema s poslovanjem, pa u izvješću za 2014. navode da je njihova djelatnost podložna utjecaju opće gospodarske krize, a prvenstveno ističu krizu na tržištu istočne Europe. U izvješću je objavljen nalaz revizorske kuće koja ističe pitanje: “Društvo je ostvarilo gubitak u 2014. godini u visini od 8 milijuna kuna, čime su ukupni preneseni gubici društva dosegli iznos od 105,3 milijuna kuna, koji iznosi gotovo 80 posto temeljnog kapitala. Na taj datum tekuće obveze Društva premašile su njegovu tekuću imovinu za iznos od 8,6 milijuna kuna. Takva situacija ukazuje na postojanje sumnje u sposobnost društva da nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem”. U izvješću nadalje navode kako im je najvažniji cilj 2014. i 2015. bio održavanje tekuće likvidnosti, ali bez dodatnog zaduživanja kod poslovnih banaka. “Jer u ožujku 2014. potpisan je aneks ugovora o dugoročnom kreditu s OTP bankom kojim je ugovoren poček i prolongacija, dok je s Erste&Steiermarkische bankom još 2013. postignut dogovor o kreditu za restrukturiranje kojim se zatvaraju svi otvoreni krediti prema toj banci odobrenjem novog kredita na iznos od šest milijuna eura”. U tvrtki je 2014., navode u izvješću, nastavljen proces operativno-organizacijskog restrukturiranja društva. “Na cjelokupnom zemljištu i građevinskim objektima te dijelu opreme upisano je založno pravo u korist poslovnih banaka kao osiguranje povrata dugoročnih kredita”, spominje se u izvješću.

Volosko

Hrvatska kompanija povezana s poduzetnikom Draganom je, čini se, u financijskim problemima, ali njemu očito ide dobro kad se odlučio za kupnju višemilijunske vile u Voloskom, a istodobno u Zagrebu ima kuću. Draganova priča počinje u Trogiru 1954. kad je rođen u težačkoj obitelji s petero djece, objavila je Slobodna Dalmacija 2009. Nakon završetka Srednje tehničke škole u Zagrebu i Više tehničke škole u Karlovcu, zaposlio se u karlovačkoj Tvornici plinskih turbina, a potom se usavršavao u britanskom Rolls-Royceu, da bi u Italiji stekao diplomu inženjera strojarstva. Postao je tada, nastavlja se u tom članku, tehnički direktor i predsjednik Poslovodnog odbora karlovačke tvornice Jugoturbine. U Moskvu je stigao 1990. upravo kad je došlo do raspada SOUR-a Jugoturbine, gdje je bio posljednji predsjednik Uprave.

Dragan uvijek ističe kako se osjeća Karlovčaninom jer ga je dugo razdoblje života provedeno u tom gradu najviše odredilo kao osobu. Priznaje također kako se svaki put prilikom slijetanja u Moskvu osjeća kao da je stigao u svoj grad.

Dragana se svojedobno u Hrvatskoj povezivalo s poslovima preuzimanja nekoliko brodogradilišta koja, pak, nisu bila realizirana, no glavni izvor prihoda mu je tvrtka Riko grupa, u kojoj je partner sa Škrabecom. Dvojac je, navodi se u člancima, dobro povezan s političarima u Rusiji te su svojedobno ugostili Vladimira Putina.

Internetski portal Russia Beyond The Headlines 2013. svrstao je Dragana na listu pet najuspješnijih Hrvata koji posluju u Rusiji.

“Premda je u domaćim krugovima prilično anoniman, neki mediji pišu o ovom Trogiraninu kao o jednom od najbogatijih Hrvata”, navodi taj portal.

Činjenica je da je bivši direktor Jugoturbine u Hrvatskoj dao svega nekoliko intervjua u posljednjih desetak godina, iako je od 2008. predsjednik Nadzornog odbora SAS strojogradnje, a njegov slovenski partner Škrabec zamjenik predsjednika NO-a. U tvrtki radi i Draganov brat Miro Dragan, koji je bio prokurist, član Uprave te zamjenik predsjednika Uprave.

Viktor Lenac

Naš sugovornik, koji je želio ostati anoniman, a upoznat je s događajima u kompaniji, ispričao nam je kako su Dragan i Škrabec tvrtku ipak uspjeli održati do danas. Riječ je o industriji koja i u razvijenijim zemljama, kao što je primjerice Njemačka, propada, no SAS strojogradnja i dalje radi i isplaćuje plaće te nije bilo većih otpuštanja radnika niti su bili u blokadi.

Pokušali smo razgovarati s ljudima iz SAS strojogradnje, Riko grupe, pa smo i nazivali na kućne brojeve obitelji Dragan, ali nitko nam se nije povratno javio. Pokušali smo doći i do Roberta Škifića, nekadašnjeg direktora SAS strojogradnje, koji je posljednjih godina bio na čelnoj poziciji Brodogradilišta “Viktor Lenac”, ali rekli su nam da je na odmoru koji će potrajati više mjeseci. Škifić je, naime, 2008. tužio SAS strojogradnju s kojom se nagodio, pisala je Slobodna Dalmacija u lipnju 2010. Spor je na sudu trajao nekoliko godina, a završio je nagodbom uz detalje o kojima se ni jedna strana nije željela izjasniti.

“Taj spor je na Trgovačkom sudu u Zadru registriran s naznačenom vrijednosti od 14,7 milijuna kuna. Škifić je tužio SAS i zbog odluka dioničarske skupštine koja je namjeravala smanjiti temeljni kapital sa 132 milijuna kuna na 231 tisuću kuna. Zbog te zabilježbe kapital SAS-a još nije smanjen te se nije mogla provesti namjera vlasnika da se riješe višegodišnji gubici, koji su na kraju dosegnuli 100 milijuna kuna. Slovenci su Škifiću dali otkaz i tužili ga zbog loših poslovnih ugovora te tražili od njega naknadu štete od milijun kuna. Riječ je bila o ugovoru o najmu hala SAS Vektoru, u kojemu je Robert Škifić većinski dioničar, a u SAS strojogradnji je bio direktor”, pisala je Slobodna Dalmacija.

Dragan i njegov partner posluju preko tvrtke u offshore zoni, pa je u sudskom registru provedeno da je osnivač SAS strojogradnje tvrtka Ist International Sastrade Aktiengesellschaft iz Lihtenštajna. Zadarski SAS lani je poslovao sa 31 milijun kuna prometa te 11 milijuna kuna gubitka. U proteklih pet godina promet tvrtke stalno pada - u 2011. poslovali su sa 63 milijuna kuna godišnjeg prometa.

Švicarska tvrtka

Uspjeli smo pronaći samo jedan intervju koji je poduzetnik Dragan dao tjedniku Lider u svibnju 2007. Predstavljen je u njemu kao “uvjerljivo najuspješniji poslovni čovjek iz Hrvatske koji radi u Rusiji i na prostoru bivšeg SSSR-a” iako se rijetko pojavljuje u domaćim medijima i malo govori o osobnim uspjesima. Kad je 90-ih stigao u Moskvu, navodi se u uvodu, Dragan je isprva u razdoblju privatizacije bio suvlasnik kompanije Hanova, međutim, 1995. se rastao od partnera i odlučio osnovati svoju tvrtku. Poslovni odnosi zbližili su ga sa slovenskom tvrtkom Riko, koja je tada već radila u Rusiji. Dolaskom u tu tvrtku Dragan je s partnerom Škrabecom brzo širio poslove. Riko grupa ima kompanije u Sloveniji, SAS u Zadru, jednu tvrtku u Švicarskoj i jednu u Rusiji, navodi se u tom članku. Novinar u pitanju poduzetniku navodi da je Riko grupa te 2007. imala potpisane ugovore vrijedne 826 milijuna eura, a Dragan mu odgovara: “Veliko iskustvo i ugled koji sam stekao u Rusiji pomažu mi u poslu, ali htio bih istaknuti da je osnovna formula uspjeha Riko grupe sloga i veliko povjerenje između mene i partnera i prijatelja Škrabeca. On uživa ugled u Sloveniji, što nam pomaže u poslu”, navodi Dragan te objašnjava da se Riko grupa u Rusiji i na prostoru bivšeg SSSR-a bavi građevinarstvom, prodajom opreme iz SAS-ova asortimana te energetikom. U to vrijeme je Riko grupa u najstrožem središtu Moskve, nedaleko od Boljšoj teatra, upravo završila gradnju novog dijela elitnog hotela Budimpešta.

“Za gradnju novoga dijela hotela Budimpešta kredit su osigurali Slovenci, ali je radna snaga bila iz Hrvatske”, objasnio je Dragan koji se u tom razgovoru pohvalio s još dva projekta izgradnje hotela: jedan vrijedan 40 milijuna eura te drugi od 140 milijuna eura.

“Treći hotel i poslovni centar gradit ćemo u prelijepom dijelu Moskve, u Krilatskoju. Ondje se tijekom Olimpijade održavao određeni broj natjecanja. Taj je posao vrijedan 180 milijuna eura. Hotel će imati 450 soba...”, ispričao je Dragan tada za Lider.

Pričao je tada i o zadarskom SAS-u za koji je rekao da “izvozi 80 posto proizvodnje u Rusiju, a 20 posto na Zapad. “Zahvaljujući tome što nas prati HBOR, postigli smo dobre izvozne rezultate SAS-ove opreme i u Bjelorusiju, u veliku tvornicu automobila MAZ. Osim toga, s tvornicom dizelskih motora Avtodizel iz Jaroslavlja potpisali smo ugovor vrijedan 35 milijuna eura...”, nabrajao je poduzetnik Dragan. No, novinar u razgovoru ističe kako Hrvatska ima skroman izvoz u Rusiju, od samo stotinjak milijuna eura.

Strateški plan

“Hrvatska treba imati strateški plan nastupa ne samo u Rusiji nego na cijelom prostoru bivšeg SSSR-a. Čvrsto sam uvjeren kako bi hrvatskim tvrtkama bilo profitabilnije da rade u Rusiji nego na Zapadu. U Hrvatskoj se mora odgovoriti na pitanje zašto u Rusiji nema naših građevinara kad u nju hrle iz cijelog svijeta. Bilo bi žalosno da iz te zemlje samo uvozimo plin, naftu, metale, a da pritom malo izvozimo”, rekao je te nastavio: “Na žalost, izvozne strategije za Rusiju nemamo. Moramo odgovoriti na pitanje što je naš strateški proizvod. Ako je brod, to ne može biti sadašnji brod, u kojem je previše strane opreme. Osim SAS strojogradnje iz Zadra mi više nemamo alatne strojeve koje smo prije odlično izvozili. Zbog toga što se neko vrijeme nije vodilo računa o izvozu u Rusiju, naši su veliki izvoznici na to područje, kao što su bili Prvomajska, Dalmastroj, Belišće i Raša, izgubili to tržište, a bez njega nema posla. Mogao bi netko i precizno reći i izračunati koliko je ljudi ostalo bez posla jer smo se odrekli ruskog tržišta. Procjenjujem da je oko sto tisuća ljudi u Hrvatskoj ostalo bez posla zato što je u jednom trenutku ‘netko’ smatrao da nam Rusija više nije važna. Rusija deset puta više uvozi nego devedesetih godina prošlog stoljeća, a od naših proizvođača opreme ondje je zastupljen samo SAS.” Nadalje je ispričao da smatra da je to posljedica toga što je “poslije raspada Jugoslavije dio političara bio u zabludi jer je govorio: ‘Što će nam Rusija kad mi idemo u Europu?’ Napustiti to tržište bila je glupost. Posljednjih godina postojanja Jugoslavija je imala sedam milijardi klirinških dolara robne razmjene sa SSSR-om. Od toga je milijardu i sto milijuna klirinških dolara bio izvoz iz Hrvatske. Prodavali smo im sve, od cipela do namještaja. Odlično je prodavala i moja Jugoturbina”.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo