Smrću Guillerma Lukšića Craiga koji je u utorak umro od raka pluća poslovno carstvo bogate čileanske obitelji Lukšić, djelomično hrvatskog podrijetla, ostalo je bez ključnog čovjeka drugi put u posljednjih deset godina. Njegov otac Andronico Lukšić Abaroa, koji je postavio temelje današnjeg obiteljskog biznisa, umro je također od raka prije osam godina.
Stabilnost i rast kompanije u čije je vođenje Andronico Lukšić bio uključen do kraja života osigurao je ranim uvođenjem u posao svoje djece, pa su i prije njegove smrti većinu poslova vodili sinovi, uz Guillerma, njegov stariji brat Andronico Lukšić Lederer i polubrat Jean Paul Lukšić Fontbona. Danas, treća generacija Lukšića, Andronicovi i Guillermovi sinovi, također vode dijelove obiteljskog biznisa.
Glavni strateg
Guillermo Lukšić Craig bio je predsjednik upravnog odbora kompanija Lukšić grupe, Quinenco.sn, brodarske kompanije Compania Sud Americana de Vapores, te pivovare Compania Cervecerias Unidas SA, te član upravih odbora druge najveće čileanske banke Banco de Chile i tvrtke Antofagasta, koja objedinjuje obiteljski rudarski biznis. Uz ostalo poslovni svijet će ga pamtiti kao protagonista jednog od najbolje odrađenih poslova grupacije Lukšić, a riječ je o prodaji divizije Madeco kablovi francuskoj kompaniji Nexans za 825 milijuna dolara. Obitelj Lukšić je najavila da će nasljednika (ili više njih) Guillerma Lukšića na brojnim upravljačkim pozicijama imenovati u idućih nekoliko dana.
Njegov je stariji brat Andronico Lukšić Lederer, koji vodi financijski dio obiteljskog biznisa, u izjavi za javnost rekao da će cijeloj obitelji nedostajati savjeti, društvo i inteligencija Guillerma Lukšića, u poslovnim krugovima poznatog kao menadžera koji nikada nije donosio nagle odluke i uvijek se priklanjao dugotrajnim pregovorima prije nego što bi se upustio u preuzimanja i spajanja.
Globalni milijarderi
Lukšići su do danas podigli biznis koji je prema američkom izdanju časopisa Forbes vrijedan 17,4 milijarde dolara, što ih je dovelo na 35. mjesto Forbesove liste globalnih milijardera. Put Lukšića prema bogatstvu počeo je tako što je Andronico Lukšić, sin hrvatskog emigranta Policapara Lukšića koji se u Čile s Brača odselio 1910. godine, tijekom 80-ih kupovao rudnike bakra u pustinji Atacama i neprofitabilne željezničke pruge. Sreća mu se osmjehnula kad je rudnik bakra prodavao Japancima i dobio za njega pola milijuna dolara umjesto istog iznosa čileanskih pesosa, koliko je tražio. U Hrvatsku se Lukšići vraćaju početkom 1990-ih godina na poziv dr. Tuđmana.
Počeli su s pivom, kupivši Karlovačku pivovaru, koju su platili stotinjak milijuna njemačkih maraka. Rodoljubni iskorak pokazao se profitabilnim biznisom jer su pivovaru deseak godina kasnije prodali Heinekenu.
Danas Lukšići s kompanijama Plava Laguna iz Poreča i Jadranski luksuzni hoteli iz Dubrovnika u Hrvatskoj sa 23.852 kreveta u 18 hotela, 4 turistička naselja i 4 kampa drže 9,8 posto svih turističkih kapaciteta i treći su na listi turističkih kompanija po tom kriteriju, iza Valamara i Maistre.
Luksuzni kapital
Kupnjom Jadranskih luksuznih hotela od Gorana Štroka prije dvije godine Lukšići, koji od tada imaju pet hotela s pet zvjezdica, u Dubrovniku imaju i svojevrsni monopol na luksuzni turizam juga Hrvatske, dok je porečka ponuda u segmentu masovnog turizma ugčavnom njihova kroz Plavu Lagunu, kojoj je najveći konkurent Valamar. Štroku su JLH platili 14 milijuna eura, te su pokrili stotinjak milijuna eura njegova duga, a lani su u obnovu Hotela Parentium u Poreču uložili 22 milijuna eura. Na listi najbogatijih Hrvata hrvatskog izdanja časopisa Forbes Lukšići su ove godine s hrvatskim kapitalom od 1,3 milijarde kuna zauzeli drugo mjesto iza Ivice Todorića.
Turizam u Hrvatskoj vodi Davor Lukšić Lederer, nakon što je upravo njegov pokojni stric Guillermo prije deset godina vodio pregovore i odlučivao o prvim turističkim poslovnim operacijama na hrvatskom Jadranu. Kao i većina onoga čega se uhvate, tako je i turistički biznis u hrvatskoj Lukšićima izuzetno profitabilan. Kako piše hrvatski Forbes, Lukšići se u turizmu na hrvatskoj obali ne trude biti najbolji ni po broju kreveta ni po ostvarenom prihodu ili njegovu rastu. Trude se i u tome jesu bolji od svih ostvariti najbolji povrat na vlasnički kapital, koji u njihovu slučaju iznosi 5 posto za 2011. godinu, dok konkurencija radi sa 1 posto povrata ili bez njega. Porečka Plava Laguna lani im je donijela 71,3 milijuna kuna dobiti iz 539,7 milijuna kuna prihoda.
Istraživanje hrvatskog Forbesa pokazalo je da to Lukšićima uspijeva jer u destinacije ne ulažu, sezona u njihovim hotelima traje onoliko dugo koliko kapacitete mogu profitabilno napuniti, uglavnom ih pune suradnjom s touroperaterima suprotno trendu individualnog bookinga putem interneta, a svaki trošak procjenjuju kroz prizmu potencijalnog dobitka. Hrvatske tvrtke obitelji Lukšić nemaju dugova jer oni sva ulaganja financiraju gotovinom.