Kad bi ga se postavilo pokraj Luke Modrića, koji je baš u vrijeme našeg intervjua bio gost lošinjskog hotela Bellevue, Sanjin Šolić, predsjednik Uprave Jadranke d.d., u odnosu na poznatog nogometaša došao bi otprilike kao i Stojko Vranković na onoj fotografiji koja je nasmijala Hrvate.
Viši od dva metra, pričljiv i dostupan medijima, Šolić upravlja jedinom uvalom s pet zvjezdica na našoj obali, uvalom Čikat na Malom Lošinju, u kojoj se odmaraju obitelji s privatnim avionima, ali i nešto skromniji gosti zadovoljni uslugom s četiri zvjezdice.
Jadranka grupu čini šest hotela, četiri kampa, Jadranka trgovine i Jadranka yachting, a njihove sljedeće investicije - one u lošinjski aerodrom te golf u Punta Križa na Cresu - cijelu bi destinaciju, jednom kad se dogode, trebale izmijeniti u jedinstvenu turističku sliku na obali.
Puno se nade polaže u sezonu i računa na rast gostiju i prihoda. Statistika zasad ide tome u prilog, osjećate li i vi u Jadranki da je dobra sezona?
- Očekivanja su uvijek puno veća od onoga što bude, ali činjenica jest da će ove godine na ukupnu turističku sliku značajno utjecati aktualna geopolitička situacija. Dakle, čim konkurencija trpi gubitke zbog nesigurnosti, netko ima mogućnost profitirati, baš kao što su neke zemlje profitirale u vrijeme kad je Hrvatska bila u ratu. Ova sezona nije sjajno počela, što se obično događa kad je velika razlika između Uskrsa i početka svibnja, no uspjeli smo nadoknaditi sve minuse. U hotelima dosad imamo 9000, a u kampovima 3000 noćenja više nego lani, s tim da smo lani imali odličnu popunjenost. Dakle, rastemo puno bolje nego prošle godine i vjerujemo da će rezultati na kraju biti bolji i do 10 posto.
Što zasad najbolje ide?
- Hoteli s četiri zvjezdice su popunjeni, i to uglavnom tradicionalnim, stalnim gostima, ali za hotele s pet zvjezdica još nam treba vremena pa se krećemo oko 50 posto kapaciteta. No tako je i planirano, jer tko god je mislio da ponuda s pet zvjezdica i luksuznim gostima može zaživjeti za dvije, tri godine - pogriješio je.
Na kakve financijske rezultate u 2016. računate?
- Imamo ambiciozne planove, ali rezultat će biti bolji za 15-ak posto u odnosu na lani. Mi u hotelima za sada svakako ne računamo na dobit jer smo uložili jako puno novca i treba mnogo vremena za povrat uloženoga. Što znači dobar rezultat ako ćemo u aerodrom uložiti 30 milijuna eura? Dok god traje investicijski ciklus, financijske rezultate u smislu povrata i dobiti bolje je ne gledati.
Koliko Lošinj kao destinacija prati vaša ulaganja? Ima li ovdje dovoljno sadržaja za luksuzni tip gostiju?
- Ključ priče je sinergija s lokalnom zajednicom. Budimo realni, stranci su čuli za Dubrovnik, ali baš i nisu čuli za Lošinj, što znači da ga mi moramo promovirati i pozicionirati kao luksuznu destinaciju i vitality otok te postati lider zdravog odmora na Mediteranu. Nama je cilj da gost koji je došao noćiti u Boutique hotel Alhambru u blizini ima još barem pet top restorana. I to se polako počinje razvijati. No da, nedostaju nam barem dva do tri popularna chefa, kao i luksuzni butici. Primjerice, supruga našeg gosta koji je zakupio Villu Augustu prekjučer je uzela avion i otišla u shopping u Veneciju jer ovdje nema gdje potrošiti novac. Nedostaje i bogatiji noćni život koji bi mladima ponudio dodatnu zabavu. Ključ je te priče, naravno, aerodrom jer je to jedini način da ovakav tip gostiju dovedemo na otok. Mi smo upravo zbog nedostatka prikladnog aerodroma izgubili dobar dio odličnih gostiju, poput Skandinavaca koji su u velikom broju dolazili u predsezoni i posezoni, a vole trošiti.
Zašto su oni odustali?
- Jednostavno, oni nisu htjeli slijetati u Pulu, a zatim putovati autobusom do Lošinja pa čekati trajekt na koji se neće moći ukrcati ako zapuše bura i slično... Kad takav gost shvati da mu treba osam sati da dođe do Lošinja, on lijepo kaže: ‘Hvala, ali ja vam ovdje više neću doći’. Mi shvaćamo da nam država tu ne može pomoći tako da sama investira u aerodrom pa smo zato to odlučili napraviti sami, ali tražimo podršku države. Taj će aerodrom biti gubitaš, na to smo spremni, ali očekujemo da ćemo gubitke nadoknaditi dolascima većeg broja gostiju više platežne moći koji će boraviti u našim hotelima. Prema našoj projekciji, aerodrom bi na nulu došao negdje u 13. godini poslovanja. Sadašnji aerodrom ne odgovara potrebama jer je pista prekratka, noću avioni ne mogu slijetati, a veći avioni poput Airbusova na njega uopće ne mogu sletjeti.
Često vas zahtjevniji gosti odbijaju zbog aerodroma?
- Da, događa se. Pa evo, Chris Brown koji je nastupao na Pagu trebao je boraviti u našem hotelu Bellevue u uvali Čikat jer su organizatori jedino na Lošinju uspjeli pronaći dovoljno luksuzan smještaj. No tražili su da avion sleti maksimalno 200 metara od hotela, što nismo mogli osigurati. Prošli smo tjedan pak imali zahtjev da gosti helikopterom slete odmah do hotela. Pokušavali smo dogovoriti da im se omogući slijetanje na nogometnom igralištu, no dobili smo odgovor da se to ne može. Dakle, govorimo o gostima kojima je daleko putovati tri kilometra od aerodroma do hotela. Ali, nažalost, nije moguće uvijek probiti naše barikade i propise. Nadležne institucije takve prohtjeve naših gostiju obično ne razumiju. Nužno je objasniti i da će svi Lošinjani profitirati od zračne luke jer će im, primjerice, porasti vrijednosti nekretnina i zemljišta.
.jpg)
Koliko vam u daljnjem investiranju priču kvari nestabilna politička situacija?
- Glavna zapreka u razrješavanju problema s aerodromom bio je odnos s DUUDI-jem i nadležnim ministarstvima, ali to se sada pokrenulo. Kad je u pitanju aerodrom, sve je više-manje pripremljeno, uvršteni smo na listu strateških investicijskih projekata i sada naravno sve ovisi o poziciji ove Vlade, kao i o tome kako će sve funkcionirati nakon raspuštanja Sabora i do izvanrednih izbora. Realno gledajući, ako bude potrebe za dodatnim dogovorima, situacija može ostati slična do Nove godine, ali mi do tada moramo živjeti. Osobno mislim da ne bi trebalo biti zapreke da se donese odluka kako je lošinjski aerodrom strateška investicija jer je već odlučeno da je aerodrom strateški interes.
Je li normalno da neki projekti više od dvije godine čekaju odluku da su strateški važni?
- U našem slučaju prošle su gotovo četiri godine otkako smo uvršteni na listu, a mislim da se sve to moglo obaviti u godinu dana. Pa nemamo mi problem s Vladom i ministrima nego s onima na nižim razinama odlučivanja koji kažu: ‘Ha, čekaj malo, ne može to tako...’ Da se ne prisjećam sjednica Povjerenstva na temu aerodroma na kojima je gotovo svako pitanje postavljeno da bi zakompliciralo cijelu priču i realizaciju. Pa ne može država, pa je tamo šuma, pa je denacionalizirano... Zapravo je ključno imati stabilnu vlast; da možeš planirati, raditi projekcije i upravljati investicijom. Ne možemo mi planirati ako dođe jedna Vlada i smanji PDV na 10 posto, a onda dođe druga Vlada pa ga vrati.
Najavljuje se ulaganje više od pola milijarde eura u domaći turizam u godinu i pol dana. Hoće li Hrvatska znati strateški upravljati takvim ulaganjem?
- Nisam siguran koliko se kod nas s vrha turizam sagledava kao cjelina. Mislim da smo svi prepušteni sami sebi, a onda je ključno kako razmišljaju ljudi na lokalnoj razini. U Lošinju se konkretno jako dobro razmišlja, promišlja gdje i kako graditi pa su tako naši hoteli isključivo rekonstrukcije starih objekata, mi nismo sagradili ni jednu novu nekretninu. U tako osjetljivom području kao što je Lošinj jako je opasno betonizirati i pregraditi kapacitete, zbog čega smo se odlučili za koncept pet zvjezdica, gdje dolaze gosti koji ne vole masovnost.
Jesu li hotelijerstvo i ugostiteljstvo kod nas preregulirani?
- Jesu, mi uvijek kažemo da ako u Hrvatskoj prođeš kategorizaciju za hotel od četiri zvjezdice, onda si praktično svjetski fenomen. U Španjolskoj ne moraš ispuniti 50 posto onoga što moraš u Hrvatskoj da bi zadovoljio uvjete. Hotel s četiri zvjezdice kakav postoji u Lloret de Maru, u Hrvatskoj vrlo vjerojatno ne bi dobio ni tri. Sto odredbi moraš imati da bi udovoljio standardima, a još teže je s ugostiteljskim objektima.
Hotelijeri se žale da za ovu sezonu nedostaje 30.000 radnika u turizmu. Imate li vi s tim problem? Kako ga prebroditi?
- Eh, to je najteže pitanje i to će dugoročno biti najveći problem hrvatskog turizma. Prvi je problem u školstvu; u Lošinju se godišnje za kuhara školuje možda dvoje učenika, i to uglavnom oni koji nisu uspjeli upisati nešto bolje. Ja to ne razumijem, posebno pokraj svih ovih ‘golih kuhara’ i kulinarskih emisija na televiziji i uz činjenicu da dobar kuhar itekako može zaraditi dobru plaću. Ono što postoji na Zavodu za zapošljavanje uglavnom nije dovoljno za kadar kakav mi tražimo pa Jadranka grupa jako puno ulaže u educiranje i stipendiranje budućeg kadra.
Osim toga, moramo na neki način ljude motivirati da požele doći raditi na Lošinj, a to možemo jedino tako da im ponudimo dobre uvjete, damo prikladan smještaj, dobro radno mjesto...
Nemaju svi sezonci tu sreću, mnogi kad rade završe u jako lošem smještaju...
- Kod nas to ne smije biti slučaj. Pa gledajte, ne mogu naši konobari doći neuredni i neobrijani raditi u hotel s pet zvjezdica. Moramo im osigurati klimatizirani smještaj, gdje se mogu odmoriti i spremiti za posao i u tom smislu brinemo se za naše ljude. Riječ je o 500 sezonskih radnika kojima godišnje osiguravamo mjesto za život.
Otkrijte nam neke prosječne plaće, koliko je plaćen kuhar u hotelu Bellevue?
- To sve zavisi o radnom mjestu i kvalifikacijama. Prosječna osnovna plaća za uobičajeno radno vrijeme je 800 eura, ali tu su još i prekovremeni sati, uvećanja za vikende i praznike... Kad su u pitanju kuhari, plaće su različite pa tako ima kuhara koji na tržištu rade za 5000 kuna, ali i onih koji mogu dobiti do 20.000 kuna. S desetak tisuća kuna osnovne plaće danas se svakako može dobiti dobar šef kuhinje.
I s takvim primanjima Hrvatskoj i dalje fali kuhara?
- Da, to je nevjerojatno. Iskreno, meni su u mnogim segmentima bitniji šefovi kuhinje od direktora hotela. Dobrog direktora puno je lakše naći od dobrog kuhara. Ako me napusti direktor, ja se snađem, ali ako mi ode šef kuhinje, e to mi je problem.