VELIKI POTENCIJAL

POLJOPRIVREDNIK NOVOG KOVA 'Neuspjeh je dio poduzetništva, ali ja znam kako pomoću tehnologije i interneta prodati proizvod'

    AUTOR:
    • Jelena Viljevac

  • OBJAVLJENO:
  • 02.07.2015. u 08:19

facebook

Mladi poljoprivrednik koji piše blog o svojim proizvodima te tvrdi kako su tehnologija i internet iznimno važni za poljoprivrednike - dnevno radi i do 12 sati. Posluje u plusu, prodaje putem web shopa, ali i u trgovinama. Širi proizvodnju, unapređuje proizvode, eksperimentira s receptima te izvozi van granica domovine. Mislite kako ovakva priča nije moguća u Hrvatskoj, prevarili ste se.

Vlasnik OPG-a, dizajner, webmaster, autor članaka i poduzetnik u punom smislu te riječi najbolji je primjer kako dobra ideja u kombinaciji s napornim radom i iznimnom voljom mogu rezultirati uspjehom.

Goran Vrabec (31) bavi se uzgojem i preradom ljutih papričica te prodajom sadnica, plodova i umaka koji su postali sastavni dio brojnih restorana i trgovina diljem kontinentalne Hrvatske, ali i obale. Tri godine otkako je projekt Volim ljuto aktualan, naš sugovornik upoznao je sve dobre, ali i loše strane poduzetničkog pothvata u Hrvatskoj pa sada temeljem vlastitog iskustva može govoriti o njima.

- Najveći problemi hrvatskog tržišta su birokracija, birokracija, financiranje te upoznavanje tržišta s novim i unikatnim proizvodom - tvrdi Goran koji svojim savjetima rado pomaže svima koji imaju konkretna pitanja, no neke stvari ipak ga znaju jako razljutiti, a nisu ljute papričice.

- Jednom me je netko pitao: Bok, ja bih htio saditi paprike i raditi umake, ali ne znam apsolutno ništa pa bi tebe molio da mi napišeš elaborat o tome gdje nabaviti sjeme, kako ga posijati, kako uzgojiti paprike i uz to mi pošalji svoje recepte za umake. Inače sam prvi koji će rado pomoći ako mi se postavi konkretno pitanje koje ima smisla, tada mi nije teško dati savjet oko nečega što znam, no također znam da se u tom konkretnom primjeru radilo o tome da bi trebao izdvojiti mjesec dana svojeg vremena da pokrenem nečiji posao koji bi mi onda bio izravna konkurencija. Ljut sam kad ljudi ne razmišljaju prije nego postave pitanje.

Foto: Facebook

Kad na društvenim mrežama ne odgovara na pitanja ili na blogu ne daje konkretne savjete, Goran vrijeme provodi u proizvodnji i plasiranju proizvoda na tržište.

- Projekt postoji gotovo 3 godine i mogu reći da se financira sam od sebe sebe, odnosno sva daljnja ulaganja idu direktno iz prihoda, a super stvar je da nismo opterećeni kreditima. Trenutno od projekta živi troje ljudi, nismo bogati, ali se ne žalimo. Misao vodilja je da radim posao koji volim, ljudima dajem nešto što oni vole i od toga mogu zaraditi za život. Jako sam ponosan na cijeli projekt i na sve što smo do sada napravili. To mi daje snagu da guram dalje - ponosno nam pojašnjava naš sugovornik i dodaje kako je najviše pomoći i savjeta dobio od svojih roditelja koji su se već prije bavili poljoprivredom, a sve ostalo radio je sam.

- Naravno, oko nekih stvari se konzultiram sa stručnjacima, i dalje to činim jer je nemoguće znati sve, a i stvari puno brže idu ako možeš nekog pitati.

Iako je otkrio savršenu formulu za umake, čini se kako formulu za uspjeh u Hrvatskoj još malo treba testirati.

- Ne mislim da se formula za uspjeh u Hrvatskoj razlikuje puno od formule za uspjeh bilo gdje vani. Možda u Hrvatskoj ta formula ima pokoju nepoznanicu više pa je samim time i teže rješiva nego negdje drugdje u svijetu, međutim nipošto nije nerješiva. Država bi se trebala pobrinuti za ogromnu birokraciju i smanjiti davanja na plaće jer tu smo daleko od nekih drugih zemalja. Neuspjeh nikako ne treba pripisivati nesposobnosti pojedinca, ali niti državi, neuspjeh je dio poduzetničkog života i svatko tko želi biti poduzetnik se s time mora pomiriti.

Kada je riječ o financiranju projekta, Goran je sretan jer su mu početni kapital osigurali roditelji i dugi posao kojim se bavi.

- Nisu to bili neki veliki novci, ali za uzgoj smo već imali preduvjete (zemlja, plastenici, know-how) pa je sve nekako krenulo svojim putem. Prošle godine smo dobili poticaj od županije za opremanje dijela pogona za preradu, a ove godine smo se prijavili na EU mjere ruralnog razvoja 4.1.1 i 6.3. Rezultati ovogodišnjih prijava još nisu poznati no nadamo se da ćemo dobiti potporu od barem jednog natječaja - rekao nam je Goran i dodao kako mu je dugoročni cilj povećanje proizvodnje i širenje brenda na cijelu Europu, zapošljavanje još nekoliko ljudi te u konačnici raditi manje od 12 sati dnevno.

Foto: Facebook

Ako ćemo Goranov način proizvodnje uspoređivati s nekim tradicionalnijim "tako je radio moj dida" modelom, vidjet ćemo velike promjene u samom načinu proizvodnje, ali i plasiranju proizvoda na tržište.

- Tehnologija i primarno internet danas su osnova svakog posla i tko god radi „tradicionalno“ bi se tome trebao prilagoditi. Što se tehnologije u proizvodnji tiče, tu nismo nešto jako napredni s obzirom na ostale proizvođače, pogotovo zato jer se radi o eko uzgoju. Ono što nas razlikuje od drugih „tradicionalnih“ proizvođača je to da stvaramo moderan brand koji je prisutan online. Uvijek volim citirati kolegu Jana Marinca iz Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika: „„kako je radio moj dida“ i „uvijek smo tako radili“ više nije dovoljno za agrobiznis. Za uspjeh u poljoprivredi danas je potrebno puno više od motike, premda bez motike i dalje nema ništa.

Iako je pred njim još mnogo izazova, uspona i padova, Goran za kraj optimistično zaključuje kako je poljoprivredni potencijal Hrvatske jednako velik kao i turistički.

- O turizmu ne znam puno, ali o poljoprivredi znam dovoljno i vidim da se može napraviti mnogo više. Drago mi je da postoje mladi ljudi koji su se okrenuli poljoprivredi i da se broj tih ljudi povećava, jer to je ono što nam treba. Edukacija je važan element u cijeloj priči i država tu mora odigrati ključnu ulogu. Ne mislim pritom samo na edukaciju o poljoprivredi nego na edukaciji ljudi o poduzetništvu jer poljoprivreda je danas upravo to - poduzetništvo!

Izdvajamo