BISER JADRANA

REPORTAŽA S LOŠINJA Kako su velika strana ulaganja transformirala otok

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.06.2016. u 22:35

Mali Losinj, 090616.
Razvoj turizama na Malom Losinju u kojeg je poduzece Jadranka ulozila veliki novac. Na fotografiji: osvjetljeno more i plaza ispod hotela Bellevue.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / CROPIX

Proširuje se i uređuje aerodrom, kreće se u gradnju golfa na Mataldi, nedavno je otvoren senzacionalni Muzej Apoksiomena. Većina Lošinjana je zadovoljna. Ipak, ne dijele svi oduševljenje

Šetnica u lošinjskoj uvali Čikat, koja prolazi ispod hotela i renoviranih austrougarskih vila u večernjim satima, izgleda kao umjetnička instalacija. Ležeran hod ne toliko brojnih turista u predsezoni osvjetljava podna rasvjeta, a u moru ispred hotela Bellevue plutaju svijetleće meduze. Priznati hrvatski dizajner rasvjete Dean Skira zajedno sa svojim timom za ovaj se projekt plasirao u finale najprestižnije svjetske nagrade za rasvjetu Lightning Design Award 2016 u kategoriji najboljeg dizajna rasvjete javnog prostora.

Dojam ne vara

Na plaže pod koncesijom gosti hotela mogu ući besplatno, prislonivši prst na senzor uz ogradu koji očitava otisak - tako na kupanje ne moraju nositi kartice ili ikakve dokumente. Za one koji nisu gosti, a željeli bi se upravo ovdje kupati, suncobran i ležaljka koštat će, ovisno o plaži, oko tisuću kuna i više - takvih “padobranaca”, dakle, baš i nema.

Sve izgleda prilično skupo, a taj dojam ne vara. Šetnica s rasvjetom (kako je reklamiraju, šetnica s pet zvjezdica) koštala je šest i pol milijuna eura, a to je tek manji dio investicija koje je u posljednjih nekoliko godina na Lošinju realizirala Jadranka grupacija, kompanija koja je motor ovdašnjeg razvoja s udjelom od 60-ak posto u turističkom prometu, kao i ukupnom gospodarstvu otoka.

Kako otkriva Sanjin Šolić, predsjednik Uprave Grupe Jadranke, do sada se ukupna vrijednost investicija ove kompanije u posljednjih devet godina popela na 170 milijuna eura, a u tu su svotu, među ostalim, uključeni i gradnja prvog otočkog aquaparka koji je koštao oko 9 milijuna eura, uređenje hotela Bellevue s pet zvjezdica od oko 55 milijuna eura, uređenje boutique hotela Alhambra s pet zvjezdica od oko 23 milijuna eura, uređenje vile Hortensia, također s pet zvjezdica, kao i niz “manjih” investicija tipa wellness, bazenski kompleks... No tih više od milijardu kuna manje je od pola onoga što Jadranka tek planira uložiti. Otok tek čeka novi ciklus Jadrankinih investicija težak oko 250 milijuna eura, i to u projekte koji će trajno promijeniti lice i naličje Lošinja.

Novi ciklus

Okosnica novog ciklusa investicija je proširenje i uređenje aerodroma na Lošinju te gradnja golfa na Mataldi na predjelu Punta Križa - najavljuje Šolić. Objašnjava da je na oba projekta već obavljen najvažniji dio priprema, a to uključuje pribavljanje i izradu sve potrebne dokumentacije, kao i prolazak kroz procedure podrške svih razina vlasti, od lokalne preko županijske do državne. Što se aerodroma tiče, on je uvršten na listu strateških projekata Vlade RH i ako sve bude išlo po planu, radovi bi mogli početi već do kraja ove godine, a realno je očekivati da sve bude završeno do sezone 2018. Taj je “zalogaj” za Jadranku, koja će temeljem javno-privatnog partnerstva preuzeti investiciju, težak oko 35 milijuna eura. Sa sadašnjih 900 metara pista će biti produžena na više od 1800 metara i potpuno asfaltirana, što je uvjet da na Lošinj, uz dosadašnje Cessne i male mlažnjake, mogu slijetati veliki airbus avioni kao što je Boeing 747, do 180 putnika. Teren na kojem će se graditi golf ustupljen je u koncesiju od Crkve, vlasnika više od 300 hektara zemljišta na toj lokaciji, na 50 plus 50 godina. Gradit će se dva championship terena sa po 18 rupa, što znači da će kompleks moći ugostiti svjetske turnir, a u projektiranju sudjeluje Ernie Els, jedan od najvećih svjetskih igrača i projektanata iz Južnoafričke Republike. U Jadranki najavljuju da će to biti eco golf, što znači da se pazi na zadovoljavanje najviših mogućih standarda - zaštitu flore i faune, konfiguraciju terena, zaštitu otočnih vodnih resursa....

Ljudi se znaju pitati kako aerodrom na Lošinju može biti isplativ, a mogu reći da on, sam po sebi, to i nije. Ali i aerodrom i golf su preduvjeti onoga na čemu radimo, a to je podizanje cjelokupne destinacije na razinu četiri i pet zvjezdica - objašnjava Sanjin Šolić. Predsjednik uprave Jadranke lošinjski je dečko. Bivši košarkaš, rođen u Malom Lošinju, u Jadranki radi od 1987., zaposlio se ovdje odmah nakon završenog studija u Zagrebu, a na čelu je uprave već 16 godina.

Turbulentna vremena

U gotovo 30 godina karijere u toj tvrtki svjedočio je turbulentnim vremenima. Svojevremeno je Jadranka bila jedinstven primjer privatizacije u Hrvatskoj, gdje su svi radnici dobili jednak udio te osnovali prvi ESOP u Hrvatskoj, zadržavši 24,99 posto vlasništva. U to su se vrijeme na kompaniju vršili snažni pritisci s raznih strana, mnogi su je se pokušavali dokopati kao privatizacijskog plijena, no tvrtka se uspjela oduprijeti i nastaviti svojim putem. Kompanija je prije nekoliko godina prodana i u vlasništvu je zagrebačke tvrtke Beta ulaganja koja je, pak, u vlasništvu UK Prosmvyaza, društva za upravljanje investicijskim fondovima iz Ruske Federacije.

Jadranka danas ima blizu 700 stalno zaposlenih djelatnika i najveći je poslodavac na otoku, a brojka se u sezoni penje na više od 1500. Na tržište turističkog luksuza probijaju se laganim koracima (jer, ruku na srce, Hrvatska općenito baš i nije na glasu kao elitna luksuzna destinacija), no rezultati se već vide. Kako neslužbeno doznajemo, jedan je stranac, recimo, bukirao cijelu vilu Hortensia za sebe i svoju obitelj za čitav srpanj, što će ga koštati “skromnih” milijun i 200.000 kuna.

- U našem je interesu da to što radimo bude poticaj cijelom Lošinju, da i drugi subjekti u turizmu podignu razinu svoje usluge na viši nivo. Recimo, bilo bi sjajno da na Lošinju, neovisno o nama, budu 3-4 vrhunska restorana, da tu budu butici i drugi sadržaji koji prate ovakvu vrstu destinacije - objašnjava Šolić.

Investicijski input, koji je Jadranka kao najveća otočna kompanija unijela u lošinjsko gospodarstvo, prvo kroz 80-ak milijuna eura dok su bili u vlasništvu EBRD-a te sa 90 milijuna otkako iza njih stoji ruski investicijski fond, itekako se osjeti na gradskom proračunu Malog Lošinja u kojem ima dovoljno novca i za razne infrastrukturne projekte i za socijalne programe i za ulaganje u sve ono što spada u takozvani nadstandard. Proračun Malog Lošinja koji ima oko 8500 stanovnika, s tim da u samom gradu živi oko 7000 ljudi, trenutno iznosi 92 milijuna kuna, s tim da bi, da se lani nije mijenjala porezna politika koja se tiče otoka i brdsko-planinskih područja, bio još i pet milijuna kuna veći. Mali Lošinj najveći je otočni grad u Hrvatskoj, ovo je oduvijek bila bogata sredina s dugom tradicijom pomorstva, brodogradnje (u vrijeme jedrenjaka tu je bilo sedam brodogradilišta) i turizma (za Austro-Ugarske otok je bilo poznato klimatsko lječilište), tako da se na otoku uvijek dobro živjelo, a nastavilo se i nakon tranzicije uslijed koje se, recimo, dogodilo to da Lošinjska plovidba više ne pokriva segment plovidbe, odnosno brodarstva, ali kroz druge djelatnosti i dalje zapošljava 400-tinjak ljudi, zauzimajući poziciju drugog najvećeg ovdašnjeg poslodavca.

Vidljiv razvoj

Gari Cappelli HDZ-ov je gradonačelnik Malog Lošinja već u trećem mandatu koji je u politiku ušao iz sektora turizma. Njegova se obitelj turizmom bavila još u bivšoj državi, a on je, zajedno sa svojim bratom, osnovao vlastitu agenciju 1991. godine.

U ovom trenutku, prema njegovim riječima, najveći obol lošinjskom turizmu daje novootvoreni Muzej Apoksiomena. Radi se o futurističkom projektu riječkog arhitekta Idisa Turata, udomljenom u palači Kvarner na rivi u Malom Lošinju, u čijem je središtu antički brončani kip atleta pronađen u moru pokraj otoka. Borba da Apoksiomen ostane na otoku očito se isplatila - od kada je Muzej otvoren krajem travnja, posjetilo ga je oko 4000 ljudi, a interes je, prema Cappellijevim riječima, tako velik da će kroz sezonu objekt raditi praktički 24 sata na dan, kako bi ga mogle razgledati sve zainteresirane grupe.

Otok se razvija i to je vidljivo na svakom koraku. Dok su na mnogim jadranskim otocima kao prve žrtve demografskog rasipanja u posljednja dva desetljeća padala otočna kina, u Malom Lošinju kino je lani potpuno preuređeno i digitalizirano pa sada može prikazivati blockbustere istovremeno i u istoj kvaliteti i komforu kao u Zagrebu. Vizurom Malog Lošinja na području prema Čikatu trenutno dominiraju novogradnje - tu se gradi ukupno osam zgrada s 92 POS-ova stana od kojih će se dio dodjeljivati po gradskim listama za otoku prijeko potrebne kadrove kao što su profesori ili liječnici.

U ovom trenutku završili smo jedan veliki investicijski ciklus u smislu zbrinjavanja otpadnih voda i kanalizacijskih sustava u sklopu projekta Jadran, gdje se uložilo 50 milijuna kuna da bi se pročistile sve otpadne vode kojih više nema nigdje u luci. Sada ulazimo u novi projekt, gdje ćemo uložiti dodatnih 160 milijuna u daljnji razvoj tih sustava, čime će biti pokriven čitav otok. Na otocima Susku i Unijama krećemo u jednu povijesnu stvar. Ove zime ćemo, u suradnji s Hrvatskim vodama, početi graditi desalinizatore, svaki vrijedan po pet milijuna kuna, čime će se riješiti problem pitke vode na tim otocima, i to je pilot-projekt za cijelu Hrvatsku. Uskoro kreće popločenje otoka Suska, koji je imao problem s klizištima, što košta oko pet milijuna kuna, a sljedeće godine tamo počinjemo graditi novu rivu s komunalnim vezovima i mogućnošću pristajanja trajekta, što je zajednička investicija s Primorsko-goranskom županijom vrijedna 17 milijuna kuna. Od manjih projekata, stalno ulažemo u komunalnu infrastrukturu, popločenja, obnove fasada… Uložena su velika sredstva u rive, pristaništa na malim otocima, uređenje plaža - priča Capelli. Nastavlja o tome kako se puno ulaže i u kvalitetu života, školstvo, udruge.

Dotok ljudi

Izdvajamo velika sredstva za socijalu i zdravstvo. Pokrivamo, recimo, nešto što nije naše, što bi trebale pokrivati država i županija. Za zdravstvo izdvajamo milijun i pol kuna i zahvaljujući tome ovdje imamo i kirurge i specijaliste. Nema vrste specijalista koje ne pokrivamo, sufinanciramo plaću kirurga kojemu smo dali gradski stan, imamo laboratorij, sada tražimo laboranta kojemu ćemo dati stan i sufinancirati plaću, imamo patronažne sestre na Unijama i Susku. Grad Rijeka i mi smo jedinstveni po produženoj nastavi u školi koju mi financiramo. Toga nema na drugim otocima. Dali smo do sada više od milijun kuna poticaja za OPG-e. Ulaganja u poljoprivredu rezultirala su time da danas imamo više od 250 OPG-a, većinom se bave maslinarstvom, ali i ovčarstvom i proizvodnjom meda. Sve više mladih ljudi izražava interes za poljoprivredu, pojedinačni poticaji iznose do 20.000 kuna i danas na otoku imamo oko 50.000 stabala maslina, od kojih je više od 10.000 novozasađenih. Imamo kazališne predstave jednom mjesečno, jednu do dvije nove izložbe svaki mjesec, vrhunski opremljenu knjižnicu, ljetni Gavranov festival, jazz festival, Osorske glazbene večeri koje već 40 godina okupljaju klasične glazbenike najvišeg ranga. Dakle, ne radi se samo o građevinskim investicijama, već o kapilarnim investicijama u sve pore društva - govori malološinjski gradonačelnik. Nezaposlenost na otoku je, priča Cappelli, vrlo mala, a i ona se istopi u sezoni, kada svatko tko želi ima priliku raditi. Lošinj je, kako kaže gradonačelnik, otok koji sve više privlači ljude iz svih dijelova Hrvatske koji se ovdje nastanjuju za stalno.

Puno je primjera sezonaca koji su ovdje došli raditi ljeti, zaljubili se u otok i odlučili tu ostati živjeti. Sve je više ljudi koji se, zahvaljujući novim tehnologijama, mogu baviti svojim poslom živeći na otoku, kao što su IT stručnjaci, arhitekti… Imamo najveću otočnu osnovnu školu sa 500-tinjak učenika, još toliko ih pohađa naše srednje škole. Ovo je lijepo mjesto za život i ljudi to prepoznaju. Opredijelili smo se za održivi razvoj i turizam baziran na zdravom životu, pješačenje, bicikliranje… Imamo veliki projekt uređenja 200 kilometara šetnice koja obilazi čitav otok, imamo nadaleko poznat “Miomirisni vrt”, ovdje raste više od tisuću vrsta ljekovitog bilja - kaže gradonačelnik. Iako o tome nitko ništa službeno ne govori, dolazak ruskog kapitala na otok, kako govore Lošinjani, inicirao je Mihajlo Perenčević, navodno jedan od najbogatijih Hrvata na svijetu koji je ostvario uspješnu poslovnu karijeru u Rusiji i SAD-u. Mihu, kako ga ovdje zovu, otočani opisuju kao zaljubljenika u Lošinj, a oni stariji prisjećaju se da je ovdje dolazio još kao mladić, dok je živio u Zagrebu, odakle se preselio u Rusiju. Mnogi upravo njemu, zaljubljeniku u golf, pripisuju ideju da se na otoku grade golf-tereni.

Zatvorena zajednica

Dok dio Lošinjana podržava velike planove za razvoj i milijardu i pol kuna najavljenih ulaganja, dio otočana tome se oštro protivi.

- Sve te investicije dugoročno su neodržive, ali osim samog sadržaja, koji je debatibilan, postoje procedure koje su uglavnom prekršene. Lošinj je carstvo bespravne gradnje i onaj tko ima podršku politike može raditi što god hoće, a to se i događa - kaže Bojana Genov, lošinjska aktivistica, koja je zajedno sa slikaricom Dunjom Janković, djevojkom za koju se pročulo kad je u Zagrebu zaustavila kolonu “Hod za život”, pokrenula inicijativu “Čovjek po mjeri otoka”. Kako objašnjava Genov, otok je specifična, zatvorena zajednica omeđena morem kojoj se čovjek mora prilagoditi, a ne suprotno, i upravo zato u širenju i betonizaciji vidi problem održivosti. Bojana Genov rođena je u Bjelovaru, a na Lošinj se doselila 1983., kada je kao 28-godišnjakinja sa suprugom ovdje došla na ljetovanje, zaljubila se u otok i odlučila da tu ostanu zauvijek.

Vrhunac ironije

- Volim Lošinj, ali ako se ovaj trend nastavi, ovdje neću ostati živjeti. Teško je to sve skupa gledati. Užasno je kada čujem političare i investitore koji govore da žele da Lošinj postane nova Mallorca, u isto vrijeme kad su Mallorca i druga slična mjesta s puno betona i svjetla shvatila da to što su desetljećima radili vodi samouništenju i traže način kako da zaustave i preokrenu taj proces. Kaže da pametan čovjek uči na tuđim, a ne na svojim pogreškama. Vrhunac je ironije da mi građani plaćamo rasvjetu na praktički privatnoj šetnici na Čikatu. Lošinjani Čikat pamte kao svoje kupalište, mjesto gdje su odlazili svaki dan, tamo su se družili, ljubili, snubili, a ono to danas više nije. Jedna mi je gospođa rekla, nakon što je dovršena šetnica, da nije išla ni pogledati kako to izgleda jer ona pogled na Čikat, ovakav kakav je danas, više ne može podnijeti. Puno nas je koji se tako osjećamo. To nije nikakva rekonstrukcija austrougarskih vila, to je suštinski kič, sav taj beton je kič i devastacija. Lošinjani malo po malo ostaju bez svojih plaža, a zbog čega? Zbog milijun kuna koncesije godišnje? Pa toliko Grad ubere i od koncesija na terase kafića, s tim da s terasama ne ostaje trajna šteta - žali nam se Bojana Genov i dodaje da su pokrenuli pravne akcije kako bi se devastacija Lošinja zaustavila.

Strategija, vizija, estetika, pogled na arhitekturu, sve je to za debatu, ali činjenica je da su sve procedure prekršene. Pravna država mora vrijediti za sve jednako. Ne možete nekome braniti da postavi klim-uređaj na kuću, a drugome dopuštati da diže hotel bez dozvola. Ta pravna nesigurnost je ono što je neizdrživo. Lokalni političari egzistencijalno su ovisni o Jadranki, ili su tamo zaposleni oni ili članovi njihovih obitelji, i ne čudi što sve to dopuštaju i podržavaju, ali mi građani, a ima nas sve više koji tako razmišljamo, moramo tome stati na kraj. Praksa će vrlo brzo pokazati koliko je to štetno. Ne treba ići do Španjolske, imate u susjedstvu primjer Crne Gore, vidite što se sada tamo događa nakon naglog booma, imaju tisuće nekretnina koje nitko ne želi kupiti - poručuje Bojana Genov.

Izdvajamo