Svi koji nešto znaju o biznisu sasvim su sigurno ostali šokirani ako su pročitali barem ključne nalaze dugoiščekivane revizije poslovanja Agrokora. Ova revizija konsolidiranih podataka Agrokor grupe i Agrokora d.d. temeljena na ukupno 80 različitih društava zapanjuje podjednako visinom ispravaka koje je utvrdio PwC, baš kao i raznolikošću problema otkrivenih u poslovnim knjigama.
Više nema dvojbe; odgovorni u Agrokoru provodili su dugogodišnje svjesno obmanjivanje kreditora, poslovnih partnera, a, očigledno, i samih sebe. Samo ozbiljno razmimoilaženje najodgovornijih u koncernu s poslovnom realnošću može rezultirati umanjenjem kapitala nakon snimanja 2015. i 2016. godine za nevjerojatne 22 milijarde kuna. Todorićev Agrokor zapravo je bio ogromni svjesno prenapuhani balon koji je time ugrozio ne samo sebe i svoje zaposlenike, već i svoje dobavljače, financijske vjerovnike, pa i državu u kojoj posluje.
Ako je nakon izvješća o poslovanju dijela Agrokorovih kompanija koje je bilo objavljeno krajem prošlog tjedna bilo mjesta za polemiziranje i ocjene tipa "pa i nije tako strašno", u ponedjeljak objelodanjeni nalazi revizora ne ostavljaju prostora za teoretiziranje o tome je li Agrokoru trebala privremena prinudna uprava. Nitko ozbiljan u hrvatskoj poslovnoj zajednici uopće nije dvojio oko toga da je Ivica Todorić prikrivao stvarno stanje zaduženosti, ali sumnjamo da je bilo tko izvana imao uvid u to kako je i u koliko velikim razmjerima prikrivao stvarne troškove. Forenzičarima će sigurno trebati još nekoliko mjeseci da utvrde kako je to točno Todorić uz pomoć svojih menadžera sakrio 3,9 milijardi kuna obaveza, nije prikazao 2,2 milijarde kuna operativnih i financijskih troškova, svjesno krivo proknjižio 2,1 milijardu kuna kao novac i novčane ekvivalente iako se radilo o pozajmicama ili kako je "majstorski" manipulirao vrijednošću poslovnih udjela i precijenjenim prihodima, što je pak rezultiralo ispravkom vrijednosti 3,5 milijardi kuna.
Ukratko, nalazi PwC-a ukazuju da je samoproglašeni veliki neimar i stvaratelj novih vrijednosti zapravo u hrvatskoj poslovnoj povijesti još neviđen poslovni opsjenar. Svi su znali na koje je sve načine Todorić specifičnim uvjetima teretio likvidnost svojih dobavljača, a sada, polako, kroz nalaze revizora, na svjetlo dana izlaze podaci o modusu operandi ciljanom prvenstveno friziranju - specifičnoj vještini karakterističnoj za poslovne priče koje prije ili poslije završavaju krahom.
Tri primjera tu su posebno šokantna: prvo, tovario je privatne troškove na pripremu inicijalne ponude dionica koju na kraju nije realizirao, ali novac nije vratio iako su ukupni troškovi dosegli više od 2 milijarde kuna, a poslije je u svojstvu blogera tvrdio da je imao apsolutno sve spremno za veliki, veličanstveni i, naravno, spasonosni IPO, koji su tobože spriječili zli državni dužnosnici.
Drugo, baš nikome s kime smo u ponedjeljak razgovarali nije bilo jasno kako je uspio ne iskazati ili krivo klasificirati čak 2,9 milijardi kuna kredita Splitske banke, Zagrebačke banke, Sberbanka, Aquariusa, ECP-a, BNP Paribasa… Pojedinačno se tu radilo o stotinama milijuna koje je Ivica Todorić zbog "viših razloga" odlučio ne tretirati kao kredite iako su to nedvojbeno bili.
I treće; posebno su zabavni nalazi o krivo klasificiranim pozajmicama kao da su novac i novčani ekvivalenti. Tu je I. Todorić sam sebi posudio najmanje 650 milijuna, svojim Agrokor Projektima 192 milijuna te čitavom nizu tvrtki poput Adriatica.neta, Nive, Zagreb-Montaže, Lipa-Prometa, Sun Energyja još najmanje 1,6 milijardi kuna. To krivo klasificiranje pozajmica u enormnim iznosima u vrijeme u kojem je Agrokor već lagano klizio prema litici financijskog kolapsa dodatno otkriva svijet opskurnih pozadinskih dealova miljea koji iz nekog nepoznatog razloga znamo nazivati hrvatskim političko-poslovnim establishmentom.
Zaključno, u svemu ovome valja primijetiti kako je bivši najveći privatni poduzetnik i aktualni bloger i dalje sasvim uspješan; uspio je miješanjem zrnaca istine s konstrukcijama u zemlji preko noći stvoriti atmosferu specijalnog rata. Mnogi kažu da je čovjeku teško i da se pokušava braniti svim sredstvima. Međutim, postoji jedan mali problem. Kao što je imao (preko)brojne pomagače i suučesnike u Agrokoru, tako je i sada očigledno da je angažirao veći broj profesionalaca koji mu pomažu u obračunu s Martinom Dalić i Antom Ramljakom. Ono što se ovih dana moraju zapitati ti ljudi vrlo je jednostavno: u kojoj je mjeri to što radim u skladu s profesionalnim standardima, a u kojoj mjeri prljavi rat bez zrna morala u kojem ipak ne bih trebao sudjelovati.