RAZDOBLJE NISKIH KAMATNIH STOPA

700 godina kamatne povijesti govori: Očekujte preokret!

Zagreb, 051217.
Ulica grada Vukovara.
U HUP-u u organizaciji Jutarnjeg lista, HUP-a i HUB-a odrzana je konferencija Razdoblje niskih kamatnih stopa.
Na fotografiji: Frenki Lausic, Marijana Ivanov, Christoph Schoefboeck, Michael Georg Muller, Zvonimir Savic i Vedran Sosic na panel raspravi.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / HANZA MEDIA

Kraj ciklusa depresije realnih kamata pratilesu epidemije, krize i ratovi. Možemo se nadati da s epovijest neće ponoviti, ali bez reformi u bilo kojem slučaju bit ćemo najzaostaliji u EU

S obzirom na to da je teško nešto naročito dodati onome što su jučer na temu kamata govorili policy makeri i vrsni stručnjaci koje smo u partnerstvu s HUB-om okupili na konferenciji “Razdoblje niskih kamata”, nije preostalo drugo nego priči o kamatama pridružiti nešto dužu vremensku dimenziju. Zapravo puno dužu.
Kad proučavamo aktualne socijalne i ekonomske fenomene, uvijek je uputno istražiti povijest, i to ne zbog toga što se nužno ponavlja već zbog toga što i bez te poprilično otrcane teze o svojevrsnom povijesnom usudu vječne repeticije, historijska iskustva jednostavno možda najbolje bistre um i oštre zaključke.
U tom kontekstu dosta je zanimljivo kako se na našoj jučerašnjoj konferencije nije baš previše govorilo o tzv. realnim kamatama; kamatama koje se dobiju kad se od nominalne kamate oduzme stopa inflacije. Neki govore da su realne kamate te koje zapravo otkrivaju pravu cijenu novca. Što bi se, dakle, moglo reći da se danas događa u svijetu kad je u pitanju dugoročni trend kretanja cijene novca, odnosno realne kamate?
U odgovoru na to pitanje prvo treba voditi računa o zaista dugačkom vremenskom slijedu. Harvardski profesor povijesti i ekonomije Paul Schmelzing, koji previše vremena provodi u starim arhivima, došao je, recimo, do zaključka da “realne kamatne stope slijede padajuću putanju zadnjih 500 godina”.
Kroz zadnjih sedam stoljeća Schmelzing je otkrio devet ciklusa depresije realnih kamata; ciklusa koji su bili praćeni preokretima, odnosno rastom realnih kamata. U prvih osam ciklusa trendovi su se lomili oko crne smrti u 14. stoljeću, Tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću, oko 2. svjetskog rata…
Trenutačni deveti Schmelzingov ciklus depresije realnih kamatnih stopa počeo je u osamdesetima. Što se događa u tom dugom suvremenom ciklusu od osamdesetih? Schmelzing je ustvrdio da ga ova naša aktualna depresija realnih kamata najviše podsjeća na “Dugu depresiju” iz 1880-ih i 1890-ih koju su karakterizirali deflatorni pritisci, vrlo niska razina rasta produktivnosti, kao i rast populizma i protekcionizma. Jasno je zašto je Schmelzinga situacija iz “Duge depresije” podsjetila na suvremenu depresiju realnih kamata, a čini nam se da bismo njegovo zapažanje mogli potpisati i mi u maloj Hrvatskoj, ako uzmemo u obzir da se protekcionizam nije baš razmahao jer smo svi skupa svjesni kako objektivno gledano živimo od uvoza, a ne od onoga što sami proizvedemo.
Vratimo se Schmelzingu. Koje zaključke možemo izvući iz njegovih istraživanja?
Prvo, zanimljivo je da je ova depresija realnih kamata najduža u zabilježenoj povijesti ljudskog roda. Drugo, Schmelzingova istraživanja ustvrdila su da je realna kamata u zadnjih 700 godina iznosila ni više, ni manje nego 4,78 posto, ali je u zadnjih 200 godina pala na 2,6 posto. Treće, iako prema Schmelzingu realne kamate kroz stotine godina bilježe trend očiglednog pada, valja voditi računa da se iz razdoblja depresija realnih kamata izlazilo brzo i stresno u prosjeku nakon 26 godina.
Što bi nam se, dakle, prema Schmelzingu moglo dogoditi kad “istekne rok trajanja” aktualnoj depresiji realnih kamata? Pa Schmelzing tvrdi da u roku 24 mjeseca od kraja depresije realnih kamata na osnovi povijesnih iskustava možemo očekivati prosječni rast kamata od 315 baznih poena (3,15%) te aprecijaciju realnih kamata i od 600 baznih poena (6%).
Zamislite da se povijest ponovi. Ne treba biti ni veliki filozof niti veliki ekonomist da bi se uz hipotezu ponavljanja povijesti došlo do zaključka kako nas vjerojatno čeka nova, epska eksplozija kamatnih troškova. S obzirom na pravo bujanje valuacija razne vrste imovine, trebaju nas prolaziti srsi od mogućih globalnih i lokalnih posljedica snažnog rasta kamatnih troškova i posljedičnog urušavanja tržišta.
Međutim, možemo uzeti u obzir da se povijest možda ipak ne ponavlja ili pak da će se ponoviti na dovoljno različit način, odnosno da promjene sa sobom neće donijeti ekonomske krahove, epidemije ili, ne daj bože, ratove, koje su redom pratile ranije depresije realnih kamata.
U jedno svi skupa možemo biti sigurni: ne smijemo sjediti i čekati da nam se stvari dogode, a pogotovo ne veliki preokret u kamatnim trendovima. Od Singapura, preko Züricha sve do Šangaja ili Sofije, milijuni se trude postati kompetitivniji. Ako se ne uključimo u tu globalnu utrku štujući najbolje svjetske reformske prakse, sasvim sigurno ćemo uskoro biti najzostalija zemlja Europe. Toliko o niskim kamatama.
Tagovi

Izdvajamo