Koja je logika ulaska pakistanske Fatima grupe na hrvatsko, odnosno europsko tržište, kako su se pojavili i što točno žele; samo su neka od pitanja koja se postavljaju otkako su Pakistanci, kako smo neslužbeno doznali, iskazali interes za kutinsku Petrokemiju.
U svijetu mineralnih gnojiva ta tvrtka svakako nije nepoznanica. Štoviše, radi se o vrlo jakoj kompaniji za koju zna svatko tko se bavi biznisom s mineralnim gnojiva, i jednom od najvećih konglomerata u Pakistanu koji je prisutan i u segmentu trgovine, rudarstva, tekstila, šećera, energije te ambalaže. Izlistani su na pakistanskoj burzi, a najveći pojedinačni dioničar s udjelom od 41,49 posto su povezana društva. Njihovu proizvodnju gnojiva subvencionira država, a koncentrirani su mahom na istočni dio svijeta, tj. na Indiju, Kinu i druge zemlje u njihovu susjedstvu. No, sami su svojedobno istakli da se žele proširiti u inozemstvu.
Nova radna mjesta
U tom se kontekstu Petrokemija uklapa u njihov plan, kao i gradnja postrojenja za proizvodnju mineralnog gnojiva u SAD-u koja je počela prije nekoliko godina. Investicija je to teža od 1,5 milijarde dolara, glavni sponzor je Fatima, a nositelj projekta je američka kompanija Midwest u kojoj Fatimina divizija za proizvodnju gnojiva ima vlasnički udio. Sve te kompanije djeluju pod krovnom grupacijom Arif Habib. Prema planu, postrojenje kapaciteta proizvodnje 2,6 milijuna tona godišnje trebalo bi biti finalizirano do 2018., a stvorit će i 200 novih radnih mjesta. Kada se izgradi, bit će to prvo postrojenje za proizvodnju dušičnog gnojiva u SAD-u nakon 20 godina, a Fatima će biti prva pakistanska kompanija koja će imati uporište u SAD-u.
Naš sugovornik, dobar poznavatelj tržišta mineralnih gnojiva i odnosa na Srednjem i Bliskom istoku, ističe da je njihov iskorak u SAD logična stvar jer SAD ima jeftine izvore prirodnog plina. No, nije tako siguran za njihov iskorak u Hrvatsku.
- U tom kontekstu, postavlja se pitanje koji im je motiv u Hrvatskoj, budući da Hrvatska nema jeftinu cijenu plina, pogotovo ne Petrokemija - pita se te napominje da su Pakistanci jaki u proizvodnji gnojiva na bazi dušika i fosfata, imaju proizvodne kapacitete od 2,1 milijuna tona godišnje i naslonjeni su na Iran odakle imaju jeftini izvor prirodnog plina.
Iran je, uzgred, veliki izvoznik Uree (dušično gnojivo), i najjači su u proizvodnji mineralnih gnojiva, dok je Pakistan uvoznik.
Geopolitički odnosi
- Pakistanci bi mogli eventualno razmišljati o uvozu mineralnog gnojiva iz nekih svojih centara, uključivši i Kutinu, u Pakistan. Vrlo se lako preko Jadranskog mora, Sredozemlja i Sueza probiti i dovesti gnojivo do Pakistana, ali je čudno jer im je Iran susjed, a Iran ima velike količine mineralnog gnojiva i to jeftinog, zbog jeftinog prirodnog plina i nafte - komentira isti sugovornik.
No, činjenica je da su odnosi između Pakistana i Irana izuzetno osjetljivi, iako obje vlade nastoje prikazati da su korektni. I, kako kaže naš drugi sugovornik, stručnjak za geopolitičke odnose, vjerojatno je Iran prerizičan jer nema garancije da će oslobođenje od sankcija biti dugoročno. Postoji visoki rizik, napominje, da se opskrba u nekom trenutku prekine.
On smatra da je Fatimi interes ući u EU pa mu je zanimanje za Petrokemiju logično.
- Petrokemija je previše vezana za domaće tržište, a bila je i za Agrokor, i poremećaji koji su se dogodili svakako utječu na nju. Za nju je najvažnije da ima tržište, i ako bi se preko Fatime ono osiguralo, to je onda dobra stvar - ističe.
Između ostalog, to bi značilo stabilizaciju proizvodnje, a vanjsko-trgovinska bilanca bi se poboljšala.